Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-51/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Modrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Marijan Ruždjak i Nataša Grah Ruždjak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2417/2016-53 od 29. studenog 2024. godine., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2417/2016-53 od 29. studenog 2024. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Odluka tuženika Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, od 25.1.2016., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.11.2011. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice s tuženikom nije prestao temeljem te odluke.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 16.11.2011. i to s danom 14.8.2021.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 15.926,74 Eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana donošenja presude do isplate teku po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 66.116,46 Eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koje teku:

- na iznos od 496,31Eura od 11.5.2016. do isplate,

- na iznos od 1.098,58 Eura od 11.6.2016. do isplate,

- na iznos od 1.098,58 Eura od 11.7.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.8.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.9.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.10.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.11.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.12.2016. do isplate,

- na iznos od 1.095,53 Eura od 11.1.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.2.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.3.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.4.2017. do isplate,

- na iznos od1.089,71Eura od 11.5.2017. do isplate,

- na iznos od 1.089,71Eura od 11.6.2017. do isplate,

- na iznos od1.089,71Eura od 11.7.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.8.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.9.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.10.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.11.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.12.2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,82 Eura od 11.1.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.2.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.3.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.4.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.5.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.6.2018. do isplate,

- na iznos od 1.062,24 Eura od 11.7.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.8.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.9.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.10.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.11.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.12.2018. do isplate,

- na iznos od 1.042,02 Eura od 11.1.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.2.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.3.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.4.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.5.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.6.2019. do isplate,

- na iznos od 1.026,33 Eura od 11.7.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.8.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.9.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.10.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.11.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.12.2019. do isplate,

- na iznos od 1.002,78 Eura od 11.1.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.2.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.3.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.4.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.5.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81Eura od 11.6.2020. do isplate,

- na iznos od 995,81 Eura od 11.7.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71 Eura od 11.8.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.9.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.10.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.12.2020. do isplate,

- na iznos od 981,71Eura od 11.1.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.2.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.3.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.4.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.5.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.6.2021. do isplate,

- na iznos od 976,17 Eura od 11.7.2021. do isplate,

- na iznos od 951,03 Eura od 11.8.2021. do isplate,

- na iznos od 413,24 Eura od 11.9.2021. do isplate,

i to prema stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se od dana donošenja presude do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

"II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 24.716,44 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.11.2024. do isplate, po stopi određenoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem te odluke, za raskidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka, za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 15.926,74 eura bruto te za isplatu iznosa od 66.116,46 eura bruto na ime razlike plaće i mirovine.

5. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2011. godine na radnom mjestu voditelj poslovnice tipa A, da je odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici, otkazan navedeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 25. siječnja 2016. godine, da se radi o redovitom otkazu – poslovno uvjetovanom otkazu iz organizacijskih razloga, da je u odluci o otkazu ugovora o radu tuženik naveo da je analizom rada poslovnica prodaje s građanstvom u regiji [adresa] razmatrao opciju zatvaranja određenih poslovnica zbog neprofitabilnosti u naredne dvije godine te je na temelju strateške analize uprava tuženika 10. prosinca 2015. godine donijela odluku o zatvaranju poslovnice [adresa] s 31. siječnja 2016. godine jer se ista nalazi u slabo naseljenom dijelu [adresa], nedostupna je automobilom te je najam poslovnice vrlo skup te odlučeno da se portfelj te poslovnice spoji s portfeljem poslovnice [adresa] jer je prostor poslovnice [obrt] u vlasništvu banke, ista ima znatno niži trošak najma na godišnjoj razini te se nalazi na boljoj lokaciji te će se time generirati niži tekući troškovi, da je s novim vlasnikom banke definirana nova strategija, da su pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici osim kriterija iz Zakona o radu – trajanje radnog odnosa, starosti, obveze uzdržavanja koje terete radnika uzeli u obzir i dodatne kriterije – uspješnost u radu te posebna znanja, da je tužiteljica tehnološki višak trenutno raspoređena u poslovnici [adresa] a prethodno je radila na radnom mjestu voditeljice poslovnice [adresa], da je poslovnica [adresa] u prvoj polovici 2015. godine ostvarila negativan rezultat u iznosu od 747.000,00 eura a glavni uzrok tome je ogroman iznos rezervacija u 2015. godini te da proces naplate ne funkcionira sukladno zadanim parametrima, da su zatvaranjem poslovnice ... i spajanjem poslovnice [adresa] i [adresa] četiri djelatnika iskazana kao tehnološki višak pa u njih ulazi i tužiteljica, da trenutačno nema otvorenih radnih mjesta u regiji [adresa] niti se ista javila na neko drugo otvoreno radno mjesto pa joj tuženik nije u mogućnosti osigurati obavljanje poslova radi kojih je sklopila ugovor o radu niti postoji mogućnost da se ona zaposli na drugim poslovima kod tuženika ili da ju se obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima i da je zatražena prethodna suglasnost radničkog vijeća koje se nije suglasilo s otkazom tužiteljici ugovora o radu.

6. Također iz provedenog postupka proizlazi da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici savjetovao s radničkim vijećem kod tuženika koje nije bilo suglasno s namjeravanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici, da je tužiteljica u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu bila zaposlena kao voditelj poslovnice tipa A u poslovnici [adresa] dok je prije toga bila voditelj poslovnice [adresa] (a od 1. listopada 2015. postala je voditelj poslovnice [adresa]), da je u poslovnici [adresa] nakon što je tužiteljica otišla u [adresa] voditeljica bila druga osoba koja je došla iz poslovnice [adresa] koja se zatvorila, da je u trenutku donošenja odluke o otkazu imala 59 godina, 38 godina staža te uzdržavala bolesnog i nepokretnog oca, da je otišla u prijevremenu starosnu mirovinu 17. travnja 2016. godine, da u [adresa] postoji više poslovnica tuženika, te je tuženik imao i poslovnicu u [adresa] i u [adresa], da je tuženik kao usporednu radnicu u odnosu na tužiteljicu uzeo ĆŽ koja je tada imala manje godina života i staža od tužiteljice te je uzdržavala dvoje maloljetne djece, da tužiteljicu nisu uspoređivali s drugim voditeljima poslovnica niti s područja [adresa] niti cijele Hrvatske tj. nisu ih uzimali u obzir kao usporedne radnike.

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštena, raskid ugovora o radu naknadu štete i isplatu razlike plaće i mirovine smatrajući da nije odlučno koja su premještanja radnika iz jedne poslovnice u drugu izvršene ranije jer isto nije u vezi s otkazom tužiteljice, da je došlo do premještaja radnika uslijed neprofitabilnosti rada pojedinih poslovnica pa i u razdoblju prije otkazivanja tužiteljici a s ciljem bolje organizacije rada preostalih poslovnica i postizanja profitabilnijih rezultata tuženika koji je ovlašten autonomno organizirati proces rada, da je usporedna radnica tužiteljici bila ĆŽ voditeljica poslovnice, da je tuženik vršio usporedbu iste s tužiteljicom po zakonskim kriterijima, uzeo u obzir i dodatne kriterije, da je tužiteljica u odnosu na ĆŽ imala više godina staža i starija je po godinama života ali je ĆŽ imala bolje rezultate, da je tuženik kriterije za socijalni odabir sagledavao u njihovoj ukupnosti, da tužiteljica nije uspoređivana s ostalim voditeljima poslovnica na području [adresa] jer iste nisu bile u procesu restrukturiranja te da je stoga odluka o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga dopuštena jer je prestala potreba za radom tužiteljice kao voditelja poslovnice ... a zatvaranjem poslovnice [adresa] i spajanjem portfelja poslovnice [adresa] i [adresa].

8. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.- dalje ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR). U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR).

9. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a to zato jer je sud prvog stupnja propustio u potpunosti raspraviti sve odlučne činjenice u postupku.

10. Kao što je već naprijed navedeno sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR tuženik je trebao pri odlučivanju o odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici voditi računa o zakonskim kriterijima – trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Smisao navedene zakonske odredbe nije u tom da ograniči slobodu odlučivanja poslodavca tako da višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti ili obvezama uzdržavanja koje terete radnika već može svoju odluku donijeti uzimajući u obzir i druge dodatne kriterije ali pri čemu svakako mora voditi računa i o zakonskim kriterijima. Poslodavac je pri utvrđivanju za kojim radnicima je prestala potreba ovlašten cijeniti kojim će od propisanih kriterija u kojoj mjeri dati prednost odnosno postoje li okolnosti koje u svojoj ukupnosti dovode pojedine radnike u povoljniji položaj u odnosu na ostale radnike ali pri tom mora konkretno naznačiti koje radnike uzeti u obzir i kojim se kriterijima rukovodio. U odluci o otkazu ugovora o radu te tijekom postupka tuženik navodi da je osim zakonskih kriterija uzeo u obzir i dodatne kriterije a to su uspješnost u radu te posebna znanja te da je usporedna radnica ĆŽ bila uspješnija u radu od tužiteljice. Međutim, u odnosu na navedeno (uspješnost u radu, u čemu se sastoji i na koji način ju je tuženik ocijenio) za sada nisu utvrđene činjenice a također valja reći da dodatni kriterij posebnog znanja koji se također navodi u odluci o otkazu također u postupku nije raspravljen te je potrebno utvrditi koja je to posebna znanja tuženik cijenio kod usporedne radnice u odnosu na tužiteljicu te kojim se zapravo kriterijima (zakonskim) rukovodio pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice. Također se ukazuje na to da je Pravilnikom o radu tuženika – čl. 44. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa u banci, starosti radnika, invalidnost i obavezi uzdržavanja koja tereti radnika dok u istom Pravilniku nisu propisani dodatni kriteriji koje poslodavac može uzeti u obzir pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu. Iako je kao što je naprijed navedeno poslodavac ovlašten uzeti u obzir i druge kriterije osim onih socijalnih – zakonskih iz ZR te iako tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo odlučiti koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija, ipak je potrebno da poslodavac propiše odnosno unaprijed odredi dodatne kriterije kojima će se rukovoditi pri donošenju odluka o otkazu ugovora o radu radnicima.

Ukazuje se i na to da u postupku nije raspravljen prigovor tužiteljice da je došlo do zlouporabe u konkretnoj situaciji iz razloga što po tvrdnjama tužiteljice je ista radila kao voditeljica poslovnice [adresa] godina, od toga 6 godina kao voditelj te poslovnice, a premještena je u poslovnicu [adresa] 1. listopada 2015. godine kada je već bila provedena analiza poslovanja banke i znalo se da će neprofitabilne poslovnice biti zatvorene a da poslovnica [adresa] sigurno neće biti zatvorena jer je imala najbolje poslovne rezultate, da je još u prosincu 2015. zatvorena poslovnica [adresa] koja je imala loše rezultate, da je u poslovnici [adresa] radila 1 mjesec i nešto do trenutka otkaza a dio tog vremena je bila na bolovanju, da je njoj već u prosincu 2015. bilo najavljeno da će joj biti otkazan ugovor o radu, da nije bilo zlouporabe prava tužiteljici ne bi ni bio otkazan ugovor o radu već bi ostala u radnom odnosu, da je došlo do više premještanja radnika iz raznih poslovnica, da je ona iz poslovnice u [adresa] koja je imala dobre rezultate premještena u poslovnicu [adresa] koja je imala slabije rezultate, da je istodobno G MŽ premještena iz poslovnice [obrt] koja je imala loše rezultate u poslovnicu [adresa] koja je imala dobre rezultate a poslovnica [obrt] je od tada bila bez voditelja, da poslovnica u [adresa] se zatvorila 30. studenog 2015. jer je imala loše rezultate te da su svi djelatnici dobili otkaz osim BŽ koji je do tada bio voditelj te poslovnice a koji je premješten, da je u prosincu 2015. ĆŽ iz poslovnice u [adresa] poslana u poslovnicu [adresa] kako bi organizirala pripremu dokumentacije za arhiviranje i zatvaranje poslovnice a krajem prosinca 2015. premještena u poslovnicu [adresa] dok je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

11. Osnovano žaliteljica prigovara da prvostupanjski sud nije raspravio prigovor zlouporabe prava koje bi bilo u suprotnosti sa zakonom pri čemu valja reći da zlouporaba prava može biti razlog za nedopuštenost otkaza ukoliko se u postupku dokaže da tužiteljica ne bi dobila otkaz da zlouporaba nije počinjena a cijeneći sve činjenice koje je tužiteljica istaknula u postupku u svezi premještanja radnika i voditelja poslovnice (kao i njezinog) iz jedne poslovnice u drugu u spornom razdoblju.

Isto tako je prvostupanjski sud propustio raspraviti tvrdnje tužiteljice da je bila diskriminirana po dobi jer je imala 59 i pol godina starosti, obzirom na čl. 151. ZR da su neosnovani navodi tuženika o lošem radu poslovnice u [adresa] čija je bila voditeljica, da je nakon otkaza otišla u prijevremenu mirovinu, da je imala 38 godina radnog staža od toga 17 i pol godina staža kod tuženika.

12. Stoga je u postupku potrebno raspraviti i navedene tvrdnje tužiteljice da je bila diskriminirana zbog svoje dobi odnosno je li iz tog razloga bila stavljena u nepovoljniji položaj od drugih radnika te ima li to utjecaja na dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu.

13. Isto tako je u postupku potrebno raspraviti je li tuženik trebao tužiteljicu uspoređivati s voditeljima svih poslovnica tuženika u [adresa] odnosno u regiji [adresa] pri čemu se ukazuje i na čl. 3. Ugovora o radu od 16. studenog 2011. godine kojim je ugovoreno da je mjesto rada tužiteljice [adresa], a u slučaju potrebe poslodavca i neko drugo mjesto na području Republike Hrvatske.

14. Iz svega iznesenog proizlazi da je u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je stoga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370. i čl. 371. ZPP).

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

16. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc Iris Gović Penić