Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-313/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11633/2021-33 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11633/2021-33 od 31. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. kao i pod točkom V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos naknade neimovinske štete od 5.900,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.078,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate, dok je pod točkom III. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 982,22 € na ime izgubljene zarade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, pod točkom IV. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za iznos od 603,42 €, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u dijelu za iznos od 67,76 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 1.078,00 € teku od 14.1.2021. do 31.3.2025., kao i za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu iz točke III. izreke od 982,22 €. Pod točkom V. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.944,31 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., II. i III. kao i pod točkom V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sudske pristojbe za izjavljenu žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem na radu pod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Podružnica Karlovac, temeljem police osiguranja od odgovornosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe tuženik.

6. Isto tako, žalitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a koju u žalbi također ističe tuženik.

7. Naime, tuženik navodi da je pravni osnov u predmetnoj parnici naknada štete temeljem Ugovora o osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti, što prvostupanjski sud nije imao u vidu te nije primijenio odredbe Uvjeta za osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti (u daljnjem tekstu: Uvjeti) koji Uvjeti su sastavni dio Ugovora jer da bi tužitelj imao pravo potraživati naknadu štete prema Ugovoru, nužno je bilo ostvarenje ozljede na radu, koja u predmetnom postupku nije niti nastupila jer nije utvrđena u upravnom postupku.

8. Međutim, takvi navodi tuženika su neosnovani jer je tijekom postupka jasno i nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj stradao za vrijeme obavljanja redovnog posla i za vrijeme radnog vremena na svom radnom mjestu te je dokazao da je pretrpio ozljedu na radu pa činjenica što ozljeda tužitelja nije utvrđena u upravnom postupku kao ozljeda na radu nije od utjecaja kraj utvrđenja u ovom postupku da je tužitelj pretrpio štetu na radu i da je dokazao način i uzrok nastanka štetnog događaja,

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu, odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta;

- da tužitelj kao radnik Hrvatskih šuma, Podružnica Karlovac dana 2. 2. 2018 zadobio ozljedu na radu kada je od svog nadređenog dobio radni zadatak – „ zavarivanje noža, odnosno prednje daske stroja „Timberjack 240“ te je prilikom zavarivanja te obavljanja drugih povezanih radnji, bio primoran biti u „čučećem položaju“, obzirom da se radi o dasci koja ima dužinu otprilike 2 metra te ima težinu od cca 400 kg i zbog predmeta obrade te zadanih radnih operacija, bio je u čučećem položaju duže vrijeme (nekoliko sati) nakon čega je osjetio jaku bol u lijevom koljenu i ujedno je osjetio da mu je u koljenu „nešto puklo“;

- da iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da je bio u radionici, gdje je bio i tužitelj 02.02.2018., radi obavljanja svojih radnih zadataka, a tužitelj je te zgode radio na varenju noža i bio je u čučećem položaju te je u jednom trenutku ustao i tada je čuo kao da je nešto „pucnulo“ i počela ga je boljeti noga i onda su ga kolege, među njima i g. ĐK, odvezli u bolnicu;

- da iz iskaza svjedoka ĐK proizlazi da nije vidio kako se tužitelj ozlijedio, ali je u jednom trenutku čuo tužitelja kako je jauknuo i tad je došao k njemu te je tužitelj stajao i pokazivao kako ga boli noga, rekao je da mu je nešto kvrcnulo i pozvali su upravitelja mehanizacije AK koji je rekao da ako tužitelju nije dobro da ga se odveze na Hitnu, što je tužitelj pristao i odvezao ga je na hitnu;

- da iz iskaza svjedoka LK proizlazi da je radio na radnom mjestu poslovođe i bio je u radionici onog dana kad se tužitelj ozlijedio te je naveo da je tužitelj dugo klečao, više nego čučao, dva do tri sata, a onda mu je nešto puklo vjerojatno u nozi, a kasnije ga je vidio da šepa i da ga boli, nakon što je prestao raditi svoj posao;

- da iz iskaza svjedoka ĆK proizlazi da je bio zaposlenik Hrvatskih šuma i da se sjeća dana kada se tužitelj ozlijedio te je bio u garderobi i u jednom trenutku su tužitelja dovela dvojica kolega, držali su ga ispod ruku jer tužitelj nije mogao stati na jednu nogu pa ga je kolega GK odveo automobilom u bolnicu dok samo ozljeđivanje tužitelja nije vidio, a to se odvijalo na radnom mjestu i u radno vrijeme;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Pavića i dr. D proizlazi da je tužitelj stradao na radnom mjestu i zadobio ozljedu lijevog koljena, te su uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdili da je tužitelju pružena na dan štetnog događaja medicinska skrb u Hitnoj kirurškoj ambulanti OB Karlovac, pri čemu je tužitelj pri pregledu naveo kako je pri čučanju na radnom mjestu osjetio kao mu je nešto puklo u lijevom koljenu, a kliničkim pregledom je utvrđena bolnost i otok lijevoga koljena;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 02.02.2018. zadobio natučenje lijevoga koljena i rupturu medijalnoga meniska istoga zgloba te je provedeno ambulantno, potom hospitalno liječenje po kirurgu traumatologu-ortopedu, te po fizijatru, uz RTG i MR dijagnostičku obradu, a tužitelj je podvrgnut i operacijskom zahvatu artroskopije i parcijalne medijalne meniscektomije lijevoga koljena. Zatim su utvrdili da je trpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednje jakoga intenziteta 6 tjedana, slabog intenziteta 10 tjedana (kumulativno), zatim je trpio tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) koji je bio kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jakog intenziteta trajao 2 dana, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 30 dana (kumulativno) te tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni trajao je 3 mjeseca dok je smanjenje životne aktivnosti ocjenjeno s 3 %, u kojem obimu će trpjeti duševne bolove i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, a tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 3 sata dnevno tijekom 6 tjedana po ozljeđivanju pa potom 2 sata dnevno narednih 8 tjedana te po završetku hospitalizacije, 3 sata dnevno tijekom 2 tjedna, potom 2 sata dnevno slijedeća 2 tjedna, a obzirom na opisane poslijeoperacijske kožne ožiljke, kod tužitelja je zaostala naruženost blažeg stupnja.

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je saslušanjem navedenih svjedoka te tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 02.02.2018. obavljajući poslove svog radnog mjesta te su svi citirani svjedoci kao i tužitelj na jednak način iskazivali o tome gdje je tužitelj bio 02.02.2018., što je radio te kada je i kako osjetio bol u nozi pa je tako utvrđeno da je tužitelj bio u trenutku ozljeđivanja u radionici tuženika, radio je na varenju noža stroja za izvlačenje trupaca, zbog čega je više sati proveo u klečećem položaju i u čučnju, a kad se pokušao ispraviti da dohvati drugo sredstvo rada, osjetio je bol, poslije čega više nije mogao stati na nogu te je zatražio pomoć kolega s posla, a naknadno ga je radnik GK i odvezao na Hitnu. Isto tako, prvostupanjski sud obrazlaže da iako nije sporno da se vezano za predmetni štetni događaj pred HZZO-om nije vodio postupak o priznavanju tužiteljeve ozljede zadobivene 02.02.2018. kao ozljede na radu, da navedena okolnost nije od utjecaja na utvrđenje činjenice da je tužitelj 02.02.2018. zadobio ozljedu na radu, obavljajući poslove svog radnog mjesta, budući je tu činjenicu sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja pri čemu iz iskaza tužitelja i svjedoka ŠK proizlazi da je djelatnik zaštite na radu kod tuženika, g. Š bio obaviješten o predmetnom događaju. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da poslodavac odgovara radniku za štetu koju je pretrpio na radu po načelu objektivne odgovornosti, na temelju činjenice da je radnik zadobio ozljedu na radu i pretrpio štetu, a poslodavac se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže, između ostalog, da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaj, a djelomično se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je tužitelj djelomično doprinio nastanku štetnog događaja dok tuženik, nije isticao ekskulpacijske razloge, a u postupku je utvrđeno da je tužitelj 02.02.2018. zadobio ozljedu na radu, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu zbog zadobivene ozljede na radu, budući je tužiteljev poslodavac s tuženikom u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti te prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I., II. i III. izreke.

12. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19), propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Prema tome, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, za vrijeme radnog vremena, redovito obavljajući svoje poslove i radne zadatke kod poslodavca na način da je uslijed procesa rada kada je od svog nadređenog dobio radni zadatak – „zavarivanje noža“, odnosno prednje daske stroja „Timberjack 240“ te je prilikom zavarivanja i obavljanja drugih povezanih radnji, bio primoran biti u „čučećem položaju“, obzirom da se radi o dasci koja ima dužinu otprilike 2 metra te ima težinu od cca 400 kg i zbog predmeta obrade te zadanih radnih operacija, bio je u čučećem položaju duže vrijeme (nekoliko sati) nakon čega je osjetio jaku bol u lijevom koljenu i ujedno je osjetio da mu je u koljenu „nešto puklo“, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je za štetu koju trpi tužitelj odgovoran poslodavac. Naime, tužitelj je dokazao da je pretrpio štetu u vezi s radom, a tuženik je bio taj koji je bio dužan dokazati da odgovornosti poslodavca, u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR) i čl. 1067. ZOO-a, nema. No, kako tuženik tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja to nije dokazao (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), a niti navodima žalbe ne obrazlaže iz kojih bi dokaza, suprotno utvrđenjima iz pobijane odluke, proizlazio neki točno određeni ekskulpacijski razlog za poslodavca pa da bi time odluka suda bila pogrešna, tada je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je u smislu čl. 111. st. 1. ZR-a tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za štetu koju trpi tužitelj.

15. Kako postoji odgovornost poslodavca za štetu koju trpi tužitelj, a upravo je za slučaj takvih događaja poslodavac s tuženikom sklopio policu osiguranja od odgovornosti, posljedično tome aktivira se i obveza tuženika na naknadu štete tužitelju na temelju osiguranja od odgovornosti po polici osiguranja, pri čemu tuženik tijekom postupka nije osporavao da je osigurana odgovornost poslodavca prema vlastitim djelatnicima.

16. Slijedom navedenog, budući da iz izvedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu u prostoru tuženika za vrijeme redovnog radnog vremena u okviru obavljanja svojih poslova, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je tužitelj trebao predložiti izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada koji je jedini kompetentan dati ocjenu je li došlo do ozljede na radu budući da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, jer u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, kako je saslušanjem navedenih svjedoka te tužitelja nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 02.02.2018. obavljajući poslove svog radnog mjesta s time da su svi svjedoci kao i tužitelj na jednak način iskazivali o tome da je tužitelj bio u trenutku ozljeđivanja u radionici tuženika, radio na varenju noža stroja za izvlačenje trupaca, zbog toga je više sati proveo u klečećem položaju i u čučnju, a kad se pokušao ispraviti da dohvati drugo sredstvo rada, osjetio je bol, koja bol je u vezi s položajem u kojem je bio, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj redovito obavljajući svoje poslove i radne zadatke kod poslodavca, osiguranika tuženika, stradao i zadobio opisane ozljede. S obzirom na navedeno i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne postoje okolnosti koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za štetu.

17. Odluka o visini tužbenog zahtjeva koju tuženik posebno ne osporava također je ocijenjena pravilnom i zakonitom u smislu čl. 19. st. 1., čl. 1100., čl. 1046. i čl. 1095. ZOO-a. Ovo jer je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o visini samog tužbenog zahtjeva (vrsta ozljeda, način stradavanja, duljina i jačina pretrpljenih bolova i straha, smanjenje životne aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći) te je pravilnom primjenom prava sadržanog u navedenim zakonskim normama zakonito odlučio kao pod točkom I. i II. te pod točkom III. izreke pobijane presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) te sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 5. ZPP).

19. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud tužitelju priznao kao potreban trošak, troškove sastavljanja podneska od 27. travnja 2022. po Tbr. 8/1. Tarife budući se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice. Isto tako, pravilno je tužitelju dosuđen i trošak sastava podneska od 27. rujna 2024. po Tbr. 8/1. Tarife budući se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice.

20. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

21. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić