Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-13/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Mijatovića i Marije Bandalo, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv I-opt. ZV i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenoga zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO-DO- 335/2023-1 od 29. lipnja 2023., nakon održane i zaključene javne rasprave održane u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku KV, I- opt. ZV, branitelja II-opt. Slavena Mijoča, odvjetnika iz Osijeka i II-opt. IV, dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

I./ Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP/08),

I-opt. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TV i Z, rođen **.**.2000. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin RH, keramičar, neoženjen, bez djece, osuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

1) dana 24. veljače 2022. u poslijepodnevnim satima u Osijeku u parku u blizini adrese [adresa], nakon što je od nepoznate osobe nabavio neutvrđenu količinu droge, iako svjestan da nema ovlaštenje za držanje i promet drogama, protivno članku 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("NN" 107/01 i dr.) prodao za 100,00 kuna / 13,27 eura, II-okrivljenom IV količinu od 1 gram droge tipa marihuana koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC-a), koja materija se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga ("NN" 13/19 i 134/21 ) u Dijelu I, Odjeljku 1 Popisa droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga,

dakle, da bi neovlašteno prodavao tvari koje su propisom proglašene drogom,

pa da bi time I-opt. ZV počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11

II./ Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja Slavena Mijoča, odvjetnika iz Osijeka padaju na teret proračunskih sredstava.

II.

I./ II-opt. IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UV i K, rođen **.**.1998. u [adresa], stanuje u [adresa] (boravište u [adresa]), državljanin RH, ekonomist, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

2) dana 25. veljače 2022. oko 18,45 sati u Osijeku, na parkiralištu iza stambene zgrade [adresa], nakon što je nabavio drogu tipa marihuana te sačinio i zapalio jednu ručno izrađenu cigaretu ispunjenu mješavinom duhana i droge tipa marihuana tzv. joint, koja droga se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga ("NN" 13/19 i 134/21) u Dijelu I, Odjeljku 1 Popisa droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tu cigaretu dao na uživanje CV koji je pušenjem konzumirao drogu,

dakle, dao drugome da troši tvari koje su propisom proglašene drogom,

čime je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11,

pa se II-opt. IV, na temelju članka 191. stavka 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci

ujedno se II-opt. IV, sukladno čl. 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II./ Na temelju članka 191. stavka 4. KZ/11, od II-opt. IV će se oduzeti droga – nagorjela cigareta s mješavinom duhana i marihuane (tzv. joint) i jedna drobilica crvene boje s marihuanom, koji su od njega privremeno oduzeti policijskom potvrdom broj: 00229497 od 25. veljače 2022, a uništit će se nakon pravomoćnosti presude.

III./ Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, II-opt. IV se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 335/2023-1 od 29. lipnja 2023., optuženi su I-opt. ZV i II-opt. IV zbog kaznenog djela i to: I-okr. ZV zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, a II-opt. IV zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – omogućavanje trošenja droga opisano i kažnjivo po članku 191. stavku 1. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi, I-opt. ZV je izjavio da se ne smatra krivim, dok je II-opt. IV izjavio da se smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su I-opt. ZV i II-opt. IV, te su pročitane sljedeće isprave: službena zabilješka II PP Osijek od 25. veljače 2022. o provedenim operativnim radnjama, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta II PP Osijek broj 00229497 od 25. veljače 2022., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta II PP Osijek broj KU-62/2022 od 25. veljače 2022., zapisnik o ispitivanju II- okrivljenog IV od II PP Osijek sa DVD snimkom, službena zabilješka o preliminarnom ispitivanju na drogu broj KU-62/2022 od 28. veljače 2022., zapisnik o ispitivanju I-okr. ZV od II PP Osijek sa DVD snimkom, nalog za toksikološko vještačenje ODO u Osijeku broj KP-DO-248/2022-5 od 23. svibnja 2022., zapisnik o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić Zagreb klasa: NK-235-01/22-02/3267 urbroj: 511-01-114-22- 3 od 28. srpnja 2022., rješenje o provođenju istrage ODO U Osijeku broj Kis-DO- 107/2022 od 31. listopada 2022., izvadak iz kaznene evidencije za I-okrivljenog ZV, izvadak iz kaznene evidencije za II-okr. ŽV, zapisnik o ispitivanju svjedoka RV, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐV, zapisnik o ispitivanju svjedoka SV, zapisnik o prvom ispitivanju I-okr. ZV kod ODO u Osijeku sa DVD snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju II-okr. IV kod ODO u Osijeku sa DVD snimkom, izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

4. I-opt. ZV je porekao da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama kako je to optužen pod točkom 1.) optužnice. Naveo je da nije prodao opt. IV jedan gram marihuane u osječkom [adresa] kako je to navedeno u opisu djela i naglasio je da nema nikakve veze s prodajom droge, te da je kritično popodne proveo sa djevojkom u jednom apartmanu u Vatrogasnom naselju u Osijeku. Površno pozna opt. IV koji je jedno vrijeme išao u njegovu osnovnu školu. Ne zna zašto ga je opt. IV teretio svom iskazu u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Smatra da je on to sve izmislio. Naglasio je da nije on istukao majku kao što to tvrdi II-opt. u obrani u ODO-u, već je to učinio FV, njegov pokoji prijatelj. Opt, IV je to pomiješao. Nije u sukobu s opt. IV i zapravo se vrlo slabo poznaju.

5. II-opt. IV je u obrani priznao počinjenje kaznenog djela za koje je optužen pod točkom 2. optužnice, te je naveo da je konzumirao jedan joint s prijateljem CV. Sjedili su u autu na parkiralištu u blizini kafića u kojem je tada radio. Smotao je joint i dao ga je na konzumaciju CV, a kad je policajac došao do auta rekao mu je da je marihuana njegova. Porekao je da je od ZV kupio taj joint, već da se putem aplikacije Telegram dogovorio s jednom osobom koja živi u naselju JV i da mu je taj prodao joint. Dakle, na raspravi je iskazao da njegov raniji iskaz kojeg je dao u ODO-u u Osijeku nije istinit, te da je državnom odvjetniku rekao ime ZV samo zato da ga puste na slobodu. Nije bio prisiljavan da tako iskazuje, niti su ga nagovarali, već je on to samo tako rekao.

6. Nakon takve obrane II-opt. IV u kojoj on u cijelosti povlači prvotni iskaz, odnosno mijenja ga u odnosu na kazneno djelo za koje je optužen opt. ZV, sud je reproducirao DVD snimku policijskog ispitivanja opt. IV od 25. veljače 2022., a potom i DVD snimku ispitivanja opt. IV u ODO-u od 3. svibnja 2023. Predmetnim reprodukcijama utvrđeno je da je opt. IV policijskom inspektoru, a potom i zamjeniku ODO-a, rekao da je upravo od ZV kupio jedan joint. Zamjeniku ODO-a je još dodao da ZV pozna iz osnovne škole i da je on problematična osoba jer je istukao majku s cijevi od usisavača. Na pitanje da odgovori zašto je različito iskazivao u policiji i u ODO-u od svoje obrane na sudu, opt. IV je rekao da ništa što je ranije rekao nije istina i da je istina ono što je rekao na sudu. Dodao je da je ispitan u ODO-u nakon više od godine dana od ispitivanja u policiji i da je tada trebao reći istinu, ali je ustrajao u onoj prvoj obrani iz policije. Žao mu je zbog svega toga.

U odnosu na točku I. presude.

7. Sud je I-opt. ZV oslobodio optužbe da bi prodavao marihuanu II- opt. IV kako je to optužen pod točkom 1.) optužnice zato što je jedini dokaz o krivnji opt. ZV iskaz opt. IV kojeg je dao u policiji, a potom u ODO-u Osijeku, na kojim ispitivanjima nije bio prisutan I-opt. ZV.

8. Odredbom članka 431. stavka 2. ZKP-a jasno je propisano da se osuđujuća presuda ne smije isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekontradiktorno izvedenim dokazima, odnosno na onim dokazima koji su provedeni suprotno člancima 234. i 235. ZKP. U vrijeme podizanja optužnice nedvojbeno je postojala osnovana sumnja da je opt. ZV počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer je takav zaključak proizlazio na temelju rezultata prethodnog postupka. Naime, opt. IV je prilikom ispitivanja u policiji, a potom i u ODO Osijek opisao da je kupio marihuanu, odnosno jednu cigaretu mješavine duhana i marihuane, tzv. joint, od opt. ZV. Međutim, na raspravi opt. IV je u potpunosti odstupio od prethodnih iskaza i nije teretio opt. ZV. U tom slučaju sud raniji nekonfrotirani iskaz ne smije koristiti za osudu, već se mora osloniti na raspravni iskaz, odnosno na obranu optuženika koju je iznio na raspravi. Dakle, nakon provedene rasprave onaj prethodni stupanj vjerojatnosti koji je predstavljao osnovanu sumnju na počinjenje inkriminiranih delikta više nije bio dovoljan i za osudu optuženika. Osim iskaza opt. IV, drugih dovoljno uvjerljivih, relevantnih i dostatnih dokaza da je opt. ZV počinio kazneno djelo proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 jednostavno nema.

9. Naime, kad optuženik iskazuje na raspravi, taj će se dokaz sukladno odredbi čl. 437. st. 1. ZKP izvesti usmeno, neposredno i kontradiktorno, uz poštovanje prava obrane suoptuženika da postavlja pitanja optuženiku koji ga izravno tereti. Čitanje zapisnika o njegovom prijašnjem ispitivanju služi samo kao kontrolno sredstvo putem kojeg će sud utvrditi vjerodostojnost optuženikova iskaza na raspravi. Međutim, ako se suoptuženik na raspravi brani šutnjom ili ne želi odgovarati na pitanja pa se sukladno članku 435. st. 2. ili 431. st. 1. ZKP-a, pročita njegov prijašnji iskaz dan tijekom dokazne radnje koju je proveo državni odvjetnik ili istražitelj, tada se samo na takvom iskazu ne može temeljiti kondemnatorna presuda. Jednako vrijedi i u slučaju kada optuženik više ne tereti drugog optuženika. Stoga je takav iskaz pravno nedostatan za osudu.

10. Odredbom čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 18/97.) propisano je pravo građanina na pošteno suđenje (engl. fair trail). Optuženiku se mora omogućiti njegovo pravo da ispita svjedoka na čijem se iskazu temelji optužba. Valja naglasiti da je Evropska konvencija po pravnoj snazi iznad zakona. Citirana odredba jamči pravo na pošteno i javno suđenje (''fair and public hearing''), što se u praksi Suda dovodilo u vezu s jamstvom da će postupak, ili barem njegovi središnji stadiji, pružiti priliku za neposredno, kontradiktorno i javno raspravljanje. Zato je pravo na ispitivanje svjedoka jedno od minimalnih prava obrane kojom se jamči pravični postupak i ostvaruje načelo poštenog suđenja. Na temelju iskaza svjedoka optužbe danih u prethodnom postupku sud ne smije donijeti osuđujuću presudu jer takve iskaze koji su dani u odsutnosti obrane sud ne može vrednovati kao odlučujuće dokaze. Svakom optuženiku se naprosto mora osigurati pravično suđenje što između ostalog, podrazumijeva njegovo pravo da ispituje svjedoke na čijem iskazu se temelji optužba.

11. Iz prakse Europskog suda za ljudska prava (presuda I protiv Republike Hrvatske od 12. srpnja 2008., zahtjev broj 503/05 i druge), proizlazi da načelo pravičnog postupka treba tretirati kao nadzakonsko načelo koje se ne može derogirati niti onda kada su u pitanju inače legitimni ciljevi zaštićeni drugim odredbama EU Konvencije. S tim u vezi, načelo poštenog suđenja nalaže da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoke koji svjedoče protiv njega. Upravo takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u rješenju broj: KŽ-US 43/2013 od 5. lipnja 2014. navodeći da je ''pravo na ispitivanje svjedoka optužbe jedno od minimalnih prava obrane kojima se jamči pravičan postupak iz čl. 6. Konvencije''. EU sud za ljudska prava je povredu prava na pravičan postupak zbog uskrate prava optuženiku da ispituje svjedoke optužbe vezao za još jedan element, a to je važnost iskaza tog svjedoka za donošenje osuđujuće presude. Standard važnosti dokaza razvijan je kroz niz presuda, a njegov konačni oblik glasi: “Prava obrane ograničena su u mjeri koja je inkompatibilna s jamstvima iz čl. 6., ako se osuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavi svjedoka kojeg optuženik nije imao prilike ispitati ili dati ispitati, bilo tijekom istrage ili na raspravi” (presude Europskog suda za ljudska prava, kao što su AM v. Italija iz 1999, T i drugi v. Turska iz 2003, U v. [adresa] iz 2001, C i Ž v. [adresa] iz 2007. i dr.). Europski sud za ljudska prava ističe da pojmovi koji se koriste u EU Konvenciji imaju autonomno značenje koje se stvara i razvija interpretacijama konvencijskih tijela. U predmetu Isgro v. Italija iz 1991. ESLJP je zaključio da pojam “svjedok” ima autonomno tumačenje te da se suoptuženikov iskaz koji je čitan na raspravi, bez obzira na to što on nije osobno iskazivao ni u prvom stupnju ni u žalbenom postupku, treba smatrati svjedočkim iskazom. Dakle, prema praksi ESLJP, ako optuženik u svom iskazu tereti suoptuženika i ako se njegov iskaz samo čita na raspravi, on ustvari predstavlja svjedoka optužbe.

12. Na ovaj način ESLJP je procesna prava optuženika u odnosu na iskaz svjedoka izjednačio s njegovim procesnim pravima u odnosu prema suoptuženiku. Naime, iskaz suoptuženika može imati u postupku svjedočku funkciju u odnosu prema drugom suoptuženiku, što nužno zahtijeva postojanje određenih procesnih prava suoptuženika prema drugom suoptuženiku. Zato je iskaz (su)optuženika dokazno sredstvo sui generis, odnosno predstavlja posebnu dokaznu kategoriju. Suoptuženik je zapravo najbliži svjedok počinjenju djela, ali je istovremeno i najgori mogući svjedok jer nije riječ o promatraču, već o sudioniku, koji u pravilu ima neki vlastiti interes o odvijanju kaznenog postupka. Osuda suoptuženika ne smije se temeljiti na iskazu suoptuženika kojeg on ili njegov branitelj ni u jednom stadiju postupka nije mogao ispitati. Zapisnik o takvom iskazu neće se izdvojiti iz spisa predmeta jer je riječ o zakonitom dokazu ali se jedino na njemu ne smije temeljiti osuđujuća presuda.

13. Smisao konfrontacijskog prava prvenstveno je u tome da optuženik može svjedoku optužbe postavljati pitanja kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegova iskaza. Kao takvo ono čini srž načela kontradiktornosti. Riječ je ujedno o smislu načela neposrednosti čija je svrha da sud pouzdanije utvrdi činjenice u kaznenom postupku. Stoga je pravo optuženika na ispitivanje svjedoka optužbe prirodno povezano s primjenom načela neposrednosti i usmenosti u izvođenju dokaza na javnoj raspravi. O tome govori i poznata latinska pravna sentenca: ''Qui aliquid statuerit, parte inaudita altera, aequum licet statuerit, haud aequus est'' (R, Medea) - onaj koji nešto odluči, ne saslušavši o tome drugu stranu, čak i ako odluči pravedno, nije bio pravedan.

14. Slijedom svega, sud je I-opt. ZV oslobodio optužbe te je odredio da troškovi kaznenog postupka u koje spada nagrada i nužni izdaci branitelja Slavena Mijoča, odvjetnika iz Osijeka padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

U odnosu na točku II. presude.

15. II-opt. IV je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela omogućavanja trošenja droge iz članka 190. stavak 1. KZ/11, a njegov iskaz je okolnosan, dovoljno detaljan i uvjerljiv, te je u skladu s činjenicama utvrđenim na temelju toksikološkog vještačenja privremeno oduzete marihuane iz kojeg je nedvojbeno dokazano da predmetna marihuana koja je oduzeta od optuženika predstavlja konoplju tipa droge marihuana koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC) i nalazi se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (NN, broj 50/09, 2/10 i 19/11) u Dijelu II., Odjeljak 1. kao tetrahidrokanabinol. Njegova obrana, odnosno priznanje djela u suglasju je s iskazima ispitanih svjedoka RV i ĐV, policijskih službenika koji su postupali kritičnog događaja. Također, ona je u korelaciji s iskazom svjedoka SV, koji je naveo da mu je upravo opt. IV dao na uživanje jedan joint kojega je prethodno smotao i zapalio, te je povukao jedan dim. Na ovaj način utvrđene su sve činjenice i okolnosti kaznenog djela omogućavanja trošenja droga i tvari iz članka 191. stavak 1. i 2. KZ/11.

16. Dokazano je da je opt. IV djelo počinio s izravnom namjerom (dolus prvog stupnja) jer su bio svjestan obilježja djela i htio je njegovo počinjenje. Svijest optuženika o protupravnosti i njegova raspravna sposobnost nisu dovedeni u pitanje.

17. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

18. Kao olakotne činjenice sud je uzeo u obzir optuženikovo priznanje djela i izraženo kajanje, da nije osuđivana osoba, da je samohrani otac maloljetnog djeteta i da je zaposlen, te da se korektno ponašao tijekom suđenja.

19. Činjenice koje predstavljaju one otežavajuće sud nije našao.

20. Shodno navedenom opt. IV proglašen je krivim i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Nadalje, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na optuženika postići i uvjetnom osudom. Tako je opt. IV izrečena uvjetna osuda s rokom provjere u trajanju od dvije godine. Ova kaznenopravna sankcija je pravična, pravedna i adekvatna društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja. Dakle, kazna zatvora se neće izvršiti ako opt. IV u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo jer je sud ocijenio da će i samo izricanje kazne bez njezina izvršenja dovoljno preventivno djelovati na njega da ne čini nova kaznena djela i da će time biti izražen društveno-moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela koji će utjecati na optuženika kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, tj. na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Naposljetku, ovom sankcijom će opt. IV biti omogućena socijalna reintegracija.

21. Privremeno oduzeta droga će se uništiti nakon pravomoćnosti ove presude, kako je to navedeno u izreci pod točkom II. presude.

22. Iako je optuženi IV proglašen krivim, oslobođen je od obveze naknade troška postupka, jer je sud utvrdio da je lošeg imovnog stanja, da skrbi maloljetno dijete, pa bi plaćanjem troška ovog kaznenog postupka dospio u takvu situaciju u kojoj bi došlo u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje, kao i osobe koje je dužan uzdržavati.

23. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-335/2023

2. I-opt. ZV

3. Branitelj Slaven Mijoč, odvjetnik iz Osijeka

4. II-opt. IV