Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-485/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa privremeni ravnatelj ČO, a njega punomoćnici - odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, PO, UO, JO i ŠO, [adresa], protiv tuženika NM, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa predsjednik uprave BO, a njega punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37/b, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-91/2021-31 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja ABC i tuženika NM, [adresa] kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-91/2021-31 od 4. prosinca 2023. u toč. I. izreke, u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa dosuđenog u točki I. izreke (870,99 EUR) do iznosa od 1.372,02 EUR, tj. za iznos od 501,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 31. svibnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana i u toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku NM [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 870,99 EUR (slovima: osamstosedamdeseteuraidevedesetdevetcenti)/6.562,50 kn (slovima: šesttisućapetstošezdesetdvijekuneipedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 31. svibnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa dosuđenog u točki I. izreke do zatraženih 2.857,19 EUR (slovima: dvijetisućeosamstopedesetsedameuraidevetnaestcenti/21.527,50 kn (slovima: dvadesetjednatisućapetstodvadesetsedamkunaipedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 31. svibnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 298,62 EUR/2.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 501,03 eura (3.775,00 kn), a koji se odnosi na prijevoz od mjesta nesreće do svoga sjedišta i od svoga sjedišta do ovlaštenog servisa u iznosu od 169,22 eura (1.275,00 kn) i na dio cijene najma osobnog automobila 331,81 eura (2.500,00 kn) te dijelu pod toč. III. izreke, tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito zato što su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni sami sebi, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i proturječni. Ističe kako je uz tužbu dostavio Izvješće o intervenciji br. 1230721 iz kojeg je razvidno kako trošak prijevoza od mjesta nesreće do sjedišta tužitelja iznosi 54,75 eura (412,50 kn), a koji trošak je tužitelju nastao u okviru članstva u Hrvatskom autoklubu, već i samom činjenicom da je tužitelj bio član Hrvatskog autokluba i da mu je iz članske osnove za prijevoz obustavljen iznos od 54,75 eura (412,50 kn) koju uslugu prijevoza tužitelj više nije bio u mogućnosti koristiti do sklapanja novog članstva. Nadalje, navodi da što se tiče prijevoza automobila u ovlašteni servis, predmetni račun je plaćen, međutim iako nije dostavio dokaz o uplati, evidentno je da se radi o šteti koja je nastala za tužitelja jer tuženik nije niti osporavao činjenicu da je tužitelj prevezao automobil od svoga sjedišta do ovlaštenog servisa. Također smatra da mu je sud prvog stupnja neosnovano odbio dio tužbenog zahtjeva za najam osobnog automobila zaključujući da se radi o fiksnim troškovima koje bi tužitelj imao da nije bilo štetnog događaja, međutim vodeći se logikom suda prvog stupnja možemo zaključiti da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi ni imao potrebu za najam drugog osobnog automobila. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Protiv citirane presude u toč. I. izreke i toč. III. izreke, koji se odnosi na odbijeni dio parničnog troška, tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da sud prvog stupnja pogrešno i proizvoljno dosuđuje tužitelju trošak najma vozila obzirom da isti ni na koji način nije dokazao da je taj trošak bio opravdan. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je u konkretnom slučaju na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta te da nema osnove da podmiruje i odgovara za troškove najma vozila jer tužitelj nije imao nikakvih gubitaka u obavljanju svoje djelatnosti, a tuženik je izvršio isplatu totalne štete na vozilu. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi da je tuženik još 29. lipnja 2018. tužitelju izvršio isplatu nespornog iznosa u visini 3.823,74 eura (28.810,00 kn) koji odgovara visini štete na vozilu. Navodi da se naknada štete određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se oštećenikova materijalna situacija dovela u prijašnje stanje. Budući da je nesporno da je tužitelju u potpunosti nadoknađena šteta 29. lipnja 2018. razdoblje od 50 dana u kojem je tuženik koristio unajmljeno vozilo nikako nije prihvatljivo niti opravdano. Ističe kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, što predstavlja bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Dosudom naknade štete tužitelju prvostupanjski sud postupio je protivno odredbi čl. 1090. i čl. 6. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, a s obzirom da tužitelj potraživanjem u visini koja mu ne pripada može zloupotrijebiti svoje pravo. Predlaže da se preinači presuda u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak prvostupanjskog postupka kao i sastava žalbe, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), kako to ističu žalitelji u žalbama, s obzirom da presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni.

7. Također, ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi ni da bi takve povrede bile počinjene pred prvostupanjskim sudom.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu na vozilu koju je tužitelj pretrpio u iznosu od 1.485,17 eura (11.190,00 kn), štetu koja mu je nastala prijevozom oštećenog vozila od mjesta nesreće do tužiteljevog sjedišta u iznosu od 54,75 eura (412,50 kn) i od tužiteljevog sjedišta do ovlaštenog servisa u iznosu od 114,47 eura (862,50 kn) te također štetu koja mu je nastala s obzirom da je platio najam vozila u iznosu od 1.202,80 eura (9.062,50 kn), a radi obavljanja svoje poslovne djelatnosti.

9. Iz spisa predmeta slijedi da je tužiteljev osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] oštećen 29. svibnja 2018. i da je štetu na tom vozilu uzrokovao osiguranik tuženice ŽO. Također je vrijednost tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja iznosila 7.963,37 eura (60.000,00 kn). Tuženik je vrijednost spašenih dijelova vozila procijenio na iznos od 4.139,62 eura (31.190,00 kn) i tužitelju je prije početka ove parnice isplatio iznos štete od 3.823,74 eura (28.810,00 kn).

10. U ovoj fazi postupka među strankama je sporno je li tuženik tužitelju dužan naknaditi štetu nastalu transportom vozila od mjesta nesreće do tužiteljevog sjedišta i ovlaštenog servisera, je li tužitelj pretrpio štetu zbog toga što je iznajmio drugo vozilo i je li mu tuženik dužan naknaditi tu štetu i kojem iznosu.

11. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Nadalje, iz navoda tužitelja slijedi da je isti zbog štetnog događaja platio prijevoz vozila od mjesta nesreće do svoga sjedišta u iznosu od 54,75 eura (412,50 kn) i od svoga sjedišta do ovlaštenog servisa u iznosu od 114,47 eura (862,50 kn), a radi dokazivanja činjenice da je zaista platio te iznose tužbi prilaže preslike računa Auto- kluba Bjelovar broj 322/2/2 od 18. lipnja 2018. i računa Hrvatskog autokluba od 2. srpnja 2018.

13. Međutim, po stajalištu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, uzevši u obzir da je tuženik izričito osporio da bi tužitelj platio te račune, kako iz računa od 18. lipnja 2018. i 2. srpnja 2018. nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti jesu li i kada su ti računi plaćeni jer takve naznake na računima nema, dok tužitelj nije na neki drugi način dokazao svoju tvrdnju, kao i da je na računu Hrvatskog autokluba od 2. srpnja 2018. kao način plaćanja naznačeno "člansko pravo" slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno smatrao da tuženik opravdano dovodi u pitanje način reguliranja i plaćanja tužiteljeve obveze po tom računu.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je imao stvarnu štetu, odnosno da je platio predmetne račune, slijedom čega nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete u iznosu od 114,47 eura (862,50 kn) i u iznosu od 54,75 eura (412,50 kn).

15. Nadalje, iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj od 30. svibnja 2018. do 18. srpnja 2018., kako bi obavljao svoju poslovnu djelatnost, od trgovačkog društva ... Bjelovar iznajmio zamjenski automobil Toyota Yaris 1.4 D-4D, reg. oznake [registarska oznaka], s obzirom na to da mu je vozilo u tom razdoblju bilo neophodno kako bi ispunio obveze iz ugovora sklopljenim s ... koje se odnose na usavršavanje i obrazovanje odraslih na području četiri županije. Sukladno ugovoru o najmu automobila, tužitelj je platio najam u iznosu od 1.202,80 eura (9.062,50 kn), kako proizlazi iz priloženog računa od 18. srpnja 2018. i podataka o transakciji obavljenoj 23. listopada 2018. S obzirom na to da je tužitelj morao platiti cijenu najma automobila, nastala mu je imovinska šteta jer je njegova imovina umanjena za iznos cijene najma. Da nije bilo štetnog događaja, tada tužitelj ne bi bio u situaciji plaćati najam drugog vozila i njegova imovina ne bi bila umanjena.

16. Također, iz iskaza privremenog ravnatelja tužitelja ČO i iz franšiznog ugovora o poslovnoj suradnji na izvođenju nastave unutar verificiranih programa obrazovanja odraslih od 13. srpnja 2013. proizlazi da se tužitelj bavi informatičkim obrazovanjem odraslih osoba, a svoju je djelatnost u spornom razdoblju obavljao na području Bjelovarsko-bilogorske županije, Koprivničko-križevačke županije, Varaždinske županije i Virovitičko-podravske županije te da je oštećeno vozilo bilo tužiteljevo osnovno sredstvo za rad i njegovo jedino vozilo.

17. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Perića, dipl. ing. stroj. proizlazi da unajmljeni osobni automobil Toyota Yaris 1.4 D-4D i tužiteljev osobni automobil Opel Astra 1.7 CDTI spadaju u istu klasu automobila i da se ugovorena cijena najma od 19,24 eura (145,00 kn), uvećana za iznos PDV-a, po danu za ugovoreno trajanje najma od 50 dana može smatrati povoljnom cijenom jer se cijene najma za tu klasu automobila i za najam duži od 3 dana kreću od 23,89 eura (180,00 kn) do 26,54 eura (200,00 kn) po danu, dok cijene najma za tu klasu automobila za najam duži od 6 mjeseci iznose oko 13,27 eura (100,00 kn) po danu. Dakle, ukupni trošak najma vozila od 1.202,80 eura (9.062,50 kn) predstavlja primjerenu cijenu najma za tu vrstu vozila u razdoblju od 50 dana. Tužitelj bi, da nije bilo oštećenja njegovog vozila, u tom razdoblju imao varijabilne i fiksne troškove uporabe svoga vozila. Varijabilni troškovi ovise o prijeđenom broju kilometara i u bitnome su isti kao i za unajmljeni automobil. Fiksni troškovi ovise o stopi amortizacije vozila, a obuhvaćaju trošak registracije, servisa i osiguranja vozila te bi iznosili 6,64 eura (50,00 kn) po danu, tj. 331,81 eura (2.500,00 kn) u razdoblju od 50 dana. Kako tužitelj zbog štetnog događaja svoje vozilo nije koristio, ti fiksni troškovi nisu mu nastali pa je iznos štete od 1.202,80 eura (9.062,50 kn) koji je tužitelju nastao najmom drugog vozila potrebno umanjiti za iznos troškova održavanja vozila od 331,81 eura (2.500,00 kn). Preostali iznos od 870,99 eura (6.562,50 kn) predstavlja štetu koju je tužitelj trpio najmom drugog vozila.

18. Po stajalištu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio predmetno prometno vještačenje kao stručno i objektivno te je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu od 870,99 eura (6.562,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, sukladno čl. 1086. ZOO, pri čemu sud uzima u obzir da je tužitelj štetu nastalu najmom drugog vozila pretrpio 23. listopada 2018. plaćanjem računa broj R-1 20-01-1 od 18. srpnja 2018. trgovačkom društvu ..., Bjelovar.

19. Što se tiče navoda iz žalbe tuženika za istaknuti je da činjenica da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta koju je ista isplatila ne isključuje niti umanjuje njegovo pravo na naknadu takve štete koja je proizišla iz štetnog događaja, s obzirom da je njegovo vozilo, koje bi on koristio za potrebe posla, da nije bilo štetnog događaja u kojem je potpuno uništeno, on i dalje koristio.

20. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da na ime naknade štete isplati iznos od 870,99 eura (6.562,50 kn), a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Također, treba istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) odlučio o troškovima postupka, a žalitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tome dijelu.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i žalbu tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

23. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa od 1.372,02 EUR do iznosa od 2.857,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2021. do isplate, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov