Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-207/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: BU , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VII. VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VIII. FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IX. ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XI. RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XII. NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XIII. Ivica Žitnjak, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XIV. MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XV. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVI. CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVII. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XVIII. EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XIX. GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XX. HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XXI. OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], B. JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova protiv tuženika Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-78/2023-17 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća dana 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-78/2023-17 od 24. siječnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku isplatiti

I tužitelju BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 31.548,07

EUR

II. tužitelju ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 33.169,78

EUR

III. tužitelju AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 28.653,96

EUR

IV. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

32.230,47 EUR

V. tužitelju PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 46.249,91

EUR

VI. tužitelju KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]

Cesta 200b, 21.566,54 EUR

VII. tužitelju VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa], 31.599,91 EUR

VIII. tužitelju FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa], 36.474,60 EUR

IX. tužitelju ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

29.575,42 EUR

X. tužitelju ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

31.419,31 EUR

XI. tužitelju ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Š [adresa]

144, 33.876,16 EUR

XII. tužitelju NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

37.907,97 EUR

XIII. tužitelju TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

29.042,62 EUR

XIV. tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

25.686,25 EUR

XV. tužitelju IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

32.879,75 EUR

XVI. tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]

[adresa], 38.314,29 EUR

XVII. tužitelju DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

29.711,02 EUR

XVIII. tužitelju EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica

[adresa], 28.677,44 EUR

XIX. tužiteljici BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

29.902,92 EUR

XX. tužitelju ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

26.783,16 EUR

XXI. tužitelju OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

31.885,87 EUR

XXII. tužitelju JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

38.815,64 EUR,

sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose u razdoblju počevši od svibnja 2012. pa do zaključno lipnja 2014., dok se pod toč. II nalaže tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 257.217,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužitelji u tužbi i tijekom spora tvrde kako im tuženik u razdoblju od travnja 2012. do svibnja 2014. nije na zakonit način obračunao, niti isplatio tzv. aktivna dežurstva, odnosno sate provedene u vojarni, nije im obračunat niti isplaćen noćni rad, rad subotom, nedjeljom te praznikom.

5. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako su tužitelji temeljem dobivene zapovijedi pretpostavljene osobe bili upućivani na izdvojene objekte i to tako da su radili 7 dana po 24 sata a potom koristili sedam slobodnih dana. U tih 24 sata rad je bio organiziran u tri smjene i nisu smjeli napuštati svoje radno mjesto, bili su u stanju aktivne pripravnosti za rad, odnosno morali su biti na raspolaganju ukoliko ih netko pozove, a iz zapovijedi o upućivanju na izdvojeni objekt proizlazila je zabrana napuštanja objekta. Stoga su tužitelji u utuženom razdoblju osim redovnog rada u bazi na temelju zapovjedi bili upućivani i na izdvojeni objekt 7 dana, pa su bili prisutni na mjestu koje im je odredio poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu 7 dana po 24 sata neprekidno sve kako bi odmah mogli obavljati traženi posao te nisu mogli napustiti izdvojeni objekt.

6. Stoga se po sudu prvog stupnja tužiteljima ne mogu u sedmodnevne slobodne dane uračunavati subote i nedjelje obzirom da su isti i inače neradni dani tužitelja, a radi utvrđivanja da li je zahtjev tužitelja po toj osnovi osnovan u visini kako to traže tužitelji, sud je proveo financijsko vještačenje te je vještak obračunao potraživanje s naslova neisplaćene naknade za prekovremeni i smjenski rad u razdoblju od travnja 2012. do svibnja 2014. koji nalaz je vještak izradio na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (knjigovodstvene kartice, dnevne evidencije radnog vremena, i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka), pa je sud primijenio čl. XI Odluke nakon 24- satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OSRH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan) odnosno u slučaju višednevnog boravaka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Prema odredbi čl. XII st. 2 Odluke koja je stupila na snagu 01. lipnja 2014. g. djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora. Kako je utvrđeno da je tuženik tužitelju odobravao po pet slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, osnovano tužitelji traže naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koje mu tuženik bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu.

7. Vještak u svome nalazu od 10. ožujka 2022. utvrđuje ukupan broj sati rada tužitelja po mjesecima a dodatke na plaću za prekovremeni rad izračunao je na način da je utvrdio ukupan broj sati rada tužitelja po mjesecima te je sve sate rada iznad mjesečnog fonda sati obračunavao kao prekovremeni rad. Dodatke na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom vještak je obračunavao sukladno odredbama čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne Novine br. 89/2012) zaključno s krajem svibnja 2014. godine, a kada je stupio na snagu Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne Novine 33/2014).

8. U prvoj dopuni vještak je obvezan na okolnost da odredi obračun provedenih sati na poslu za sve tužitelje u periodu od travnja 2012. do svibnja 2016. kao i noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznikom, također u naznačenom periodu, a prema dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika u ovosudni spis uz usporedbu sa obračunima koje su tužitelji priložili uz tužbu. Vještaku je naloženo obračunati ukupan broj odrađenih sati rada tužitelja po mjesecima, na način da se svi sati rada obračunaju po osnovnoj cijeni sata rada te da se utvrdi neisplaćena razlika plaća po mjesecima

9. Pri tome su primijenjeni Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) kao i kasniji Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne Novine 118/09, 99/12), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne Novine 33/2014), Uredbu o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (Narodne Novine 46/08) te Uredbu o izmjeni uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (Narodne Novine 25/13) a konačno i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne Novine 93/08, 89/12, 104/13) te Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Narodne Novine 40/09) kao i Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne Novine 066/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018, 46/2018). Konačno, u drugoj dopuni vještak je u obzir uzeo i očitovao se samo na primjedbe koje su na nalaz imali tužitelji.

10. Očitujući se na prigovore tužene vještak ističe u usmenom očitovanju kako na primjedbu da je sate rada u aktivnom dežurstvu obračunavao kao prekovremeni rad, tvrdi da je sve sate rada izvan mjesečnog fonda sati obračunavao kao prekovremeni rad a smjenski rad, rad nedjeljom i subotom te blagdanom je obračunavao na način da je isti uvećao za osnovnu cijenu sata rada bez uvećanja s naslova prekovremenog rada. Rad u vojarni kada je bio u dežurstvu, obračunavan je kao da je radio ovisno o danu i smjeni a obračunavajući sate rada kada tužitelj nije efektivno radio koristio se dnevnim evidencijama radnog vremena gdje je naznačeno vrijeme dolaska na posao i vrijeme odlaska s posla i primjerice ako je tužitlej dana 9. studenoga došao na posao u 8 sati, a 12. studenoga je otišao u 16h popodne tada su dani između tih naznačeni od 0-24, tako da prema takvoj evidenciji vještak ne može odgovoriti na pitanje što od predmetnih sati rada predstavlja efektivni rad, već samo može utvrditi stvarnu prisutnost na radnom mjestu, a kako je to navedeno u dnevnoj evidenciji radnog vremena.

11. U žalbi tuženik tvrdi kako je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva, jer su tužitelji obavljali svoje poslove na radarskim postajama [adresa] i [adresa]. Na radarskoj postaji [adresa] radno vrijeme bilo je organizirano kao rotacija 4-3-4 ili 3-4-3. Rotacija 4-3 znači da su djelatnici na smjenu dolazili u ponedjeljak ujutro te su na istom položaju boravili do petka, dakle ukupno bi radili 4 dana a nakon toga su do idućeg petka, odnosno 7 dana bili slobodni. Nakon toga, dolazili bi na položaj u petak i na istom boravili do ponedjeljka, dakle 3 dana, nakon čega su ponovno bili 7 dana slobodni. Na radarskoj postaji Sljeme radno vrijeme je bilo organizirano kao rotacija 2-2- 3. Dakle, djelatnici su radili 2 dana zatim 7 dana bili slobodni, ponovno dolazili na postaju gdje su boravili 2 dana te bili 7 dana slobodni i nakon toga dolazili na postaju i radili 3 dana. Obzirom na način i organizaciju rada svi tužitelji su u pravilu imali manjak sati do punog mjesečnog fonda te su isti nadoknađivali dolaskom u rad u redovnom radnom vremenu. Sud nije cijenio dostavljene evidencije pa nije utvrdio činjenično stanje temeljem mjerodavne dokumentacije i propisa koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i regulirani predmetnu materiju, već isključivo temeljem iskaza tužitelja. Tuženik tvrdi kako se primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12, dalje Odluka), i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09 dalje Pravilnik) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Glede službe dežurstva točkom V. Odluke bilo je propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se aktivno i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe.

12. Dalje tuženik u žalbi tvrdi kako dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe, te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku OS RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom. Od spomenutog razdoblja primjenjuje se i Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada. Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva.

13. Tuženik tvrdi kako iz dostavljene evidencije proizlazi da je u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivan dodatak za aktivno dežurstvo, za rad u II. smjeni, za rad noću, subotom, nedjeljom. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno članku 17.b. Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: – za vojnike 0,0019 – za dočasnike 0,0023 – za niže časnike 0,0026 – za više časnike, generale/admirale 0,0034. Dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun plaće i iznosi 0,025 za DVO koja preuzme službu dežurstva u radne dane odnosno 0,05 da DVO koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan. Dodatak za aktivno dežurstvo i dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe međusobno se isključuju. Tijekom boravka na izdvojenom objektu zbog potreba službe tužitelji su radili najviše 12 sati, a preostalo vrijeme su bili na objektu na odmoru gdje su im bili osigurani hrana i smještaj te im je vrijeme provedeno na odmoru evidentirano kao aktivno dežurstvo, sukladno odredbama Odluke, a za što mu je bila isplaćivana naknada. Tužitelju su za 12 sati radnog vremena pored plaće isplaćeni i dodaci za rad noću, u smjenama, blagdanom i neradnim danom.

14. Isto je po tuženiku utemeljeno na odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), kao posebnog propisa koji imade prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s istim.

li

15. Zapovjednici tužitelja iskazivali su u tom pravcu o organizaciji radnog vremena, pa je tako svjedok AL iskazao da je tijekom 2011. bio po rasporedu zapovjednik radarske postaje [adresa], ali je fizički bio u operativnom središtu u [adresa] kod mjesta [adresa] do proljeća 2013., a nakon toga do jeseni 2013. na radarskoj postaji [adresa] kao zapovjednik te nakon toga otišao na školovanje. Rad je bio organiziran u smjenama u skladu s važećim odlukama i zapovijedima. S obzirom na protek vremena, ne sjeća se točno kako je bio organiziran smjenski rad, a se radilo 4 ili 5 dana, a nakon toga su bili slobodni nekoliko dana te su svi morali biti nazočni 24 sata prema svojim specijalnosti radi osiguranja da sustav radi tako da je jedino radar radio 24 sata. Svjedok UL je iskazao da je tijekom 2012. bio voditelj prve skupine radarske postaje [adresa], nakon kolege AL gdje je preuzeo mjesto zapovjednika radarske postaje [adresa]. U vrijeme kada je bio zapovjednik radarske postaje [adresa], tada je bio zapovjednik i tužiteljima a rad je bio organiziran u smjenama na način da se radilo 2 dana pa 7 dana slobodno pa opet 3 dana pa 7 dana slobodno, nakon čega se radilo 4 dana pa 7 dana slobodno, s time da je čitavih 24 sata bilo obavezno biti prisutan u radarskoj postaji u ta dva dana kada su radili, a 7 dana kada su bili slobodni, odlazili su kući te se ponovno nakon toga vraćali u postaju tako da je rad bio organiziran u turnusima. Pri tome ove iskaze svjedoka sud nije prilikom očitovanja i dopune nalaza predočio vještaku kako bi i na taj način bilo utvrđeno činjenično stanje odnosno odlučna okolnost organizacije i načina rada tužitelja, što pravilno tuženik ističe tijekom spora i u žalbi.

16. Prema kasnijoj Odluci o rasporedu radnog vremena objavljenoj u ("Narodnim novinama" broj 66/2014 - dalje Odluka/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovitog radnog vremena se preraspoređuju, koji stav proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. siječnja 2025., poslovni broj: Rev-1231/2024-2.

17. No, ovdje se upravo radi o razdoblju ranije od mjeseca lipnja 2014. kada je rad tužitelja bio uređen prema pravnim izvorima koje pravilno navodi i sam sud prvog stupnja, a sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i dopune vještačenja nije u obzir uzeo istaknute primjedbe tuženika kao niti okolnosti o kojima su kao svjedoci saslušani zapovjednici tužitelja, pa niti okkolnosti koje bi se ticale eventualne preraspodjele radnog vremena tužitelja.

18. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, budući da prilikom obračuna tražbine tud žitelja nisu u obzir uzete sve navedene okolnosti, te je time počinjena i bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati, a niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje u pogledu navedenih odlučnih okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, te je temeljem čl. 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

19. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić