REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2520/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika FR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Larisa Radović, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-993/2022-2 od 1. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-75/2020 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-993/2022-2 od 1. lipnja 2023., se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-993/2022-2 od 1. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-75/2020 od 17. siječnja 2022.
1.1. Tužitelj podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog 9 pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-481/2012-2 od 17. prosinca 2019., Rev-1180/2017-2 od 8. prosinca 2021., Revd-4378/2021-2 od 24. studenoga 2021. te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-622/2006-2 od 17. siječnja 2007., uz tvrdnju da je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci protivno shvaćanju iznesenom u citiranim odlukama. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na postavljena pitanja.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog tužitelja odbiti, podredno odbaciti kao neosnovan.
3. Prijedlog je neosnovan.
4. Odredbom čl. 387. st. 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačena pravna pitanja iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.1. Pogrešno je tužiteljevo shvaćanje da odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom prvostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima, u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
6.2. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja i naloga iznesenih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
6.3. Tvrdnje tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanja vlastitih navoda koji su suprotnosti s navodima nižestupanjskih sudova.
6.4. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdali intervenciju revizijskog suda.
6.5. Postavljanjem pitanja predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
6.6. Nadalje, prvim pitanjem podnositelj prijedloga ukazuje i na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postavljanjem tog pitanja predlagatelj polazi i od pogrešne pretpostavke jer drugostupanjska presuda niti je utemeljena na odredbi čl. 373.a ZPP niti je i sadržajno donesena na temelju navedene odredbe.
7. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
