REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-913/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Terešak odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o. Zagreb, OIB 76663423558, Zagreb, Maksimirska 120, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Saucha, odvjetnica iz Odvjetničkog društva "Saucha & Aras" iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1492/2016-3 od 20. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2186/2015-11 od 8. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži da mu tuženik, na ime naknade štete, isplati iznos od 250.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sa zahtjevom da mu nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke), te je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke) dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, te zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.1. Tužitelj u reviziji ističe postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odnosno ističe da se presuda ne može ispitati, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, jer da se u obrazloženju pobijane presude iznosi zaključak da su ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 24. st. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 8/13 - dalje: ZM) za ekskulpaciju od odgovornosti, ali da pritom nisu dani jasni i valjani razlozi za takav zaključak. Ističe da u odnosu na ispunjenje pojedinih pretpostavki (da je tuženik poduzeo sve prethodne mjere za provjeru istinitosti činjenica te da je tuženik postupao u dobroj vjeri) drugostupanjski sud nije dao nikakve razloge zbog čega se drugostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati. Također ističe da je jednaku povredu učinio i prvostupanjski sud.

7.2. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako to pogrešno smatra revident.

7.3. To stoga jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama i to u odnosu na svih šest utuženih informacija, a izneseni razlozi nisu nejasni i proturječni. Drugostupanjski sud je sam ocjenjivao dokaze koje je izveo prvostupanjski sud primijenivši odredbu čl. 373.a ZPP te odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

7.4. Drugostupanjski sud je naveo jasne i valjane razloge te obrazložio zašto je u odnosu na prvo do četiri utužene informacije „...da na splitskom Županijskom sudu traje otvoreni i nesmiljeni rat između tužitelja kao predsjednika tog suda, s jedne, i niza istaknutih sudaca, s druge strane, čemu je povod izbor članova Državnog sudbenog vijeća (dalje: DSV-a), u koje je mimo njegove volje izabran dugogodišnji iskusni sudac ABC umjesto ZL, pa da je zato posegnuo za odmazdom dosada neviđenom u hrvatskom pravosuđu, te da je proveo odmazdu u jednom danu, pri čemu da je Godišnjim rasporedom poslova izmijenio čitavu strukturu Županijskog suda u Splitu (u tekstu navedena imena sudaca)...“, zaključio da isti predstavljaju vrijednosni sud autora predmetnog članka koji ima svoju podlogu u Godišnjem raspored poslova, prigovoru sudaca podnesenom na Godišnji raspored poslova, te sadržaju „glasina“ koje je novinar tuženika prenio u svom članku iz drugih medija. Također za petu informaciju (...da tužitelj u međuvremenu ima dosta problema i s Općinskim sudom u Supetru na Braču...a da je tu i neobična revnost pri nadzoru rada tog suda...) drugostupanjski sud je utvrdio da je objavljena činjenica točna dok u članku nije iznesen vrijednosni sud novinara tuženika oko opravdanosti ili neopravdanosti tih kontrola.

7.5. U odnosu na šestu informaciju (... da u tužiteljevom mandatu troje vježbenika kojima je istekao vježbenički staž unatoč položenom pravosudnom ispitu s izvrsnim ocjenama nisu primljeni u radni odnos- nego se pričekalo kako bi se zaposlilo druge kandidate među ostalim i kćer donedavnog člana DSV optuženog profesora Pravnog fakulteta LL...) drugostupanjski sud je ocijenio iz kojih dokaza je utvrdio da se radi o netočnoj informaciji, ali da ista nije takva da bi ona sama za sebe uzrokovala povredu ugleda i časti tužitelja kao predsjednika suda.

7.6. Stoga je drugostupanjski sud obrazložio sve pretpostavke za ekskulpaciju od odgovornosti propisane odredbom čl. 24. st. 4. toč. 3. ZM tako i u odnosu na ispunjenje pojedinih pretpostavki (da je tuženik poduzeo sve prethodne mjere za provjeru istinitosti činjenica te da je tuženik postupao u dobroj vjeri).

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravosudnog dužnosnika koji je u vrijeme objave predmetnog članka obnašao dužnost predsjednika Županijskog suda u Splitu, za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da je pretrpio uslijed objave članka s neistinitim sadržajem objavljenim u tjedniku "Nacional" 24. veljače 2015. broj 878 na stranicama 28. i 29. pod naslovom „Velika odmazda predsjednika Županijskog suda Marijana Miletića“, novinara HL, a u kojem članku da su iznesene neistinite informacije u svezi s rasporedom poslova u Županijskom sudu u Splitu i navodnim sukobima između predsjednika i sudaca tog suda, kao i postupanja predsjednika Županijskog suda u Splitu u svezi s obavljanjem poslova iz njegove nadležnosti.

10. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je u tjedniku "Nacional" 24. veljače 2015. objavljen članak pod naslovom "Velika odmazda predsjednika Županijskog suda Marijana Miletića", novinara HL;

- da je tužitelj u zakonskom roku zatražio objavu ispravka spornih informacija, čime je postupio u skladu s čl. 22. st. 2. ZM, te da je tuženik u rubrici reagiranja u tjedniku "Nacional" 31. ožujka 2015. objavio ispravak pod naslovom "Nema odmazde predsjednika splitskog Županijskog suda Marijana Miletića" te

- da tuženik nije objavio ispravak zatražen od tužitelja u skladu s čl. 41. st. 1. ZM.

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan polazeći od zaključka da je tuženik dokazao da je informacija utemeljena na točnim činjenicama odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, da je u svakom slučaju postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je novinar tuženika postupao u dobroj vjeri, što rezultira time da nakladnik ne odgovara za štetu pozivajući se pritom na odredbu čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM i čl. 21. st. 6. ZM.

12.1. Drugostupanjski sud je zaključivši da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da ista ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu, jer je prema stanju spisa našao da je bitne činjenice među strankama moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu s obzirom da je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

12.2. Drugostupanjski sud polazi od utvrđenja:

- da su u članku iznesene točne informacije da je tužitelj Godišnjim rasporedom poslova izmijenio strukturu Županijskog suda u Splitu, na način da je iskusne suce premjestio iz Kaznenog u Građanski odjel; da je sucu ABC oduzeo poziciju glasnogovornika i uputio ga na suđenje u prvom stupnju; da su oštećeni suci i dio sudaca koji se solidarizirao, uputili Vrhovnom sudu prigovor na godišnji raspored poslova, ali da je prigovor odbijen,

- da je svjedok HL, koji je autor spornog članka, u svom iskazu naveo da su mu izvor za pisanje ovog članka bili Godišnji raspored poslova za 2015., suci tog suda, te odvjetnici, ali da su prije njegovog članka i drugi mediji prenijeli informaciju da su suci Županijskog suda u Splitu nezadovoljni godišnjim rasporedom poslova, te su o tome pisali kao o "sječi glava",

- da je prije spornog članka na portalu Indeks. hr. objavljen članak pod naslovom "Sječa glava na splitskom sudu: Kaznenjaci prebačeni na Građanski odjel zbog podrške sucu Cambiju za DSV" 11. prosinca 2014., a istoga dana i u javnom glasilu "Dalmacija News" je objavljen članak pod nazivom "Rošade među splitskim sucima izazvale pravu pomutnju i nevjericu", te potom 17. prosinca 2014. članak "Od sada i službeno: Pobuna sudaca u splitskoj palači pravde" u kojem je, između ostalog, navedeno "No čini se da je poslovična "kap viška" bila nedavna pobjeda suca Nevena Cambia na izborima za predstavnika splitskog suda u Državno sudbeno vijeće. Pobijedio je s jednim glasom viška službenog kandidata ZL. Zbog toga je, kako se sve glasnije govori u kuloarima, sada uslijedila "čistka" i to među sucima koji su podržali Cambia. Najgore su prošli UL i VL", te **.**.2014. članak u javnom glasilu "Slobodna Dalmacija" pod naslovom "Padaju glave na splitskom sudu: smijenjeni zbog osvete ili manjeg broja predmeta?".

12.3. Pritom je drugostupanjski sud zaključio da je u predmetnom članku autor članka prvenstveno izvijestio javnost o činjenici da je tužitelj kao predsjednik suda donio Godišnji raspored poslova 10. prosinca 2014. koji je kod dijela sudaca Županijskog suda u Splitu naišao na izrazito neodobravanje, budući da je dio sudaca ovakvim Godišnjim rasporedom poslova raspoređen na poslove koje do tada nije obavljao, a što do tada nije bilo uobičajeno kod donošenja Godišnjeg rasporeda poslova u sudovima drugog stupnja; da se radi o događaju od javnog interesa i da je objavljivanje informacija o tom događaju bilo sastavni dio zadaće medija u demokratskom društvu te da se tužitelj pristavši da obnaša funkciju predsjednika suda, neminovno i svjesno izložio javnom mnijenju.

12.4. Pritom drugostupanjski sud obrazlaže da informacije: „...da na splitskom Županijskom sudu traje otvoreni i nesmiljeni rat između tužitelja kao predsjednika tog suda, s jedne, i niza istaknutih sudaca, s druge strane, čemu je povod izbor članova DSV-a, u koje je mimo njegove volje izabran dugogodišnji iskusni sudac Neven Cambi umjesto ZL, pa da je zato posegnuo za odmazdom dosada neviđenom u hrvatskom pravosuđu, te da je proveo odmazdu u jednom danu, pri čemu da je Godišnjim rasporedom poslova izmijenio čitavu strukturu Županijskog suda u Splitu (u tekstu navedena imena sudaca)...“, predstavljaju vrijednosni sud novinara predmetnog članka koji ima svoju podlogu u samom Godišnjem rasporedu poslova, prigovoru sudaca podnesenom na Godišnji raspored poslova, te sadržaju "glasina" koje je novinar tuženika prenio u svom članku iz drugih medija, a za koje u javnosti ni ne postoje očekivanja da budu dokazane kao istinite.

12.5. U odnosu na informaciju: „... -da tužitelj u međuvremenu ima dosta problema i s Općinskim sudom u Supetru na Braču...a da je tu i neobična revnost pri nadzoru rada tog suda...“ drugostupanjski sud zaključuje da je doista izvršeno puno kontrola rada Općinskog suda u Supetru na Braču, pa da je ta činjenica objavljena u članku točna, kao i činjenica da je tužitelj kao predsjednik suda očito imao problema s radom toga suda, te da navod „neobično revan“ se odnosi na učestalost kontrola, ali da se iz njega se ne može zaključiti da kontrole nisu bile opravdane.

12.6. Drugostupanjski sud je u odnosu na informaciju : „...da u tužiteljevom mandatu troje vježbenika kojima je istekao vježbenički staž unatoč položenom pravosudnom ispitu s izvrsnim ocjenama nisu primljeni u radni odnos nego se pričekalo kako bi se zaposlilo druge kandidate, među ostalim i kćer donedavnog člana DSV-a, optuženog profesora Pravnog fakulteta LL...“ zaključio da je ista netočna informacija, jer da i iz iskaza svjedoka HL proizlazi da se radi o pogrešnoj informaciji koju je dobio iz više izvora, ali da navedena netočna informacija nije takva da bi ona sama za sebe uzrokovala povredu ugleda i časti tužitelja kao predsjednika suda.

12.7. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije odgovoran za štetu tužitelju, jer da iz provedenih dokaza (Godišnji raspored poslova za 2015., sadržaj prigovora sudaca, Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske) proizlazi da se vrijednosni sud autora članka o sukobu između tužitelja, kao predsjednika suda, i dijela sudaca Županijskog suda u Splitu temelji na točnim činjenicama; potom da je da je postojalo i zanimanje javnosti za tu temu, jer da se radi o sudbenoj vlasti koja je bitna za građane, da fotografija tužitelja uz članak, snimljena na javnom mjestu, ni po čemu ne narušava ugled i čast tužitelja, te da je postupano u dobroj vjeri stoga je tužbeni zahtjev odbijen sukladno odredbi čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM.

13. Revident smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je u odnosu na objavljene informacije o otvorenom i nesmiljenom rat između tužitelja kao predsjednika tog suda, s jedne, i niza istaknutih sudaca, s druge strane, pogrešno zaključio da se radi o vrijednosnim sudovima autora teksta. Revident time osporava navedeni zaključak drugostupanjskog suda smatrajući da je pravilan zaključak da se zapravo radi o činjeničnim navodima podobnima za dokazivanje njezine istinitosti.

14. O pitanju razlikovanja izjava o činjenicama od vrijednosnih sudova, Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo je jasan stav u svojoj Odluci broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019. iz koje proizlazi da se postojanje činjenica može dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva pa stoga ne bi trebalo od tuženika zahtijevati dokazivanje istinitosti vrijednosnih sudova. U slučaju spora, a kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili vrijednosnom sudu, nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će teme od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama. S tim u vezi Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da kod rasprave o pitanjima od javnog interesa, a posebice o funkcioniranju sudbene vlasti, postoji visok stupanj zaštite slobode mišljenja i izražavanja misli, odnosno vrlo mali prostor za njezino ograničenje.

15. Nesporno je da se u konkretnom predmetu radi o temi od javnog interesa, pa imajući u vidu da su tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu vrijednosni sudovi (izjava koja je objavljena o tužitelju o otvorenom i nesmiljenom rat između tužitelja kao predsjednika tog suda, s jedne, i niza istaknutih sudaca, s druge strane), i ovaj sud smatra da se u konkretnom predmetu u odnosu na prve četiri informacije radi o vrijednosnom sudu novinara predmetnog članka koji ima podlogu u Godišnjem rasporedu poslova, prigovoru sudaca podnesenom na Godišnji raspored poslova, te sadržaju „glasina“ koje je novinar tuženika prenio u svom članku iz drugih medija.

16. Isto tako pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da je takav vrijednosni sud dat u javnom interesu i u dobroj vjeri, dok u odnosu na petu informacije drugostupanjski sud je zaključio da se radi o točnoj činjenici a za šestu informaciju u odnosu na vježbenike da se radi o netočnoj informaciji ali da sama za sebe nije uzrokovala povredu časti i ugleda tužitelja kao predsjednika suda.

17. Iako je drugostupanjski sud u odnosu na prve četiri informacije utvrdio da je riječ o vrijednosnom sudu, autor članka novinar, nije dužan dokazati istinitost ali mora dokazati dobru vjeru i činjeničnu osnovu – u smislu da njegovo mišljenje proizlazi iz činjenica kao i da je postupao profesionalno, a ne zlonamjerno, što je u konkretnom slučaju tuženik i dokazao.

18. Nije naime točna revizijska tvrdnja da se sudovi pitanjem dobre vjere nisu uopće bavili jer upravo drugostupanjski sud u razlozima presude ističe zaključak da iz članka ne proizlazi da se tužitelja prikazalo kao nasilnika i neznalicu kao osobu koja je u konfliktu sa svim sucima na Županijskom sudu u Splitu, već da je u članku navedeno da se radi o sukobu u kojem je na jednoj strani tužitelj kao predsjednik suda, a na drugoj strani dio sudaca, a ne svi suci toga suda.

19. Stoga su neosnovani revizijski navodi da drugostupanjski sud nije ocijenio da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke jer to proizlazi iz pobijane presude da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti kao i da je postupao u dobroj vjeri.

20.1. Sukladno odredbi čl. 21. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Neimovinska šteta se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (čl. 22. st. 1. ZM-a). Nakladnik se može osloboditi odgovornosti za štetu u koliko dokaže ekskulpacijske razloge propisane čl. 21. st. 4. ZM-a.

20.2. Čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri te prema toč. 6. navedenog članka nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

21. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pravilno je sud drugog stupnja odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove povrede prava osobnosti, zaključivši da je tuženik dokazao razloge koji ga u predmetnom slučaju oslobađaju odgovornosti za štetu (sukladno odredbi čl. 21. st. 4. toč. 3. i toč. 6. ZM-a) koja je tužitelju nastala objavom sporne informacije - onu koja eventualno ukazuje na negativnu konotaciju osobe tužitelja, s obzirom je dokazao da se u odnosu na prve četiri informacije radi o vrijednosnim sudovima temeljenim na točnim informacijama, u odnosu na petu informaciju – o kontrolama rada na Općinskom sudu u Supetru na Braču, da se radi o točnim informacijama, dok je u odnosu na šestu informaciju u odnosu na vježbenike, da se radi o informaciji koja nije točna, ali da ne utječe na dosudu.

22. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil