Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ovr-115/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BC, [osobni identifikacijski broj], [obrt] 1, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, Nikole Pavića 7, protiv ovršenika: 1) FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2) PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-218/2021-21 od 21. ožujka 2025., dana 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja BC kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-218/2021-21 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-218/2021-2 od 12. listopada 2021. do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-554/2019."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja u izravnom proturječju s izrekom istog, zbog čega su posve nejasni razlozi kojima se sud rukovodio pri donošenju istog. Navodi kako se parnica ne vodi radi ništetnosti ugovora o kreditu već radi nedopuštenosti ovrhe, te je u tom postupku već donesena nepravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Dodatno ističe kako nije bio ugovornom stranom spornog ugovora o kreditu, te da je tražbinu iz Ugovora o kreditu , kao i sporno založno pravo stekao kao savjesni stjecatelj, pa se stoga na njega ni na koji način ne može reflektirati po sudu zauzeti pravni stav. Nadalje, navodi da je sud prvog stupnja potpuno zanemario pozitivne odredbe Ovršnog zakona koje propisuju uvjete odgode ovrhe, odnosno odredbu čl. 65. Ovršnog zakona koja sadrži kumulativne uvjete odgode ovrhe. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Za istaknuti je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koju se poziva ovrhovoditelj u žalbi jer obrazloženje pobijanog rješenja nije u proturječnosti s izrekom istog, te sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, niti je prvostupanjsko rješenje doneseno uz koju od ostalih bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnoga zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ).
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja posl. br. Ovr- 218/2021-21 od 12. listopada 2021., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na nekretninama ovršenika pod 1) i 2).
7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odgodio je predmetnu ovrhu u odnosu na predmetne nekretnine do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-554/2019.
8. Naime, ovršenici pod 1) i 2) su podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-218/2021-21 od 12. listopada 2021., u bitnome navodeći da bi u slučaju provedbe ovrhe trpjeli nenadoknadivu štetu, s obzirom da se radi o jedinoj nekretnini, domu, u kojoj ovršenici pod 1) i 2) žive, kao i činjenicu da su pokrenuli parnicu koja se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem P-554/2019 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu suda prvog stupnja Ovr-1000/2018, a zbog ništetnosti Ugovora o kreditu na temelju kojeg se vodi ovrha i u ovom predmetu. Napominje se i da je donesena nepravomoćna presuda u navedenom postupku.
9. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-10. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe.
10. Nadalje je za istaknuti da je ovršna isprava u ovom postupku Ugovor o kreditu broj 136-175/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kojim radi osiguranja potraživanja prednika ovrhovoditelja kao kreditora iz predmetnog Ugovora o kreditu, ovršenici pod 1) i 2) dozvoljavaju neposrednu prisilnu ovrhu na predmetnim nekretninama, te su dozvolili da se u zemljišnim knjigama bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole ishodi upis založnog prava na nekretninama.
11. Stoga je sud prvog stupnja prihvatio prijedlog za odgodu ovršenika pod 1) i 2) smatrajući da se u predmetnom postupku ima primijeniti pravo Europske unije, Direktiva vijeća 93/13 EEZ-a od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Europski sud navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojeg nacionalni sud koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnosti bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
12. Nadalje, Europski sud ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima čak kad bi takva odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača on da bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnina odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva "a posteriori" zaštita stoga da ne predstavlja ni odgovarajuće, ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz čl. 7 st. 1 Direktive 93/13 EEZ.
13. Naime, kako su ovršenici pokrenuli parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pod posl.br. P-554/2019, a zbog ništetnosti Ugovora o kreditu na temelju kojeg se vodi ovrha i u ovom predmetu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se primjenjuje Direktiva vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odnosno imaju se uzeti u obzir presude Europskog suda za ljudska prava (C 537/12, C 116/13, C 200/13).
14. Dakle, uzimajući u obzir pravo Europske unije, tj. Direktivu Vijeća 93/13 EEZ-a od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te odluke Europskog suda za ljudska prava, odnosno činjenicu da sud u ovršnom postupku nema mogućnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u ovdje ovršnoj ispravi nepoštene u smislu Direktive, te da bi u slučaju prodaje nekretnine koja služi kao dom, a ukoliko bi se utvrdilo u parničnom postupku koji su pokrenuli ovršenici pod 1) i 2) da je nedopuštena ovrha zbog ništetnih odredbi, bila nedovoljna i nepotpuna zaštita ovršenika pod 1) i 2) time što bi dobio novčanu naknadu štete, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odgodio predmetni ovršni postupak do okončanja parnice.
15. Tome treba nadodati da u takvoj pravnoj situaciji ne moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. OZ jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva 93/13 EEZ. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.
16. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zadru, 10. lipnja 2025.
Sutkinja
Blanka Pervan
