Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1230/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u građansko pravnoj stvari tužiteljice TM, [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., protiv tuženika VG Komunalac d.d., 10410 Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB 09228704508, kojeg zastupaju punomoćnici Dejan Stajčić i Larisa Silvija Marić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Stajčić i Larisa Silvija Marić Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača Euroherc osiguranje d.d. na strani tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn- 5/2020-43 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 5/2020-51 od 8. veljače 2023., 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn- 5/2020-43 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 5/2020-51 od 8. veljače 2023. u toč. I. izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu.

II. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana pa se preinačava rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. II. izreke presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-5/2020-43 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-5/2020-51 od 8. veljače 2023. u dijelu kojim nije priznat zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka tako da preinačeno glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi daljnji trošak parničnog postupka (pored dosuđenog iznosa od 2.320,90 eura) u iznosu od 106,58 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 44,37 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku VG Komunalac d.d., OIB 09228704508, isplatiti tužitelju PM, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 kuna/663,61 EUR (slovima: pettisućakuna/šeststotinašezdesettrieuraišezdesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2019., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se VG Komunalac d.d., OIB 09228704508, naknaditi tužitelju PM, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 17.486,86 kuna/2.320,90 EUR2(slovima:sedamnaesttisućačetiristotineosamdesetšestkuna/dvijetisućetristotine dvadeseteuraidevedesetcenti), sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2022., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnijeli su tužitelji, tuženik i umješač na strani tuženika.

2.1. Tužitelji žalbom pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke presude prvostupanjskog suda u dijelu kojim nije priznat zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu u toč. II. izreke na način da se tužiteljima dosudi daljnji trošak parničnog postupka sukladno žalbenim navodima, kao i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik predmetnu presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka. U žalbi, u bitnom, tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru promašene pasivne legitimacije tuženika te da o tom prigovoru tuženika pobijana presuda sadrži proturječne razloge čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i da je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da u postupku tužitelji nisu dokazali postojanje uzročno posljedične veze između navodne štetne radnje i nastale štete, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je nejasno i proturječno ispravama koje prileže spisu.

2.3. Umješač na strani tuženika predmetnu presudu također pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku ili preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan. Traži trošak žalbenog postupka. U žalbi umješač ukazuje kako nema dokaza aktivne legitimacije tužitelja jer nisu vlasnici stvari, da je uzrok nesreće viša sila čime se tuženik treba osloboditi odgovornosti te da tužitelji nemaju pravo na kamatu prije presuđenja jer šteta nije popravljena.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika nisu osnovane.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,01 kn sa pripadajućom zateznom kamatom s osnove naknade štete nastale na nadgrobnom spomeniku/1-1 na mjesnom groblju u [adresa], u štetnom događaju koji se dogodio 13. svibnja 2019.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.000,00 kn/663,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2019. do isplate, a dopunskom presudom poslovni broj Pn-5/2020-55 od 21. ožujka 2023. odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 0,01 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Na dopunsku presudu nije uložena žalba. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na slijedeći činjeničnim utvrđenjima:

- da je 13. svibnja 2019. došlo do oštećenja nadgrobnog spomenika kojeg je vlasnik prednik tužitelja PM, na grobnom mjestu I-678/1-1 na mjesnom groblju u [adresa], na kojem prednik tužitelja ima pravo korištenja,

- da je do oštećenja došlo na način da je stablo palo na grobno mjesto

- da je navedenog dana područje mjesnog groblja u [adresa] pogodilo nevrijeme (koju činjenicu potvrđuju svjedoci T, P i HM,

- da je navedeno stablo raslo iz jednog korijena uz još dva stabla, sva tri su imala zelenu krošnju, a konkretno stablo je iznutra bilo napadnuto od strane štetnika strizibube, koji proces se vidio i golim okom na vanjskom dijelu stabla u oljuštenoj kori koja je bila znatno više oljuštena u odnosu na druga dva debla koja su usporedno rasla sa srušenim,

- da nakon štetnog događaja tuženik više nije imao sanacija već tek 2021. orezivanjem grana i rušenjem dotrajalih stabala (iskaz svjedoka HM),

- da je tuženik trgovačko društvo osnovano od strane jedinice lokalne samouprave - Grada Velika Gorica te je tako osnovanom društvu Ugovorom od 21.12.2018. povjerila obavljanje djelatnosti održavanja groblja i to, između ostalog, i mjesnog groblja u [adresa] upravo u razdoblju kada je šteta nastala,

- da je prednik tužitelja na ime saniranja nastale imovinsku štete imao trošak u iznosu 5.000,00 kuna prema trgovačkom društvu Pametna kupnja j.d.o.o.,

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se odgovornost tuženika u konkretnom slučaju ima prosuđivati prema općim odredbama o naknadi štete i odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj: 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) koja propisuje da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost pa kako je u postupku utvrđeno da je pad stabla uzrokovan unutarnjim procesom koji se događao u samom stablu i koji se reflektirao na vanjskom dijelu stabla u ljuštenju kore drveta, zaključuje da je nastala šteta posljedica propusta tuženika u izvršavanju javnih ovlasti koje su mu povjerene od strane jedinice lokalne samouprave, a time je i odgovoran za nastalu štetu.

9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) te prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Neosnovano tuženik navodima žalbe upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je izreka presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude te obrazloženje presude sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni stanju spisa, a presuda nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Tuženik u žalbi prvenstveno osporava svoju pasivnu legitimaciju u ovom sporu, a koji prigovor je isticao i tijekom postupka, i ukazuje da bi pasivno legitimirana bila jedinica lokalne samouprave Grad Velika Gorica, a sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.

12. Pravno shvaćanje prvostupanjskog sud o pasivnoj legitimaciji tuženika je pravilno.

13. U konkretnom slučaju tuženik je društvo kojem je Grad Velika Gorica ugovorom koji je zaključen 21. prosinca 2018., povjerio održavanje zelenih površina na području Grada od 1. siječnja 2019. do 31. 12. 2019., a nije sporno da je tuženik bio zadužen za obavljanje poslova održavanja groblja, što proizlazi i iz Odluke o grobljima (Službeni glasnik Grada Velike Gorice 01/2013., 02/2015, dalje: Odluka).

14. Odredbom čl. 3. Odluke propisano je da grobljima iz čl. 2. Odluke (tako i predmetnim grobljem u [adresa]) upravlja tuženik (Uprava groblja), dok je u čl. 22. Odluke propisano da Uprava groblja vodi brigu o održavanju groblja i uklanjanju otpada s groblja, kao i da je Uprava groblja dužna upravljati grobljem pažnjom dobrog gospodara i na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlima.

15. Iz navedenih odredaba jasno slijedi zaključak da trgovačko društvo koja se brine za upravljanje i održavanje groblja je dužno poduzimati mjere da se redovnim i uobičajenim korištenjem groblja ne nanosi šteta grobovima i groblju u cjelini i da to treba činiti pažnjom dobrog gospodara. Ukoliko to ne učini, a nastane šteta, tada se radi o propustu tog trgovačkog društva koje za štetu odgovara sukladno čl. 1084. ZOO-a. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

16. Prvostupanjski sud je iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka zaključio da je uzrok loma i pada stabla to što je stablo bilo statički narušeno kao što su bila narušena i njegova mehanička svojstva zbog unutarnjih procesa u stablu uslijed napada nametnika strizibube, a što se očituje u smanjenju vitaliteta i vidljivim promjenama na kori drveta. Po mišljenju vještaka postojali su vidljivi znakovi na nepravilnoj kori drveta oko 30x30 cm koja je uočena na očevidu i koja je značajno više oljuštena nego ostala kora predmetnog panja, kao i činjenica koja je navedena u spisu da su debele grane ili cijelo stablo bile osušene pa je stablo od strane odgovorne osobe moralo biti prepoznato kao veoma opasno po život ljudi i imovinu i kao takvo posječeno. Prema mišljenju vještaka, takvo stablo s navedenim unutarnjim procesom je palo zbog svog stanja, a ne zbog utjecaja više sile.

17. Na prigovore tuženika, koje i sada ističe u žalbi, vještak se očitovao na ročištu održanom 9. studenoga 2022. Vještak je tom prilikom naveo da je moguće da su se i prije tri godine kada se dogodio štetni događaj, odvijali isti procesi u konkretnom drvetu, a što potkrepljuje činjenicom da su prilikom očevida u presjeku predmetnog panja vidljiva tri okruglasta hodnika od strizibube. Kako strizibube napadaju zdrava stabla isključena je mogućnost da je on ušao u deblo nakon što je stablo prepiljeno. Vezano za stanje stabla koje je u svom iskazu opisao svjedok HM, da je predmetno stablo imalo zdrav habitus, te od kakvog je to utjecaja na mišljenje vještaka, tuženik je imao mogućnost od vještaka neposredno na ročištu zatražiti očitovanje na tu okolnost, međutim takvo pitanje nije bilo upućeno vještaku.

18. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik, niti umješač na strani tuženika, nisu imali primjedbi pa je pravilno prvostupanjski sud nalaz i mišljenje navedenog vještaka prihvatio stručnim i objektivnim i neosnovano tuženik sada u žalbi osporava stručnost nalaza i mišljenja.

19. Dakle, prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženik nije izvršio radnje koje nalažu pravile struke, a to je pravovremeno uklanjanje stabla na kojem su bili vidljivi znakovi promjena koji su ukazivali na narušenu statičnost i mehanička svojstva, tako da je zbog tog propusta u održavanju stabla na groblju došlo do pada istog, čime je prouzročena šteta na imovini tužitelja. Time je, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrđena uzročno-posljedična veza i odgovornost tuženika za štetu.

20. Neosnovano je i pozivanje tuženika i umješača na otklon odgovornosti tuženika za naknadu štete jer da je uzrok pada stabla viša sila (čl. 1067. ZOO-a), budući da je u postupku na temelju provedenog vještačenja pravilno prvostupanjski sud utvrdio da samo jaki vjetar nije uzrok pada stabla, već je stablo s navedenim unutarnjim procesom palo zbog svog stanja, a ne zbog utjecaja više sile.

21. Na činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, a u koje činjenično stanje ovaj drugostupanjski sud ne može ulaziti s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima.

22. Visina štete između stranaka tijekom postupka nije bila sporna pa je pravilno tužiteljima dosuđen iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura.

23. Neosnovano umješač u žalbi osporava pravo tužitelja na kamatu prije presuđenja jer šteta nije popravljena. Na temelju dokaza provedenih u postupku i to računa br. 20190003 izdanog od trgovačkog društva Pametna kupnja j.d.o.o. i iskaza prednika tužitelja PM, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prednik tužitelja navedenu štetu popravio, a što tijekom postupka i nije bilo dovedeno u sumnju. Stoga, kako se radi o repariranoj šteti, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate sukladno čl. 1086. ZOO-a

24. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je prvi puta istaknut u žalbi umješača, ovaj sud nije razmatrao jer se radi o materijalnopravnom prigovoru koji se sukladno čl. 352. st. 2. ZPP-a ne može izjaviti u žalbi ukoliko nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka.

25. Imajući u vidu da tužitelji sa tužbenim zahtjevom nisu uspjeli u neznatnom dijelu i to samo u pogledu visine u iznosu od 0,01 kn, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima troškove postupka u cijelosti. Pri tome se međutim, prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st 2. ZPP-a, a pravilno je valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a., no kako je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti istu odluku to nije od utjecaja na pravilnost odluke.

26. Neosnovani su žalbeni navodi umješača kojima ukazuje da je sud retroaktivno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) i troškove postupka na ime nagrade za zastupanje tužitelja obračunao prema vrijednosti boda od 15,00 kn, a sukladno Tbr. 48. toč. 3. Tarife.

27. Osnovano međutim tužitelji u žalbi ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada im nije priznat trošak pristupa njihovog punomoćnika ročištu za objavu presude te kada im je trošak sudske pristojbe na tužbu priznat samo u polovici iznosa tj. 100,00 kn, a ne 200,00 kn koliko je pristojba plaćena.

28. Naime, ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP-a), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi razloge presude (čl. 336. st. 1. ZPP-a), pa proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.)).

29. Nadalje, pogrešno prvostupanjski sud nije tužiteljima priznao pravo na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn pozivajući se na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje ZSP) jer se navedena odredba odnosi na obvezu plaćanja sudske pristojbe na odluku. Također, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti ni odredba čl. 7. st. 1. ZSP-a jer u trenutku podnošenja tužbe 13. siječnja 2020. nije postojala obveza podnošenja podnesaka u elektroničkom obliku, s obzirom da je Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj: 5/2020, dalje: Pravilnik) kojim su propisane pretpostavke za podnošenje i dostavu u elektroničkom obliku stupio na snagu 23. siječnja 2020., a što je jasno propisano i čl. 18. st. 2. Pravilnika.

30. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika i umješača na strani tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a žalbu tužitelja protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka uvažiti i tužiteljima dosuditi daljnji trošak postupka u ukupnom iznosu od 106,58 eura (toč. II. izreke), a koji se odnosi na trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 74,65 eura/562,50 kn i PDV 18,66/ 140,62 kni razlike sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn.

31. Kako tuženik i umješač nisu uspjeli sa žalbom ne ostvaruju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

32. Tužitelji su uspjeli sa žalbom u cijelosti pa im je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 24,88 eur/187,50 kn (Tbr. 10 toč. 5. Tarife), obračunat prema vrijednosti pobijanog dijela 106,58 eura/803,12 kn, PDV 6,22 eura/46,87 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn. Tužitelju nije priznat iznos sudske pristojbe na žalbu od 26,54 eura/200,00 kn koliko su platili, jer su prema vrijednosti predmeta spora od 106,58 eura (pobijanog dijela) prema Tar. br. 3. toč. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19 i 92/21) trebali platiti 13,27 eura/100,00 kn.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak