Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ML, dipl. iur., protiv tuženika: 1) JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednici ĆL, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Povrv-116/2019-36 od 8. travnja 2020., u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tužitelja AB, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Povrv-116/2019-36 od 8. travnja 2020. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-1029/12 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo ĆL, predniku tuženika pod 1) JL i 2) ZL da tužitelju AB naknadi trošak postupka u iznosu od 1.140,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2012. do isplate, te u dijelu pod toč. II. izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Povrv-116/2019-36 od 8. travnja 2020. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba posl.br. Ovrv-1029/12 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo ĆL, predniku tuženika pod 1) JL i 2) ZL da tužitelju AB namiri tražbinu u iznosu od 78.738,73 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2015. do isplate te u tom dijelu tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom, kao i u dijelu pod toč. III. izreke i u tom dijelu sudi:

1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-1029/12 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo ĆL, predniku tuženika pod 1) JL i 2) ZL da tužitelju AB namiri tražbinu u iznosu od 10.450,43 EUR (78.738,73 kune) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2015. do isplate, sve po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima 1) JL i 2) ZL da tužitelju AB naknadi parnični trošak u iznosu od 183,33 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB Sanje Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, posl.br. Ovrv-1029/12 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 78.738,73 kune, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2015. do isplate, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.140,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2012. do isplate, te se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja od 2.listopada 2019. u preostalom iznosu od 37.565,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 03.10.2019. do namirenja, tj. do iznosa od 116.304,02 kune.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu parničnih troškova.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je nesporna činjenica da tužitelj nakon povrata predmetnog vozila nije izvršio procjenu preuzetog vozila da bi se utvrdilo u kakvom je stanju predmetno vozilo preuzeto, postoje li kakva oštećenja, odnosno je li u isto vozilo ugrađivana dodatna oprema ili ne i konačno njegova vrijednost u trenutku preuzimanja vozila. Osnovno je bilo utvrditi kolika je razlika između vrijednosti prodaje predmeta leasinga da ga je tužitelj prodao u razumnom roku odnosno nedugo nakon oduzimanja istog i iznos postignutog prodajom tek 2015., a što bi predstavljalo štetu čiji nastanak je tužitelj bio dužan spriječiti u smislu odredbe čl. 266. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom druga strana može zahtijevati smanjenje naknade. Ističe da je vozilo prodavao po ostatku duga u trenutku raskida ugovora o leasingu te da u vrijeme raskida i preuzimanja vozila nije bio u nikakvoj obvezi raditi procjene. Tek 2014. nadležni regulatorni organ tužitelja HANFA donosi Pravilnik o kontnom planu leasing društva u kojem takva društva u slučaju da godina dana ne mogu prodati preuzeti objekt leasinga moraju napraviti procjenu te za iznos procjene umanjiti potraživanje prema primatelju leasinga, kojeg propisa se tužitelj pridržavao. Dakle, tek stupanjem na snagu navedenog Pravilnika pružena je mogućnost tužitelju da procjenom vrijednosti odmah umanji svoje potraživanje prema tuženiku i preuzme rizik i sve posljedice prodaje vozila koje nije u voznom stanju na tržištu, što je tužitelj i učinio.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) ne nalazi da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. toč. 2.,4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovr-1029/2012 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 78.738,73 kune, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.140,00 kuna te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 37.565,29 kuna, odnosno da mu sveukupno na ime nastale štete isplati iznos 116.304,02 kune.

7. Valja istaći kako je presudom suda prvog stupnja od 20. lipnja 2017. odlučeno o zahtjevu tužitelja, koja presuda je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-822/2017 od 18. travnja 2017. ukinuta u dijelu pod toč. I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovr- 1029/2012 od 10. rujna 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 78.738,73 kune, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupku u iznosu od 1.140,00 kuna, dok je u odnosu na toč. II., kojim je ukinut platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 43.484,64 kune, te dio zakonskih zateznih kamata i troškova postupka u iznosu od 75,00 kuna navedena presuda suda prvog stupnja postala pravomoćna.

8. Tužitelj je nakon navedene ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda, podneskom predanim u spis 2. listopada 2019. postavio tužbeni zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 116.304,02 kune sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 3. listopada 2019.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda, utvrdio da je između tužitelja i primatelja leasinga ... sklopljen ugovor o financijskom leasingu 13. prosinca 2005. u kojem je kao jamac platac primatelja leasinga naveden prednik tuženika, a predmet kojeg ugovora je vozilo SSangyong Rexton 270 Xdi Limited AT, da je ugovor jednostrano raskinuo tužitelj 11. siječnja 2010., a vozilo preuzeo 8. siječnja 2010., nakon preuzimanja vozila nije izvršio procjenu istoga radi utvrđenja u kakvom je stanju vozilo preuzeto, da prilikom preuzimanja nije sastavljen zapisnik iz kojeg bi bilo razvidno u kojem se stanju vozilo vraća pa kako tužitelj nije dokazao da je poduzeo sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana raskidom ugovor i vraćanjem vozila tužitelju u smislu čl. 266. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje: ZOO), a niti je o tome dostavio u spis bilo kakve dokaze, oglase o prodaji i slično, a što je odlučno za izračun visine utuženog potraživanja tužitelja, to je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Općim uvjetima tužitelja u čl. 21. st. 3. propisano je da u slučaju raskida, odnosno svakog prijevremenog prestanka ugovora AB ima pravo naplatiti od primatelja leasinga nenamireni iznos financiranja zajedno s naknadom štete, koja uključuje naknadu izmakle dobiti koju je AB trebao ostvariti da do raskida, odnosno prijevremenog prekida nije došlo, što AB daje za pravo odmah, odjednom zaračunati i naplatiti od primatelja leasinga sve nenaplaćene obroke za leasing prema planu otplate.

11. Tužitelj je, a s obzirom na nespornu činjenicu da primatelj leasinga nije podmirivao svoje mjesečne obveze, dana 11. siječnja 2010. raskinuo ugovor, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. 1. Sukladno čl. 23. st. 2. Općih uvjeta tužitelja pri povratu vozila AB na trošak primatelja leasinga sastavlja zapisnik o povratu vozila u kojem se navode stanje (vizualno, tehničko i funkcionalno stanje, starost, prijeđeni kilometri, oprema i sl.), i vidljivi nedostaci te se naknadno procjenjuju troškovi njihovog uklanjanja. Zapisnik o povratu vozila služi i kao temelj za utvrđenje vrijednosti vozila nakon isteka ili prestanka ugovora. Primatelj leasinga može zapisnik odmah pregledati i ako odmah protiv ovog ne uloži vlastiti obrazloženi prigovor smatrat će se da ga je prihvatio bez prigovora.

12. Iz stanja spisa proizlazi kako je sukladno čl. 23. st. 2. sastavljen zapisnik o povratu predmetnog vozila u kojem je navedeno stanje vozila i vidljivi nedostaci, s tim da tuženik ničim nije ukazao da je protiv navedenog zapisnika uložio obrazloženi prigovor, slijedom čega se ima smatrati da je isti prihvatio.

13. U predmetu je izvršeno financijsko vještačenje po Ručević vještačenju d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, kojim je na temelju dokumentacije utvrđeno da je po predmetnom ugovoru o financijskom leasingu preostalo potraživanje tužitelja na dan izrade završnog obračuna (31. ožujka 2015.) iznosilo 78.738,73 kune, a u cijelosti se odnosilo na visinu dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, s obračunatim redovnim kamatama do dana izrade završnog računa.

14. Navedeno vještačenje ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao objektivno i dano u skladu s pravilima struke, a na isto niti tužitelj niti tuženik nisu imali nikakvih primjedbi.

15. Tuženik je bio jedan od direktora poduzeća primatelja leasinga, ujedno i jamac platac, te mu je kao odgovornoj osobi bilo poznato da primatelj leasinga ne ispunjava svoje ugovorne obveze koje proizlaze iz zaključenog ugovora, radi čega je davatelj leasinga osnovano raskinuo ugovor, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Općih uvjeta. Sama visina potraživanja tužitelja utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, kojim je utvrđena visina ostatka glavnice, koja je umanjena za iznos prodaje predmetnog automobila, i koja iznosi 78.738,73 kune, odnosno 10.450,43 EUR, koji iznos tužitelj sukladno čl. 21. st. 3. Općih uvjeta ima pravo naplatiti od primatelja leasinga, a što se odnosi na sve nenaplaćene obroke za leasing prema planu otplate, odnosno koji se odnose na nenamireni iznos financiranja.

16. Pogrešna je ocjena suda prvog stupnja kako tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja, budući da potraživanje tužitelja predstavlja upravo nenaplaćene obroke za leasing prema planu otplate, koji su obračunati provedenim financijskim vještačenjem i pri tome umanjeni za iznos dobiven prodajom predmetnog automobila.

17. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. I. izreke ukinuo predmetni platni nalog, osim u odnosu na trošak postupka, slijedom čega je, u tom dijelu, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja, kao i u dijelu pod toč. III. izreke i odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude, dok je pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu pod toč. I. izreke koji se odnosi na trošak postupka kao i u dijelu pod toč. II izreke te je u tom dijelu po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi u tom dijelu presudu suda prvog stupnja.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a s obzirom na uspjeh stranaka u parnici i to tužitelja u omjeru od 67,70%, a tuženika u omjeru od 32,30%.

18.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak koji se odnosi na javnobilježničku nagradu koja mu je određena u iznosu od 2.040,29 kuna i to sukladno uspjehu u parnici od 67,70 %, što iznosi 1.381,27 kuna, odnosno 183,33 EUR.

19. Tužitelju daljnji trošak nije priznat, budući da isti tijekom postupka nije popisao.

Zadar, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin