Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2444/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Koraljke Glušić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 610/2024-14 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-610/2024-14 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I.U t v r đ u j e s e ništetnom odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 1. lipnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d., kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao davatelja kredita, koja glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II.N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.766,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućima na iznose od: - 29,17 EUR od 1.3.2008. pa do isplate, - 29,56 EUR od 1.4.2008. pa do isplate, - 28,70 EUR od 1.5.2008. pa do isplate, - 28,42 EUR od 1.6.2008. pa do isplate, - 28,80 EUR od 1.7.2008. pa do isplate, - 28,18 EUR od 1.8.2008. pa do isplate, - 28,28 EUR od 1.9.2008. pa do isplate, - 28,69 EUR od 1.10.2008. pa do isplate, - 31,16 EUR od 1.11.2008. pa do isplate, - 29,35 EUR od 1.12.2008. pa do isplate, - 31,36 EUR od 1.1.2009. pa do isplate, - 31,64 EUR od 1.2.2009. pa do isplate, - 31,78 EUR od 1.3.2009. pa do isplate, - 31,45 EUR od 1.4.2009. pa do isplate, - 31,40 EUR od 1.5.2009. pa do isplate, - 30,89 EUR od 1.6.2009. pa do isplate, - 30,44 EUR od 1.7.2009. pa do isplate, - 30,59 EUR od 1.8.2009. pa do isplate, - 30,93 EUR od 1.9.2009. pa do isplate, - 30,74 EUR od 1.10.2009. pa do isplate, - 30,55 EUR od 1.11.2009. pa do isplate, - 30,98 EUR od 1.12.2009. pa do isplate, - 31,38 EUR od 1.1.2010. pa do isplate, - 31,81 EUR od 1.2.2010. pa do isplate, - 31,70 EUR od 1.3.2010. pa do isplate, - 32,41 EUR od 1.4.2010. pa do isplate, - 32,23 EUR od 1.5.2010. pa do isplate, - 32,59 EUR od 1.6.2010. pa do isplate, - 34,62 EUR od 1.7.2010. pa do isplate, - 34,16 EUR od 1.8.2010. pa do isplate, - 35,89 EUR od 1.9.2010. pa do isplate, - 34,98 EUR od 1.10.2010. pa do isplate, - 34,29 EUR od 1.11.2010. pa do isplate, - 36,38 EUR od 1.12.2010. pa do isplate, - 37,67 EUR od 1.1.2011. pa do isplate, - 36,73 EUR od 1.2.2011. pa do isplate, - 36,87 EUR od 1.3.2011. pa do isplate, - 36,40 EUR od 1.4.2011. pa do isplate, - 36,41 EUR od 1.5.2011. pa do isplate, - 38,69 EUR od 1.6.2011. pa do isplate, - 39,02 EUR od 1.7.2011. pa do isplate, - 41,55 EUR od 1.8.2011. pa do isplate, - 40,63 EUR od 1.9.2011. pa do isplate, - 39,20 EUR od 1.10.2011. pa do isplate, - 39,16 EUR od 1.11.2011. pa do isplate, - 39,00 EUR od 1.12.2011. pa do isplate, - 39,52 EUR od 1.1.2012. pa do isplate, - 40,08 EUR od 1.2.2012. pa do isplate, - 40,11 EUR od 1.3.2012. pa do isplate, - 34,44 EUR od 1.4.2012. pa do isplate, - 34,57 EUR od 1.5.2012. pa do isplate, - 34,76 EUR od 1.6.2012. pa do isplate, - 15,78 EUR od 1.7.2012. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 5.175,19 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 12.4.2025. godine do isplate u roku od 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nadalje, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju ukazuje tuženik, navodeći da bi ista bila počinjena time što sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja primjenom referentne stope s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, sve u svrhu pravilnog utvrđivanja visine tražbine tužitelja.

7.1. Naime, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP čini sud u slučaju ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, na što tuženik ne ukazuje.

7.2. Time što sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja primjenom referentne stope s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika, kako bi se, po mišljenju tuženika na taj način pravilno utvrdila visina tražbine tužitelja, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

8. Sukladno odredbi čl. 259. st. 1. ZPP sud je taj koji rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

8.1. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da provođenje vještačenja po prijedlogu tuženika nije potrebno jer primjena stope predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud, a ne stranke.

9. Pravilno je vještak vršio izračun temeljem fiksne početne kamatne stope, obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO valjana početno ugovorena stopa redovne kamate.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o [broj kredita] od 1. lipnja 2006. godine o promjenjivosti kamatnih stopa, zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetne odredbe ugovora koje se odnose na promjenu kamatne stope po predmetnom ugovoru, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist banke broj: [broj kredita] od 1. lipnja 2006. godine (list 5-15), solemniziranog kod javnog bilježnika Dubravke Filipović – Kovačić iz Virovitice dana 13. lipnja 2006. godine pod brojem: OU-512/06 je utvrđeno da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljem TE kao korisnikom kredita i založnim dužnicima DE, AE, ZE, ĐE i Ć AE zaključila Ugovor o kreditu kojim se banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 106.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- da je odobren namjenski za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a rok vraćanja je 6 godina uz poček od jedne godine, koja ulazi u godine otplate,

- da se za vrijeme počeka kamata obračunava mjesečno, kumulira se na račun nedospjele kamate, a po isteku počeka pripisuje se glavnici koja tako uvećana predstavlja osnovicu za obračun anuiteta,

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju kamate od 6,50 % godišnje dekurzivno, da efektivna kamatna stopa (EKS), odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) iznosi 6,95 %, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća, da je prvi anuitet dospio na naplatu do 1. kolovoza 2007. godine, kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru,

- da tužitelj nije potrošač u smislu čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP/03) te da se stoga tužitelj ne može pozivati na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača

- da je prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Mire Ilinčić dipl. oec. od 26. veljače 2021. godine (list 165-171), očitovanju vještakinje od 1. lipnja 2021. godine (list 192-193) i iskazu vještakinje na glavnoj raspravi od 28. ožujka 2022. godine (list 377-378) predmetnim Ugovorom o kreditu utvrđena početna kamatna stopa od 6,50 % godišnje koja je tijekom otplate kredita povećana na 7,50 % godišnje zbog čega su povećani i anuiteti te da je temeljem tako povećanih anuiteta tužitelj prema nalazu vještakinje platio više tijekom otplate kredita iznos od 13.306,64 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR iznosi 1.766,09 EUR.

12. Prije svega, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu nema status potrošača budući da je u konkretnom slučaju sklopio predmetni ugovor kao korisnik kredita namijenjen njegovoj obrtničkoj aktivnosti.

13. Stoga, konkretan pravni odnos, a kada je riječ o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog Ugovora, valja razriješiti primjenom odredaba čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), a koje je odredbe sud prvog stupnja kako to proizlazi iz sadržaja obrazloženja, primijenio.

14. S navedenim u vezi, valja reći kako je Direktiva vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima implementirana ne samo u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09-dalje: ZZP), već djelomično u odredbe čl. 295. i 296. ZOO. Razlog tome je zaštita šireg kruga sudionika u obveznopravnim odnosima (čl. 16. ZOO), u ugovaranju putem općih uvjeta ugovora.

15. Posljedice nevaljanosti ugovora propisane sadržane su u odredbama čl. 322. do 335. ZOO.

16. Prema odredbi čl. 295. st. 1 ZOO, Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

17. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

18. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

19. Slijedom citiranih odredaba, a s obzirom na općenite kriterije iz odredbe čl. 296. st. 1. ZOO, u svakom konkretnom slučaju valja utvrditi je li riječ o odredbama suprotnima načelu savjesnosti i poštenja i jesu li te odredbe prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, pri čemu te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

20. Iz podataka u spisu predmeta (sadržaja predmetnog ugovora te iskaza tužitelja i svjedoka OE iz kojih proizlazi kako je tekst konkretnog ugovora sastavljen u banci, potpisan i pečaćen od banke te predan klijentu radi solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

21. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza (iskazi tužitelja i svjedoka OE, službenice tuženika), sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo niti su tužitelji kao ugovorne strane na bilo koji način mogli individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelji nisu imali utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbi, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

22. Zadaća javnog bilježnika je bila solemnizacija Ugovora o kreditu, a ne pojedinačno pregovarati s tužiteljem o bitnim sastojcima Ugovora, pa tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi, posebno o rizicima koje ugovaranje takve kamatne stope donosi, slijedom čega ukazivanje tuženika na iskaz javnog bilježnika u konkretnom slučaju nije od relevantnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

23. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita.

24. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 4. 1. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

25. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

26. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena ovom odlukom, potraživanje tužitelja nije moglo zastarjeti.

27. Budući u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta u visini iz tužbenog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama po pravilnima vraćanja stečenog bez osnove jer je zbog ništetnosti navedene odredbe otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO) s tim da je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja dužan platiti i zatezne kamate (čl. 1115. ZOO).

28. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i126/22, dalje Tarifa).

28.1. Kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva s tim da treba uzeti u obzir djelomično povlačenje tužbe što smanjenje tužbenog zahtjeva jest. U ovom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije utjecalo na visinu troškova zastupanja stranke po odvjetniku jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi (tako i VSRH u Rev x 254/2014-2 od 10. prosinca 2014.).

29. Slijedom svega navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

30. Odluka u t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović