Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-96/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ĐG, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ), odlučujući o žalbi osuđenika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-45/2024-16 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenika ĐG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu je na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022 i 36/2024., dalje: ZKP-24), osuđeniku ĐG, opozvana djelomična uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kzd-21/2021-46 od 18. siječnja 2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Kžzd-46/2022-7 od 3. listopada 2022., kojom je okrivljenik ĐG proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ, dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ te kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ, sve u vezi sa člankom 51. KZ te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a potom mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se izvršiti dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te mu je, na temelju članka 69. KZ izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju u zdravstvenoj i u drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti, time da navedena mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja te mu je određeno izvršenje uvjetovanog djela kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio osuđenik ĐG osobno i po braniteljici Renati Žerjav, odvjetnici u Varaždinu.

2.1. Osuđenik u svojoj žalbi ne ističe žalbene razloge, međutim, sadržajno žalbu ulaže zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, time da predlaže da mu se produlji rok za izvršenje izrečene obveze koju će izvršiti prema programu probacijskog ureda, uz prihvaćanje svih mjera podrške i usmjeravanja.

2.2. Braniteljica osuđenika žali se zbog bitne potvrde odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se osuđeniku umjesto opoziva djelomične uvjetne osude produlji rok za izvršenje izrečene obveze, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.3. Žalbe osuđenika razmatrati će se jedinstveno.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-847/2024-3 od 21. listopada 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj smatra da bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji stoga što se presuda ne može ispitati, jer je izreka presude proturječna sama sebi, odnosno razlozima presude, dok su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, time da su proturječni navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih isprava/iskaza.

7. Žalitelj navodi zakonski tekst čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), bez da ga konkretizira i podrobno obrazlaže, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i nije utvrdio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP).

8. Daljnji navodi žalbe odnose se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim ni ta žalbena osnova nije ostvarena, kao ni žalbena osnova pogrešne primjene KZ.

9. Navodi osuđenika da je radio u Republici Njemačkoj i da se zbog toga nije javljao Probacijskom uredu u Varaždinu, nisu prihvatljivi ni prvostupanjskom, a ni ovom drugostupanjskom sudu. Naime, već od početka se znalo da se osuđenik nalazi na radu u inozemstvu i prema navođenju voditeljice probacijskog ureda, pojedinačni program je prilagođen osuđenikovim navodima o mogućnosti suradnje s probacijskim uredom. Probacijski ured i inače potiče osuđenike na zaposlenje ili na ostanak u zaposlenju, pa i u ovom slučaju, pogotovo stoga što osuđenik ima obvezu uzdržavanja dvoje djece školske dobi.

10. Međutim, osuđenik uporno izbjegava obveze vezane uz sigurnosne mjere i izgovara se zaposlenjem u Republici Njemačkoj i time da je s bivšom suprugom i djecom u dobrim odnosima. Istodobno, u razdoblju od deset mjeseci nije izvršavao sigurnosnu mjeru, niti se javljao djelatnici Probacijskog ureda u Varaždinu, navodeći da nije mogao, jer ujutro, kada radi Ured, radi i on. To demantira sama voditeljica Ureda navodeći da je ju je osuđenik prethodno kontaktirao upravo u jutarnjim satima.

11. Osim toga, osuđenik se odazvao samo na dva psihijatrijska pregleda (posljednji 30. lipnja 2023.), a nakon toga se na dva zakazana psihijatrijska pregleda uopće nije odazvao, niti je svoj izostanak opravdao.

12. Nadalje, treba istaknuti da osuđenik nije sudu dostavio niti jedan dokaz koji bi ukazivao na postojanje opravdanih razloga zbog kojih nije ispunio predmetnu posebnu obvezu, a teret dokazivanja je u ovom slučaju na njemu. Uz svoju žalbu osuđenik je dostavio nalaz i mišljenje psihijatra, time da se psihijatrijskom pregledu podvrgnuo 26. kolovoza 2024., a pobijana presuda po prvostupanjskom sudu donijeta je 22. srpnja 2024. te se u konkretnom slučaju radi samo o pokušaju argumentiranja navoda žalbe.

13. Doduše, osuđenik je predložio sudu saslušanje svog poslodavca, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud osnovano odbio kao odugovlačeći, s obrazloženjem da je poslodavac osuđenika njegov rođak koji bi zasigurno svjedočio u njegovu korist, a medicinsku dokumentaciju koju osuđenik spominje trebao je sam pribaviti i dostaviti u spis.

14. Očito je da je osuđenik izbjegavao izvršavanje sigurnosne mjere, koju je bez obzira što je bio zaposlen u inozemstvu, mogao i morao izvršiti, tim više što je bio upozoren na posljedice istog. Stoga, izricanje djelomične uvjetne osude nije postiglo željeni učinak, pa kod okrivljenika postoji vrlo visok rizik od ponovnog počinjenja kaznenog djela iz kog razloga mu je temeljem citirane odredbe ZKP trebalo opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kao što je to ispravno učinio prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude.

15. Kako žalba osuđenika nije osnovana, a budući ovaj žalbeni sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic