Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-96/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VR, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika VR podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-662/2022 od 1. rujna 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog VR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi VR zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 227. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 25. siječnja 2021. do 28. siječnja 2021.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s odredbom članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP optuženi VR je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.119,33 eura (tisućustodevetnaest eura i trideset i tri centa).
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Željka Ostoje, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati njegova žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači i u ovome predmetu donese presuda. Ujedno je branitelj optuženika zatražio da se njega i optuženika obavijesti o sjednici vijeća, međutim iako uredno obavješteni optuženik i branitelj nisu pristupili sjednici drugostupanjskog vijeća.
5. Odgovor na žalbu podnio je zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da se ista ostvaruje u proturječju obrazloženja pobijane presude pod točkom 12.3. u kojoj se obrazlažu razlozi neprihvaćanja obrane optuženika o trenutku uočavanja pješakinje na kolniku, s točkama 7.2 i 12.2 obrazloženja gdje sud izrijekom navodi da je vještak utvrdio da se vidno polje optuženiku otvara kada je pješakinja ispred vozila u srednjoj prometnoj traci i u kojem trenutku optuženik poduzima intenzivno kočenje. Naime, u točki 12.3. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je otklonio obranu optuženika u dijelu da mu je jedan kombi zaklonio vidokrug te da je primijetio pješakinju na kolniku tek kada je kombi prošao, navodeći da suprotno proizlazi iz iskaza oštećene te nalaza i mišljenja prometnog vještačenja iz kojih proizlazi da su ostala vozila u trenutku kada je optuženik svojim vozilom prilazio pješačkom prelazu bila zaustavljena kako bi propustila pješakinju koja se sporije kretala obilježenim pješačkim prijelazom, iako se u vrijeme dok je ona prelazila kolnik za njen smjer kretanja upalilo crveno svjetlo za pješake, a zeleno za vozila. U točkama 7.2. i 12.2. prvostupanjski sud reproducira rezultate prometnog vještačenja i zaključke vještaka u vezi dinamike prometne nesreće u odnosu na kretanje pješakinje preko pješačkog prijelaza i mogućnosti uočavanja njenog kretanja od strane optuženika, te se navodi da kada se pješakinja nalazi ispred vozila u srednjoj prometnoj traci otvara se vidno polje optuženiku i u tom trenutku on poduzima intenzivno kočenje međutim i pored kočenja optuženik prednjim lijevim dijelom vozila zahvaća pješakinju u njenu bočnu stranu tijela. U tom dijelu nisu uočene nikakve proturječnosti u razlozima presude, jer je sud reproducirao izvedene dokaze, pa tako i rezultate prometnog vještačenja, a potom je iznio jasne, logične i valjane razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika koja je u tom dijelu suprotna iskazu oštećene i utvrđenjima prometnog vještaka.
9. Protivno žalbenim prigovorima da je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je sud naveo da je optuženik inkriminirane zgode postupio protivno odredbama članka 38. stavak 1., 2. i 3., članka 46. stavak 1., članka 58. stavak 1. i 2. i članka 62. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014 i 64/2015), a kršenje kojih odredaba se međusobno isključuje, ističe se da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pod točkama 13.1. do 13.4. obrazloženja naveo jasne, razumljive, dostatne i valjane razloge zbog kojih smatra da je vožnja optuženika kritične zgode bila protivna navedenim blanketnim normama, koje se međusobno ne isključuju, te da je njegova vožnja protivna tim odredbama u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće u kojoj je oštećena zadobila tešku tjelesnu ozljedu.
10. Žalbeni navodi optuženika da u pobijanoj presudi „… postoji znatna proturječnost između navoda presude i činjenica i dokaza izvedenih tijekom postupka, da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika i da su odlučne činjenice nepotpuno utvrđene, uz pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava i protuzakonito prihvaćanje imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenika“, ocjenjeni su paušalnima, jer navedene povrede nisu konkretizirane niti pobliže opisane, odluka o imovinskopravnom zahtjevu uopće nije donesena jer takav zahtjev oštećena niti nije postavila, pa se takvi uopćeni i paušalni navodi žalitelja ne mogu prihvatiti kao osnovani.
11. U odnosu na odluku o kazni optuženik smatra da je izrečena uvjetna osuda prestroga „ s obzirom na sve objektivne i subjektivne okolnosti utvrđene tijekom postupka,“ iako ni ovu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. Međutim, prvostupanjski je sud prilikom izbora vrste i mjere kazne optuženiku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika (olakotne i otegotne okolnosti) pa mu je kao olakotno cijenio da je kazneno neosuđivana osoba, da je oštećenu posjetio u bolnici i interesirao se za njeno zdravstveno stanje, doprinos oštećene nastanku ove prometne nesreće jer je u trenutku nastanka nesreće za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo, dok je kao otegotno optuženiku cijenjena ranija prekršajna osuđivanost zbog kršenja prometnih propisa. U odnosu na mjeru prisutnosti optuženika u postupku i određivanje istražnog zatvora, pogrešno se navedena okolnost optuženiku u pobijanoj presudi cijenila kao otegotna, jer navedena okolnost nije niti jedna iz članka 47. KZ/11 koja bi bila od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku.
12. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotnu okolnost, prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve ranije navedene okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne, te je tim okolnostima dao primjeren značaj, te da će se izrečenom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
13. Iako žalitelj ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija presudu u odluci o troškovima, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o troškovima, te je utvrdio da je ispravno prvostupanjski sud optuženika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.119,33 eura koji se odnose na troškove provedenog prometnog vještačenja, sudsko-medicinskog vještačenja, te troškove paušala, specificirajući koliko iznose troškovi postupka na ime provedenih vještačenja, te razloge dosude paušalne svote.
14. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
