Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2052/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja HP, [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja mlljt. HPR, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica ĆP, 4. tužiteljice mlljt. AP, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa majka i zakonska zastupnica ĆP i 5. tužiteljica TP OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] koje sve zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2723/2023-117 od 28. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2723/2023-117 od 28. veljače 2025. godine u točki I. izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke i odlučuje:

1. Tuženik je dužan 1. tužitelju, 2. tužiteljici i 5. tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 32.098,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. 3. i 4. tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 265,44 eura, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 isplatiti trećetužitelju HPR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.931,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2013. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje te od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 isplatiti IV-tužiteljici mljt. AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.931,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2013. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje te od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljima troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka".

2. Protiv te presude žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. i 80/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 3. i 4. tužitelja radi naknade štete.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističu žalitelji jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je sada pokojna RP rođ. **.**.2003. bila sestra 3. i 4. tužitelja, da je RP bila liječena kod tužitelja te je uslijed greške u liječenju tj. uslijed toga što tuženik nije u svemu pri liječenju sada pok. RP postupao sukladno pravilima liječničke struke, preminula jer tuženik nije osigurao maloljetnoj RP zdravstvenu skrb kako je trebala primiti kao dijete s posebnim potrebama niske kronološke dobi i teško bolesna.

8. Također iz provedenog postupka proizlazi da je pravomoćnom presudom naloženo tuženiku kao štetniku naknaditi 1. tužitelju, ocu maloljetne RP neimovinsku štetu na ime duševne boli zbog smrti u iznosu od 330.000,00 kn, 2. tužiteljici ĆP, majci isto tako iznos od 330.000,00 kn na ime naknade štete zbog duševnih boli zbog smrti te 5. tužiteljici NP, baki maloljetne RP iznos od 112.500,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti.

9. U ovom postupku 3. i 4. tužitelji kao brat i sestra mlljt. RP potražuju naknadu neimovinske štete – zbog duševnih boli zbog smrti maloljetne RP tvrdeći da su s maloljetnom RP živjeli u trajnoj zajednici života pa da stoga ostvaruju pravo na naknadu te neimovinske štete.

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev 3. i 4. tužitelja smatrajući da isti nisu dokazali da je između njih te sada pokojne RP postojala trajnija emocionalna i ekonomska povezanost odnosno trajnija zajednica života u smislu čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22.- dalje: ZOO) pozivajući se na sadržaje rješenja ... od 10. svibnja 2011. godine, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Šibenik od 22. studenog 2024., uvjerenje o zasnivanju posvojenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Šibenik od 1. lipnja 2011. a cijeneći da je pokojna RP preminula **.**.2012..

11. Prema odredbi čl. 1101. st. 2. ZOO naknada pravične novčane naknade u slučaju smrti može se dosuditi braći i sestrama ako između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali svoje tvrdnje tj. da je njihov tužbeni zahtjev neosnovan jer između 3. i 4. tužitelja te sada pokojne RP nije postojala trajnija zajednica života u smislu čl. 1101. st. 2. ZOO.

13. Naime iz provedenog postupka proizlazi, a što je i nesporno među strankama, da je maloljetna RP zaprimljena kod tuženika 1. siječnja 2012. godine, puštena iz bolnice 11. siječnja 2012. godine te opet zaprimljena nakon 2 dana nakon čega je došlo do smrtnog ishoda; da su 3. i 4. tužitelji posvojena djeca te su sukladno pravilima koja se odnose na postupak usvojenja smješteni u obitelj 1. i 2. tužitelja od 10. veljače 2011. godine (potvrda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Šibenik od 22. studenog 2024. godine), da je rješenjem ..., odjel za djecu, mladež i obitelj od 10. svibnja 2011. zasnovano posvojenje između mlljt. OP i mlljt. GP (3. i 4. tužitelji) kao posvojenika s jedne strane te 1. i 2. tužitelja kao posvojitelja s druge strane te određeno da će posvojenici nositi osobna imena – HPR i AP a iz uvjerenja o zasnivanju posvojenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Šibenik od 14. siječnja 2025. godine proizlazi da je 1. lipnja 2011. zasnovano posvojenje između 1. i 2. tužitelja kao posvojitelja te 3. i 4. tužitelja kao posvojenika; da 3. i 4. tužitelji imaju prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj su živjeli s 1. i 2. tužiteljima te maloljetnom RP od 30. svibnja 2011. godine.

14. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, te vremensko trajanje zajedničkog života između sada pokojne maloljetne RP te 3. i 4. tužitelja, a cijeneći i navode 1. i 2. tužitelja da su i prije zasnivanja posvojenja 3. i 4. tužitelji povremeno dolazili u obitelj radi upoznavanja, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi između pokojne RP te 3. i 4. tužitelja postojala trajnija zajednica života u smislu čl. 1101. st. 2. ZOO uzimajući pri tom i u obzir da je mlljt. AP u spornom razdoblju bila izuzetno malo dijete, dok je mlljt. HPR imao 7 godina te se obzirom i na njihovu kronološku dob (pogotovo u odnosu na mlljt. AP) i relativno kratko vrijeme zajedničkog života u zajednici s maloljetnom RP nije razvila emocionalna povezanost u opsegu koji bi bio relevantan za dosudu zatražene naknade neimovinske štete – duševnih boli zbog smrti.

15. Iz svega navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude te odbio tužbeni zahtjev 3. i 4. tužitelja kojim svatko od njih traži iznos od 14.931,32 eura na ime naknade neimovinske štete.

16. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno je postupio kada je odlučio da u ovom predmetu svaka stranka snosi svoj trošak postupka tj. kada je odlučio kao u točki II. pobijane prvostupanjske presude.

17. Naime, trošak 1., 2. i 5. tužitelja u ovoj parnici sastoji se od troška vještačenja u iznosu od 1.990,84 eura te troška zastupanja po punomoćniku – odvjetniku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 – Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 10. t. 4. Tarife) prema vrijednosti predmeta spora te se sastoji od troška sastava tužbe, pristupa ročištu 5. lipnja 2014., 13. studenog 2014., 18. rujna 2020., 11. studenog 2020., 27. siječnja 2021., 30. travnja 2021., 8. lipnja 2021., svako po 997 bodova te ročištu za objavu – 498,50 bodova, sastav žalbe od 29. rujna 2015. 498,50 bodova, sastav podneska od 14. veljače 2018. od 25. siječnja 2021., od 15. veljače 2021. sveukupno 10.036 bodova ili 20.072,00 eura što uvećano za 20% - (zastupanje više osoba) daje iznos od 24.086,04 eura te uvećano za PDV iznosi 30.108,00 eura tako da sveukupni trošak iznosi 32.098,00 eura.

18. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i naložiti tuženiku naknaditi 1., 2. i 5. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 32.098,00 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

20. Sukladno iznesenom valjalo je obvezati 3. i .4. tužitelje temeljem čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. naknaditi tuženiku trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 265,44 eura obzirom su 3. i 4. tužitelji u cijelosti izgubili spor.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe jer tužitelji nisu uspjeli u pogledu glavne stvari, već samo u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić