Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2078/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Mrzljak, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Koraljke Glušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-159/2020-56 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-159/2020-56 od 28. veljače 2025. u pobijanoj točki I. i III. izreke.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, iznos od 122.276,60 eura, sa zateznim kamatama počev od 17. studenog 2014. pa do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, iznos od 5.705,63 eura, sa zateznim kamatama počev od 17. studenog 2014. pa do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku VS OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, naknadi parnični trošak u iznosu od 30.892,07 eura (tridesettisućaosamstodevedesetdva eura i sedam centi), u roku od 15 (petnaest) dana, sa zateznim kamatama počev od 28. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“ 2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima parnice tuženik je podnio žalbu, kojom istu sadržajno pobija u točki I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tuženiku dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tužitelju dosuditi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su u skladu s procesnom građom te je ocijenio sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP.

7. U predmetnom postupku tužitelj potražuje povrat iznosa od 127.982,23 Eur sa zakonskim kamatama, koje je tuženik nepripadno stekao podizanjem sredstava sa tekućeg deviznog [broj], u vrijeme dok je kod tužitelja imao ugovoren univerzalni paket-račun „1 ZA SVE“ otvoren 29.9.2004. na temelju kojeg mu je izdana visa Elektron kartica br. [broj bankovnog računa]

7.1. Internom revizijom tužitelja tijekom 2012. godine utvrđeno je, da je u razdoblju od 20.7.2007. do 20.6.2012. 26 klijenata obavilo ukupno 11.555 transakcija u valuti [adresa] (kvanza) koje su obračunate i evidentirane po višestruko nižem tečaju što je rezultiralo gubitkom za tužitelja.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tuženik imao otvoren devizni račun kod Zagrebačke banke d.d. i podizao novac s tog računa na bankomatima u [adresa] gdje je živio i radio,

- da je unutarnjom revizijom kod tužitelja, kako proizlazi iz izvatka od 21.12.2012., utvrđeno da je u razdoblju od 20.7.2007. do 20.6.2012. 26 klijenata obavilo ukupno 11.555 transakcija u valuti [adresa] (kvanza) koje su obračunate i evidentirane po nepripadajućem tečaju što je rezultiralo gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000,00 Eur,

- da je prema iskazu tuženika, isti svoju plaću podizao s bankomata putem VISA kartice, plaća je bila između 10.000,00 – 15.000,00 USD, da je važeća valuta bila kvanza a neslužbeni tečaj 300 kvanza = 1 USD, da mu je zato bilo povoljnije dizati novac s računa nego ići u banku jer je bilo gotovo nemoguće mijenjati, da je od 2009. povećao broj transakcija jer je morao unajmiti stan, da nije primio nikakvu opomenu od tužitelja osim e-mail poruke da se radi nejasnoća javi osobnom bankaru što je iz [adresa] i učinio, te su mu rekli da se radi o grešci koja je u međuvremenu riješena,

- da iz iskaza svjedoka SS, vodećeg revizora kod tužitelja od 1995. proizlazi da se radilo o čistoj grešci banke u preračunavanju KVANZA u EUR, da je problem slučajno otkriven, da tuženik nije bio u grupi već je radio sam do 20.6.2012. kada je banka napravila blokadu po oznaci 973 te je napravio 1555 transakcija, uglavnom po dvije transakcije dnevno, da je greška bila teško uočljiva,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca proizlazi da je iznos štete za tužitelja 127.982,23 Eur, ali se iznos nepripadne koristi za tuženika ne može izraziti jer bi to predstavljalo razliku po tečajevima za USD koju je tuženik mogao ostvariti da je USD mijenjao na lokalnom tržištu za valutu KVANZA, da je tuženik na deviznom računu imao uglavnom USD i daje znao da će po pojedinim transakcijama biti terećen za puno viši iznos imao bi i mogućnost preračunati da li mu se više isplati mijenjati USD na crnom tržištu za lokalnu valutu KVANZA.

- da iz dopunskog financijskog vještačenja po vještaku dip.oec. Zdravku Brestovcu od 13. svibnja 2022. (list 1531. -1533. spisa) proizlazi da je vještak podijelio iznose manjeg terećenja računa tužitelja u dva razdoblja i to za razdoblje prije 17. studenog 2009. te nakon, pa je stoga utvrdio da je po transakcijama učinjenim prije 17. studenog 2009. račun tužitelja manje terećen za iznos od 5.705,63 eura, dok je po transakcijama učinjenima nakon 17. studenog 2009. račun tužitelja manje terećen za iznos od 122.276,60 eura, a sve obzirom na istaknuti prigovor zastare,

- da je vještak iskazao da se primjedba tužitelja odnosi na dio dopune nalaza pod naslovom "Razlika stvarno obračunatih iznosa od onih koji bi trebali biti izračunati primjenom pravilnog tečaja za valutu kvanza", u spisu se nalazi tabela obračuna sačinjena po revizorima Zagrebačke banke, u koloni "U" su navedeni tečajevi za kvanzu koje je tužitelj koristio u navedenom obračunu. Obzirom da se ovdje radi o valuti tzv. egzota koja ne kotira na deviznom tržištu uzeo sam da su navedeni tečajevi stvarni jer je to samo tehnički unos iz podataka koje banka ima. Tužiteljev prigovor je da je u spis priložio tečajne liste što je točno, ali te tečajne liste se odnose na konvertibilne valute. Tečajna lista za egzotu se odnosi na valute zemalja koje nemaju konvertibilnu valutu /cca 150 zemalja u svijetu) i te tečajne liste objavljuje HNB po svojoj metodologiji: "Tečajevi lokalnih valuta izračunavaju se na osnovi srednjeg tečaja američkog dolara prema kuni te na osnovi srednjih tečaja stranih valuta prema američkom dolaru i EUR koje objavljuje financijski servis Bloomberg. Napominjemo da ovaj tablični pregled nije službena tečajna lista HNB i molimo korisnike ovog pregleda da se u tečaju pojedinih valuta naznačenih u ovom pregledu informiraju putem financijskih servisa Reuters ili Bloomberg koji su dostupni većini poslovnih banaka u RH." Putem internetskog portala HNB sektor za centralne bankarske operacije napravljen je izlist da bi se vidjelo kako izgleda navedena tečajna lista te je nadalje utvrdio da za utuženo razdoblje nema arhive tečajeva. To su bili razlozi zbog čega je i tečajeve prikazane u tabeli revizora Zagrebačke banke d.d. prihvatio kao stvarne te prema tome stavio i konstataciju u dopuni nalaza da ne postoji razlika stvarnog i obračunatog tečaja iz jednostavnog razloga što je kao stvarni u obračunu Zagrebačke banke, konstatira da je sam tečaj koji je primijenila Zagrebačka banka u obračunu uzeo kao stvarni tečaj te ne može postojati razlika jer je samo jedan tečaj, a razlika od 127.982,23 EUR se odnosi na razliku obračuna po tečaju za klirinški dolar i valutu kvanzu, dakle razliku između primijenjenog tečaja klirinškog dolara i naknadno utvrđenog tečaja kvanze jer je tužitelj pod šifrom te egzote vodio tečaj klirinškog dolara tj. imao je neku softversku grešku,

- Zagrebačka banka nema i ne može imati tečaj za egzotu. To može imati samo Narodna banka,

- službena tečajna lista za kvanzu nije registrirana u spisu, zato je i pokazao i sudu i strankama tečajnu listu za sve egzote.

9. Budući da je rješenjem suda određeno u zadatak vještaku izvršiti kontrolu kolone "U", to je vještak u dopuni Nalaza i mišljenja od 26. srpnja 2023. (list 1576. - 1578. spisa) izvršio kontrolu i tečajne liste HNB-a (Izračunati tečajevi valuta koja ne kotiraju na deviznom tržištu u RH-a, Izvatka iz izvještaja broj 062/2012 Unutarnje revizije od 21. prosinca 2012. i Izračuna tužitelja preračunom VISA-inog kunskog iznosa u eure, l. 1220.-1343., l. 34.-89. i l. 112.-165. spisa) te je utvrdio da je ukupan iznos podignutog novca na bankomatima po tuženiku 24.905.000,00 kvanza.

9.1 Prema izvršenom obračunu tužitelja slijedi: da je tužitelj navedeni iznos preračunao u kunsku protuvrijednost u visini od 480.142,25 kuna, a nadalje primjenom kupovnog tečaja eura preračunao taj iznos u eure, a potom za taj iznos teretio devizni račun tuženika za ukupno 65.134,79 eura. Da je prilikom preračuna valute kvanza korišten tečaj HNBa - za kvanzu preračunati iznos od 24.905.000,00 kvanza iznosio bi 1.423.497,30 kuna. Terećenje deviznog računa tuženika izvršeno je u iznosu od 65.134,79 eura, a trebalo je biti izvršeno u visini od 193.117,02 eura, dakle prema tome tužitelj je teretio tuženikov račun za iznos manji u visini od 127.982,23 eura.

9.2. Ukoliko bi se uzeo u obzir drugi mogući način obračuna, to bi dolazilo u obzir da banka nije valutu u kojoj su vršene transakcije imala na svojoj tečajnoj listi, u tom slučaju bi se terećenje deviznog računa tuženika vršilo putem kunskog iznosa iz autorizacijske poruke dostavljenog od VISA Inc. kao uključene kartične kuće i tako bi se teretio račun tuženika; pa bi protuvrijednost za podignuti iznos sa bankomata (24.905.000,00 kvanza) iznosio u protuvrijednosti u kunama 1.467.500,89 (kolona G1), da je terećenje deviznog računa izvršeno u 65.134,79 eura, a trebalo je biti izvršeno u visini od 194.141,88 eura, pa je prema tome tužitelj teretio tuženikov račun (u toj verziji obračuna) za iznos manji u visini od 129.007,09 eura.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. lipnja 2018. proizlazi da je kao tečaj za kvanzu uzeo onaj koji je obračunat, da se iznos nepripadne koristi za tuženika ne može izraziti, jer bi ista predstavljala razliku po tečajevima za USD koju je tuženik mogao ostvariti da je USD mijenjao na lokalnom tržištu za valutu kvanza i mišljenje vještaka je da je tužitelj pogrešno obračunavao devizne transakcije tuženika, te da je tuženik na svom deviznom računu imao uglavnom USD i da je isti znao da će po pojedinim transakcijama biti terećen za puno viši iznos imao bi i mogućnost preračunati da li mu se više isplati mijenjati USD na crnom tržištu za lokalnu valutu kvanza, koji dio mišljenja vještaka sud nije uzeo u obzir jer se u ovom predmetu ne utvrđuje eventualni možebitni iznos koji je tuženik mogao preračunati odnosno mijenjati u druge valute, jer se radi o opciji koju je nemoguće utvrditi i na koju se tuženik uopće niti ne poziva u ovom postupku.

10.1. Vještak je u svojim dopunama nalaza argumentirano otklonio prigovore objašnjavajući da ne postoji "razlika" između stvarno obračunatih iznosa i onih koji su trebali biti obračunati primjenom "pravilnog" tečaja, jer je ispravni tečaj za valutu "kvanza" naveden u koloni "U" jer je to valuta egzota, odnosno valuta koja ne kotira na deviznom tržištu u RH-a, pa takve podatke o tim tečajevima prikuplja i objavljuje HNB, a provjerom dokumentacije (Izvatka iz izvještaja broj 062/2012 Unutarnje revizije od 21. prosinca 2012., l. 34.-35. spisa) vještak je zaključio da su korišteni podaci HNB-a, pa je mišljenja da ne postoje razlike stvarno obračunatog iznosa, jer za kvanzu u RH-a postoji samo tečaj HNB-a, dok se razlika utvrđena financijskim vještačenjem u ovom predmetu odnosi na razliku iznosa dobivenog primijenjenim tečajem valute klirinškog dolara i naknadno utvrđenog tečaja valute kvanze (jedinog tečaja valute kvanze).

11. Pored toga, u odnosu na tuženikov prigovor da spisu ne prileži i nije primijenjen službeni tečaj HNB-a za kvanzu, valja napomenuti da, kao što ujedno i navodi sam tuženik, a temeljem i financijskog vještačenja utvrđeno je da službeni tečaj za valutu [adresa]-kvanzu, ne postoji, jer se radi o valuti koja ne kotira na deviznom tržištu te za koju podatke o tečajevima prikuplja i objavljuje HNB, te je kao takva "neslužbena" valuta i objavljena na stranicama HNB-a, kao jedina u mogućoj primjeni na tržištu RH-a i stoga ne postoji razlika između naknadno obračunatog iznosa po tužitelju i iznosa koji bi se dobio primjenom pravilnog tečaja.

Također tuženik nije imao nikakvih dokaznih prijedloga u korist svojih tvrdnji o nepravilnoj primjeni naknadnog obračuna tečaja po tužitelju.

12. Radi toga nisu osnovani navodi žalbe o tome da ne bi bila razjašnjena sva pitanja u vezi tečaja kvanze.

13. Pravilno je primijenjena odredba čl. 1111. st. 1. ZOO-a, kada je tuženik obvezan vratiti tužitelju iznos od 122.276,60 eura, koliko je utvrđeno da nije u zastari, a pripada tužitelju u svakom slučaju, bez obzira koji obračun se primjeni u izračunu, kao i plodove i zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana podnošenja tužbe odnosno zahtjeva.

14. Naime, zbog greške banke, ovdje tužitelja, račun tuženika terećen je za manji iznos od iznosa za koji je trebao biti terećen i koji iznos je s računa tuženika stvarno podignut, a zbog čega je tuženik, kao vlasnik računa, iznos novca, za koji je manje terećen njegov račun od stvarnog iznosa koji je podignuo s računa, stekao bez osnove.

15. Pogreška jedne strane ne ovlašćuje drugu stranu da, zbog te greške, zadrži ono što je stekla bez osnove. Radi toga nisu odlučni niti navodi žalbe o tome da se radi o propustu tužitelja da radnjama u sustavu spriječi smanjenje svoje imovine.

15.1. Banka u ispunjavaju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti jest dužna postupati s povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO) te je banka, pogrešno preračunavajući valutu, postupala suprotno čl. 10. ZOO. Međutim, nepažnja, nemar i površnost banke, tužitelja u ovom sporu, ne daju tuženiku pravo zadržati ono što je stekao bez osnove. Okolnost da je došlo do greške banke ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je stekla bez osnove. Odredba čl. 1112. st. 2. ZOO ne može se primijeniti jer je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da se radi o pogrešci banke, dakle, banka nije znala da isplaćuje više, odnosno da pogrešno obračunava valutu.

16. Pri tom postojanje ugovornog odnosa između stranaka, u konkretnom slučaju, također ne isključuje primjenu odredaba o stjecanju bez osnove, upravo iz prethodno navedenih razloga.

17. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 122.276,60 eur sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

19. Na temelju čl. 368 st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

20. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, dok tuženik nije uspio sa žalbom, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak