Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-267/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljice EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i treće tužiteljice LG OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], sve zastupane po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Štemberger transporti d.o.o., OIB: 58724469059, [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-358/2017-68 od 31. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvo tužiteljice DG i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-358/2017-68 od 31. siječnja 2024. pod točkom IV. st. 1. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvo tužiteljice za isplatom iznosa od 33.798,53 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba drugo tužiteljice EG i treće tužiteljice LG, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-358/2017-68 od 31. siječnja 2024. pod točkama IV. st. 2., 3., 4. i 5. izreke.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Štemberger transporti d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 358/2017-68 od 31. siječnja 2024. pod točkama I., II. i III. izreke, kao i dijelu točke V. izreke kojom je tuženiku naloženo da drugo tužiteljici EG i treće tužiteljici LG naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2024. do isplate.

IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-358/2017- 68 od 31. siječnja 2024. u dijelu pod točkom IV. st. 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvo tužiteljice za isplatom s osnove povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete preko iznosa od 33.798,53 EUR-a, kao i u dijelu točke V. kojim je drugo tužiteljici i treće tužiteljici dosuđen trošak preko 331,80 EUR-a, i točki VI. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da prvo tužiteljici DG, s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete isplate iznos od 10.000,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 27. rujna 2017., i koja se obračunava do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku Štemberger transporti d.o.o. da parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2024., osim drugo tužiteljici EG i treće tužiteljici LG, naknadi i prvo tužiteljici DG, u roku od petnaest dana, dok u preostalom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi prvo tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 369,38 € u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku Štemberger transporti d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženik), da drugo tužiteljici EG (u daljnjem tekstu: drugo tužiteljica) na ime povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe – oca u štetnom događaju od 5. lipnja 2017., isplati 21.899,27 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku iznos od 21.899,27 EUR-a na ime iste pravne osnove isplatiti treće tužiteljici LG (u daljnjem tekstu: treće tužiteljica). Točkom III. izreke je naloženo tuženiku da drugo tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja isplati 8.361,54 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose dospjele od 15. lipnja 2017. do 15. studenog 2020.. Točkom IV.1. izreke je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice DG (u daljnjem tekstu: prvo tužiteljica) za isplatom iznosa od 43.798,53 EUR-a s osnove povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete. Točkom IV.2. izreke je odbijen tuženi zahtjev drugo tužiteljice za isplatom 21.899,27 EUR-a s osnova neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Točkom IV.3. izreke je odbijen zahtjev treće tužiteljice za isplatom 21.899,27 EUR-a s osnova neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Točkom IV. 4. izreke je odbijen zahtjev drugo tužiteljice za isplatom 8.361,54 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na ime rente za izgubljeno uzdržavanje. Točkom IV.5. izreke je odbijen tužbeni zahtjev treće tužiteljice za isplatom 20.704,83 EUR-a na ime imovinske štete kao rente za izgubljeno uzdržavanje. Točkom V. izreke je tuženik obvezan drugo i treće tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.933,05 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom VI. izreke prvo tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.375,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude pod točkom IV. izreke ( kojom je prvo tužiteljica odbijena u cijelosti a drugo i treće tužiteljice djelomično sa postavljenim zahtjevima), točke V. izreke (u dijelu u kojem tužiteljima nije priznat ukupno zatraženi trošak) i točke VI. izreke (kojom je prvo tužiteljici naloženo naknaditi parnični trošak tuženiku), žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud usvoji izjavljenu žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno ukine i vrati na ponovni postupak u pobijanom dijelu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Isto tako, protiv dijela presude pod točkama I., II. III. i V. izreke (kojim je usvojen djelomično tužbeni zahtjev tužiteljica i naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka) žali se tuženik također zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu ili podredno preinači te odbije tužbeni zahtjev tužiteljica. Potražuje i naknadu troškova sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Žalba prvo tužiteljice je djelomično osnovana dok žalbe drugo i treće tužiteljica nisu osnovane.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev prvo, drugo i treće tužiteljica kojim kao pravne slijednice (prvo tužiteljica kao supruga a drugo i treće tužiteljice kao kćeri) pokojnog CG, smrtno stradalog **.**.2017. obavljajući poslove za poslodavca odnosno tuženika, potražuju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete kao bliži članovi obitelji. Osim neimovinske štete, predmet spora obuhvaća i odluku o tužbenom zahtjevu drugo i treće tužiteljica s osnove naknade imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelji ističu u žalbi. U odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, na koji ukazuju kako tužiteljice tako i tuženik, izreka prvostupanjske presude (u dijelu u kojem prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tužiteljica samoinicijativno i bez naloga poslodavca preuzeo poslove koji su doveli do smrtnog ishoda) proturječi razlozima presude te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Takva povreda međutim ne isključuje mogućnost preinačenja prvostupanjske odluke ( čl. 373. a st. 3. ZPP-a).

8. Tijekom prvostupanjskog postupka u odnosu na nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika je utvrđeno:

- da je pokojni UG bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača teretnog motornog vozila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2013.,

- da je prednik tužiteljica **.**.2017. smrtno stradao u prostoru tuženika tj. poslodavca na adresi [adresa], na način da ga je prignječio rashladni uređaj težine oko 800 kg, koji je pao sa kamiona,

- da je pokojni UG bio na slobodnim danima od 4. do 6. lipnja 2017. te je 5. lipnja 2017. došao u prostor tuženika u [adresa] kako bi uzeo privatne stvari iz kamiona za koji je bio zadužen, pri čemu ga je u poslovni prostor tuženika osobno doveo z.z. tuženika BG,

- da je pri dolasku u poslovni prostor tuženika prednik tužiteljica obaviješten o problema sa rashladnim uređajem kamiona kojeg je trebao istog dana u večernjim satima voziti na ukrcaj u [adresa] i iskrcaj u [adresa] i za koji poslovni put nije dobio radni nalog, pri čemu je za popravak rashladnog uređaja pozvan mehaničar ĆG koji nije mogao izvršiti popravak tog dana, pa je predniku tužiteljica rečeno da odgodi odlazak na dogovoreno putovanje i o tome obavijesti kupce,

- da je pokojni UG oko 11,30 sati sjedio na zidu prostora tuženika sa FG, što je potvrdio iskazom svjedok ZG,

- da je pokojni UG nakon što je obaviješten o problemima sa rashladnim uređajem ostao u dvorištu razgovarati telefonom dok je BG otišao u kancelariju,

- da je nakon smrtnog stradanja prednika tužiteljica izvršen očevid Inspektorata rada Područni ured Rijeka, policijski očevid od strane djelatnika PU PG PP Opatija, te obdukcija tijela pokojnog (str. 15-38, 43-51, 113-114 i 183-196 spisa),

- da je u Izvješću MUP PU PG PP Opatija navedeno kako je do nesreće na radu došlo uslijed pada rashladnog uređaja kamiona koji je uzrokovao smrt zaposlenika tuženika, o čemu je izvješteno Županijsko državno odvjetništvo koje nakon provođenja postupka nije utvrdilo postojanje obilježja kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti niti osnove za daljnjim postupanjem protiv odgovorne osobe tuženika,

- da su prilikom očevida na licu mjesta na ogradnom zidu pored jedinice za hlađenje pronađena dva mobitela od kojih je jedan pripadao pokojnom GG i donji dio radnog odijela, dok su na licu mjesta od strane PU PG i Državnog inspektorata zatečene ljestve, metalni kolut produžnog kabela uključen u utičnicu u radioni i vijak M 10x50 dok je drugi vijak istih dimenzija pronađen ispod metalnog koluta produžnog kabela i u neposrednoj blizini se nalazila podložna pločica promjera oko 24 do 25 mm, a na udaljenosti od 5 do 6m od mjesta ozljeđivanja zatečeni su boca sa vodom, skalpel, marker, vijak M 10x45,mekani čekić, pomična mjerka, 4 škopca, metalni metar, metalni nosač crne boje, gumene rukavice, plastične naočale i daska dimenzije 70x70, dok je u tovarnom prostoru hladnjače zatečen ključ viličasti 17-19, metalna poluga duljine oko 80cm, 2 matice M10, 2 vijka M8 i metla,

- da je dežurni inspektor rada proveo očevid na licu mjesta, da bi potom na temelju izjava saslušanog zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka te uvida u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da je pokojni UG bez naloga poslodavca, izvan redovnog radnog vremena i izvan opisa posla koji je ugovorio sa poslodavcem, te činjenice da je vjerojatno odvio vijke koji su osiguravali rashladni uređaj na prikolici, a da prethodno nije osigurao uređaj od pada u dubinu, sam prouzročio pad rashladnog uređaja prema tlu,

- da je Središnji ured za kontrolu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, nakon što mu je dostavljena dokumentacija vezana za izvršen nadzor inspekcije rada, zatražio očitovanje od inspektora rada zbog čega nije pokrenut kazneni postupak protiv odgovornih osoba tuženika o čemu se isti očitovao,

- da su na mjestu gdje je smrtno stradao pokojni UG bile paralelno jedna uz drugu smještene dvije prikolice tegljača i to desna neregistrirana, dotrajala, marke KRONE sa koje je demontiran ispravan agregat s klima uređajem i lijeva marke SCHMITZ registarske oznake [registarska oznaka] sa koje je demontiran neispravan agregat sa klima uređajem i na koju je privremeno premješten ispravan agregat sa prikolice tegljača KRONE, pri čemu su obje prikolice tegljača rashladni uređaji – jedinice za hlađenje tovarnog prostora skinute i jedna se nalazila naslonjena na zid uz rub ceste, a jedinica za hlađenje koja je ozlijedila pok. GG [adresa] nalazila se u neposrednoj blizini hladnjače SCHMITZ,

- da je temeljem provedenog dokaza po ovlaštenom vještaku zaštite na radu Eolu Buiću, dipl.ing.strojarstva, utvrđeno kako je na prednjem dijelu prikolice SCHMITZ postojalo ukupno 9 rupa promjera 1,5 cm sa navojem koji služe za prihvat kućišta agregata s hladnjakom na kojima nije bilo navidanih vijaka, te 9 rupa istog promjera koji se nalaze na kućištu agregata hladnjaka uz rubove, dok su na mjestu štetnog događaja zatečeni samo vijci sa 6-kutnom glavom dimenzije M 10x50mm i pripadajuće podložne pločice i matice iz čega se može zaključiti da je predmetni rashladni uređaj bio privremeno pričvršćen za prikolicu pomoću zatečenih vijaka,

- da je vještak zaštite na radu utvrdio kako su srednje rupe rashladne jedinice bile proširene sa promjera 15 mm na promjer 20mm te da su korišteni vijci koji izvedbom i dimenzijama bitno odudaraju od originalnih vijaka (dimenzija M15) zbog čega zatečeni vijci nisu osiguravali siguran privremeni ovjes rashladne jedinice na oplatu prikolice, pri čemu je zatečeni ključ na licu mjesta (prema policijskom zapisniku te zapisniku inspektora rada) odgovarao veličinom (ključ 17-19 mm) vijcima koji su odudarali od originalnih vijaka, pa da je zbog privremenog pričvršćivanje hladnjače trebao biti postavljen dodatni mehanizam zaštite i podupiranja jer je rashladni uređaj pričvršćen pomoću dva vijak M10x50 i trebao je dodatno biti osiguran od pada i to ili podlaganjem skele ii vješanjem o kuku jer ista ima oko 800kg,

- da je do završetka izrade novih rupa za vijke rashladni uređaj trebao biti odložen na tlu, uređaj koji je privremeno montiran zbog potrebe označavanja pozicije novih rupa za vijke i učvršćen sa samo dva srednja vijka, trebao je biti dodatno osiguran od pada na tlo ovješenjem odozgo, ili podlaganjem odozdo, i bez odvajanja dva noseća vijka, a pogotovo u situaciji kada uređaj prethodno nije osiguran na pravilan način,

- da nije bilo neposrednih svjedoka nastanku štetnog događaja.

9. U odnosu na okolnosti od utjecaja na ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljica za naknadu imovinske i neimovinske štete u prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je prvo tužiteljica supruga, a drugo i treće tužiteljice kćerke pokojnog GG,

- da je pokojni UG živio na adresi [adresa], od 22. ožujka 1976. do 5. lipnja 2017., a prvo tužiteljica kao supruga na adresi [adresa] od 8. ožujka 1996.,

- da prvo tužiteljica i pokojni UG nisu pokrenuli postupak radi razvoda braka ali su živjeli na različitim adresama međusobno udaljenim oko 500 m oko 5 godina prije štetnog događaja iz razloga što se prvo tužiteljica nije slagala sa svekrvom i šogoricom koje su živjele u zajedničkom domaćinstvu sa ĐG, te je zbog zdravstvenih tegoba završila na psihijatriji i nakon uspješnog liječenja se preselila na drugu adresu, a imali su međusobnih neslaganja,

- da su prvo tužiteljica i pokojni UG imali obiteljski odnos koji je obuhvaćao dogovor oko obitelji, djece, financija, obavljanja potrebnih poslova, zajedničkih obiteljskih druženja, kupovina, odlaska po garderobu, kupovinu automobila i slično,

- da je prvo tužiteljica radila povremene poslove domaćice u [adresa], otvorila je obrt koji je naknadno zatvorila i u razdoblju od siječnja 2017. bila je zaposlena u ribarskom obrtu [obrt], a financijski su ju pomagali roditelji,

- da su drugo i treće tužiteljice u jednakoj mjeri živjele s majkom i sa ocem, te su u obiteljskoj kući oca imale svaka svoju sobu, a kod majke su svi bili u zajedničkom prostoru od 30m2,

- da je drugo tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila na školovanju u [adresa] na drugoj godini studija i da je diplomirala 20. studenog 2020., te je imala troškove studentskog smještaja od 400 funti mjesečno, troškove prehrane u studentskoj kantini oko 100 funti, troškove dolaska u [adresa] dva puta godišnje, koje troškove je snosio pok. UG na način da joj je slao oko 800 funti mjesečno,

- da je treće tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja završila srednju školu i započela poslove stručnog osposobljavanja jer se nije upisala na željeni fakultet, te se naknadno 1. srpnja 2019. upisala na ekonomski fakultet i završila je studij poslovne ekonomije smjer marketing 15. srpnja 2022.,

- da su se tužiteljice obratile tuženiku sa odštetnim zahtjevom 27. rujna 2017.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od spornog pitanja da li je pokojni ČG kao radnik pretrpio štetu na radu ili u vezi s radom, kao i općih pretpostavki objektivne odgovornosti za nastalu štetu, te pitanja da li rashladni uređaj od kojeg je stradao predstavlja opasnu stvar, prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje: ZOO), čl. 1094. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), te čl. 111. st. 1. Zakona o radu u svezi s odredbom čl. 7. st. 3. ZR- a te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018; u nastavku: ZZR) zaključuje da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, pri čemu doprinos prednika tužiteljica nastanku štete ocjenjuje sa 50%, te usvaja djelomično tužbene zahtjeve drugo i treće tužiteljica kao osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti bliske osobe, odbija u cijelosti tužbeni zahtjev prvo tužiteljice po toj osnovi, usvaja djelomično tužbeni zahtjev drugo tužiteljice po osnovi izgubljenog uzdržavanja, a po kojoj osnovi odbija u cijelosti tužbeni zahtjev treće tužiteljice.

11. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prednik tužiteljica isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pri čemu ukazuje na zapisnik inspekcijskog nadzora inspektora rada te iskaz tog inspektora saslušanog na ročištu 2. studenog 2021.. Kako iz tih dokaza proizlazi da je prednik tužiteljica radio bez naloga, izvan radnog vremena, samoinicijativno, nepotrebno i nesmotreno, pa obzirom da je i prvostupanjski sud u obrazloženju zaključio da je bila riječ o samoinicijativnom poduzimanju poslova protivno sadržaju sklopljenog ugovora o radu, tuženik smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je djelomično usvojen tužbeni zahtjev drugo i treće tužiteljica.

12. Tužiteljice s druge strane žalbenim navodima ukazuju da iskaz inspektora rada smatraju neživotnim, apsurdnim i nelogičnim, pa u navodu prvostupanjskog suda (o samoinicijativnom poduzimanju štetne radnje od strane njihova prednika) također vide bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

13. Izneseni žalbeni navodi tuženika u smjeru isključive odgovornosti prednika tužiteljica, kao i zaključak prvostupanjskog suda o samoinicijativnom poduzimanju štetne radnje, nisu pravilni jer ne proizlaze iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka već predstavljaju jednostranu i arbitrarnu ocjenu utemeljenu na iskazu svjedoka NG (inspektora rada) te zapisniku o inspekcijskom nadzoru, isključujući pri tome ocjenu ostalih izvedenih dokaza, koji protivno iskazu inspektora rada, ne govore u prilog samoinicijativnom postupanju prednika tužiteljica u okviru nastanka štetnog događaja.

14. Drugostupanjski sud kao prvo primjećuje da stajalište o tome da je prednik tužiteljica postupao samoinicijativno i bez radnog naloga, inspektor rada temelji na saznanjima koja je prilikom očevida pribavio od poslodavca odnosno zakonskog zastupnika tuženika, pri čemu nije bilo neposrednih očevidaca štetnog događaja. S druge strane u postupku je utvrđeno da je prednika tužiteljice u poslovni prostor tuženika osobno doveo zakonski zastupnik tuženika BG, a što sud utvrđuje temeljem iskaza BG te treće tužiteljice.

15. Nadalje, iako prvostupanjski sud utvrđuje da prednik tužiteljica na dan stradanja nije trebao biti na radnom mjestu (jer je koristio slobodne dane između dvije vožnje pri čemu odgovorna osoba tuženika iskazom na ročištu 19. ožujka 2019. to objašnjava kao 48-satnu pauzu), u postupku nije sporno da do ozljeđivanja i smrti dolazi u poslovnom prostoru tuženika (dvorištu u kojem se nalaze sredstva za rad tuženika) i koji čini mjesto rada u smislu odredbe čl. 3. st. 1. točka 6. ZZR-a. Navedenom odredbom je propisano da mjesto rada čini i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

16. Osim što je utvrđeno da je predmetnog dana po prednika tužiteljica, u njegovu kuću, došao BG, odgovorna osoba tuženika, nakon čega zajedno odlaze u poslovni prostor tuženika, iz iskaza svjedoka ŽG je utvrđeno da je vidio prednika tužiteljica kako sjedi na zidu poslovnog prostora i razgovara sa HG (bratom BG), pa proizlazi da je prednik tužiteljica na dan stradavanja došao na radno mjestu uz znanje i voljom poslodavca.

17. Iako je prednik tužiteljica od 4. do 6. lipnja 2017. bio na slobodnim danima ( pa 5. lipnja 2017. nije trebao raditi ), u prvostupanjskom postupku je temeljem iskaza BG te svjedoka HG ( brata odgovorne osobe ) utvrđeno da je pokojni ČG upravo od strane istih obaviješten o postojanju tehničkih problema i neispravnosti sa rashladnim uređajem kojeg je trebalo toga dana u večernjim satima voziti na ukrcaj u [adresa] te iskrcaj u [adresa], a koji su odgovorna osoba tuženika i njegov brat pokušali neuspješno riješiti kontaktiranjem mehaničara ĆG, koji nije mogao izvršiti popravak toga dana.

18. Uz navedeno, očevidom nadležnih tijela (PU PG PP Opatija i inspekcijskim nadzorom) je utvrđeno da su na licu mjesta zatečene ljestve te niz alata (vijaka, skalpel, marker, čekić, nosac, daske, ključevi viličasti, metalna poluga i slično) i stvari (plastične naočale, boca sa vodom, gumene rukavice), a kako u postupku nije utvrđeno da bi bilo tko od zaposlenika ili odgovorne osobe tuženika 5. lipnja 2017. radio na rashladnom uređaju, to proizlazi da prednik tužiteljica nije nastradao u trenutku u kojem bi se slučajem nalazio pored rashladnog uređaja težine oko 800 kg.

19. Nadalje, prvostupanjski sud je vještačenjem po ovlaštenom vještaku zaštite na radu, te analizom cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio kako je HG prije štetnog događaja započeo radove prebacivanja motora sa jedna hladnjače na drugu, nakon čega je motor pričvršćen sa nedovoljnim brojem vijaka (iz razloga jer rupe na navojima nisu odgovarale izvornim vijcima), pri čemu mu je u prenošenju jednog rashladnog uređaja na mjesto drugoga, pomagao brat odnosno odgovorna osoba tuženika. Kako iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu (str. 206 spisa) proizlazi da privremeno rješenje u pogledu vijaka kojima je bila pričvršćena rashladna jedinica, nisu osiguravali siguran ovjes iste na oplatu prikolice, to proizlazi da je upravo takvo neadekvatno i nepravilno pričvršćivanje rashladnog uređaja neizostavno povezano sa padom istoga.

20. Dakle, kako poslodavac po načelu objektivne odgovornosti odgovara za ozljedu na radu koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca (čl. 25. st. 1. ZZR-a), a iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je prednik tužiteljica očigledno bio pokraj rashladnog uređaja čiji popravak je predstavljao posao od interesa za poslodavca, i to nakon što je po njega kući došao osobno zakonski zastupnik tuženika, nakon čega su otišli zajedno u poslovne prostore poslodavca, to je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja stvorio pogrešan zaključak o tome da je prednik tužiteljica samoinicijativno preuzeo poslove (točka 7.7. obrazloženja).

21. Stoga u tom dijelu postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika (čl. 345. st. 2. toč. 11. ZPP-a), a kako pravilno ukazuju i tužiteljice i tuženik žalbenim navodima.

22. Kako prednik tužiteljica poslove nije poduzeo samoinicijativno, već nakon što je po njega došla odgovorna osoba tuženika, nije osnovan niti žalbeni navod tuženika o isključivoj odgovornosti prednika tužiteljica, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno zaključio da rashladni uređaj težine oko 800 kg, koja nije bila pravilno pričvršćena, predstavlja opasnu stvar, za koju se odgovara se po objektivnoj ili kauzalnoj odgovornosti temeljem čl. 1045. st. 3. ZOO-a.

23. Također, prvostupanjski sud je ocjenjujući sve okolnosti slučaja, pravilno ocijenio doprinos oštećenika nastanku štete, a koja u odnosu na konkretan slučaj proizlazi iz podredne primjene odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO-a.

24. Naime, prilikom ocjene doprinosa nastanku štete valja cijeniti sve konkretne okolnosti slučaja, što s jedne strane znači činjenicu da je odgovorna osoba tuženika došla po prednika tužiteljica, predočila mu činjenice u pogledu problema demontiranja neispravnog agregata sa klima uređajem na prikolici tegljača koju je morao voziti, pri čemu je brat odgovorne osobe tuženika HG ranije započeo radove prebacivanja motora sa jedne hladnjače na drugu, nakon čega je motor pričvrstio sa samo dva vijka jer rupe na navojima nisu odgovarale. S druge strane, prednik tužiteljica je bez obzira na takva saznanja kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, mogao ne pristupiti izvođenju konkretnih radova, obzirom da se radilo o poslovima veće složenosti i opasnosti za koje nije bio obučen, slijedom čega je takvom odlukom pridonio nastanku štete u omjeru koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sa 50% (čl. 1067. st. 3. ZOO-a) i koji kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Prvostupanjski sud je potom primijenio odredbu čl. 1101. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da bračni drug, djeca i roditelji, kao članovi uže obitelji, ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.

26. Pri tome je tužbeni zahtjev prvo tužiteljice po toj osnovi odbio u cijelosti, zaključujući da iako su prvo tužiteljica i pokojni bili formalno u braku te imali obiteljski odnos koji je obuhvaćao dogovor oko djece, financija, obavljanja potrebnih poslova, zajedničkih obiteljskih druženja, dogovora oko kupovine automobila i slično, ali zbog činjenice da nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu i nisu imali ekonomsku i intimnu zajednicu kao niti dijelili kućanske poslove, smatra kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1101. ZOO-a prema prvo tužiteljici.

27. Takav zaključak o nepostojanju osnove za naknadom štete prvo tužiteljice nije pravilan niti zakonit.

28. Naime, odredba čl. 1101. st. 1. ZOO-a polazi od predmnjeve da su u trenutku smrti supruge ili djece kao bliskih srodnika, postojali bliski odnosi te da je smrt bliske osobe kod tih osoba izazvala intenzivne i trajne duševne bolove.

29. Postojanje duševnih bolova bliskih članova obitelji u slučaju smrti oca ili supruga se pretpostavlja, a riječ je o povredi prava osobnosti oštećenika na duševno zdravlje (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 1046. ZOO-a).

30. Pri tome, suprotno navodima žalbe prvo tužiteljice, kako odredba čl. 1101. st. 1. ZOO-a polazi od zakonske predmnjeve, sama činjenica postojanja braka ne isključuje mogućnost dokazivanja da bliskost odnosa u konkretnom slučaju nije postojala (tako i VSRH u odluci Rev-1537/11 od 28. 9. 2011.).

31. S druge strane, kada su osobe bile u formalnom braku, ali nisu živjele na zajedničkoj adresi, navedeno ne isključuje primjenu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a, već u konkretnom slučaju valja uzeti u obzir i sve ostale okolnosti koje su od utjecaja na visinu štete odnosno pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. ZOO-a).

32. Pri tome element ostvarivanja emocionalne veze oštećenika s preminulim bliskim srodnikom može utjecati na iznos odnosno visinu pravične novčane naknade (u tom smislu i VSRH u odluci Rev-70/09 od 2. 6. 2010. u kojoj je polazeći od utvrđenja da tužitelj sa pokojnim sinom nije ostvario emocionalnu vezu te ga je vidio nekoliko puta u životu, dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu koji odgovara 23% iznosa pripadajućeg članu uže obitelji zbog smrti srodnika).

33. U tom smislu valja primijetiti da je prvostupanjski sud utvrdio kako su prvo tužiteljica i pokojni UG imali obiteljski odnos koji je obuhvaćao dogovor oko djece, financija, obavljanja potrebnih poslova, zajedničkih obiteljskih druženja, dogovora oko kupovine automobila.

34. Nadalje, razlog zbog kojega prvo tužiteljica nije živjela u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom, polazi od utvrđenja da je bila u lošim odnosima sa svekrvom i šogoricom, radi čega je živjela u neposrednoj blizini (po iskazu prvo tužiteljice tri kuće dalje), pri čemu su djeca živjela i kod nje i kod oca.

35. Osim navedenog, iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je prednik tužiteljica bio zaposlen kao vozač motornog vozila, da je vozio dulje rute (i u ovom slučaju je kamion trebao voziti u [adresa] te potom [adresa]), često izbivao zbog posla i bio na terenu, pa nije neprihvatljiva niti protivna logici iznesena tvrdnja prvo tužiteljice (da je zbog neslaganja sa majkom svekrvom odlučila živjeti samostalno). Također, iz iskaza prvo tužiteljice proizlazi da je suprug dolazio kod nje na ručak, da je njoj donosio svoju robu radi pranja, da je njoj i kćerima kupovao namirnice, te da je njegovu smrt doživjela iznimno stresno i teško uslijed čega je morala potražiti i psihološku pomoć.

36. Stoga takve okolnosti slučaja i gdje prvo tužiteljica sa bračnim drugom nije živjela u zajedničkom domaćinstvu, ali je između njih nesumnjivo egzistirao intenzivan obiteljski odnos prožet visokim stupnjem međusobnog uvažavanja i pomaganja, a koji je obuhvaćao ne samo dogovor i brigu oko djece, već i ekonomsku i emocionalno vezanost, i kojeg odnosa je prvo tužiteljica lišena smrću supruga, takve okolnosti po stavu drugostupanjskog suda temeljem čl. 1101. st. 1. u vezi čl. 1100. ZOO-a opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 20.000,00 eura.

37. Kako i u odnosu na taj dio zahtjeva valja primijeniti utvrđeni doprinos prednika tužiteljica nastanku štete utvrđen u omjeru od 50% (čl. 1067. st. 3. ZOO-a), to prvo tužiteljica po osnovi naknade neimovinske štete radi smrti bliskog srodnika ostvaruje pravo na naknadu štete u visini od 10.000,00 Eura.

38. U odnosu na tužbeni zahtjev drugo i treće tužiteljica po osnovi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vidu odredbe čl. 1094. ZOO-a.

39. Naime, polazeći od utvrđenja da je drugo tužiteljica u trenutku smrti oca bila na redovitom školovanju u inozemstvu te utvrđujući doprinos kojim je otac pridonosio njezinom uzdržavanju i školovanju, kao i hipotetički doprinos koji bi prema redovitom tijeku stvari nastavio pridonositi do kraja školovanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te primjenom čl. 1094. ZOO-a usvojio djelomično tužbeni zahtjev drugo tužiteljice.

40. U odnosu na treće tužiteljicu prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev, obzirom da treće tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a) nije dokazala visinu doprinosa koju bi prema redovitom tijeku stvari ostvarivala, pri čemu je ista u trenutku smrti oca bila punoljetna te je završila redovito školovanje te nije u tom trenutku upisala studij i bila uzdržavana, a pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja stječe osoba koja je u vrijeme štetnog događaja ispunjavala pretpostavke za priznanje tog prava.

41. U odnosu na žalbeni navodi tužiteljica kojim ukazuju da je u uvodu presude pogrešno navedeno uz punomoćnicu tužiteljica i ime odvjetnika Marko Blečić, koji više ne zastupa tužiteljice, valja ukazati da je u tom dijelu riječ o očitoj pogrešci koju je prvostupanjski sud ovlašten ispraviti u svakom trenutku temeljem odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a, i koja ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući su sva pismena tužiteljicama dostavljena putem imenovanog i ovlaštenog punomoćnika, odvjetnice Lenke Banjanin, u smislu odredbe čl. 138. st. 1. ZPP-a.

42. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. točke 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom IV. st. 1. izreke u dijelu kojim je prvo tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u iznosu 10.000,00 € i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok su u preostalom dijelu žalbe tužiteljice i tuženika odbijene kao neosnovane temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkama I., II. i III. ove odluke.

43. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 4. ZPP, preinačena je i ukupna odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi ( točka V. preko iznosa od 331,80 EUR-a i točka VI. prvostupanjske odluke).

44. Tužiteljice predstavljaju suparničare kod kojih ne postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora (čl. 161. st. 2. ZPP-a), a u pogledu osnove i visine su uspjele djelomično u sporu. Naime, tužiteljice potraživanja temelje na dvije pravne osnove i to neimovinskoj šteti zbog smrti bliske osobe (čl. 1101. st. 1. ZOO) i izgubljenom uzdržavanju (čl. 1094. ZOO-a) te su djelomično uspjele temeljem obje navedene pravne osnove. Nadalje, tužiteljice su po visini ukupno uspjele sa iznosom od 62.160,08 eura što čini 37% ukupno zatraženog iznosa od 168.823,40 eura, pa ukupan uspjeh po osnovi i visini iznosi 43,50 % (87 / 2), dok je tuženik uspio sa 56,50 %. Kako je u konkretnom slučaju riječ o djelomičnom uspjehu stranaka u približno jednakim dijelovima, to je opravdana primjena odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove postupka, osim materijalnih troškova vještačenja plaćenih u iznosu od 331,80 Eur i koji trošak je bio neophodan i nužan bez obzira na djelomičan uspjeh tužiteljica u sporu ( čl. 155. ZPP-a).

45. Stoga je tuženik, sukladno odredbi čl. 155. ZPP dužan naknaditi tužiteljicama materijalni trošak u visini od 331,80 EUR-a, dok je u preostalom dijelu temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu odluku u pogledu naknade troškova postupka valjalo preinačiti kao pod točkom IV. st. 2. izreke.

46. U odnosu na zatraženi trošak sastava žalbe, prvo tužiteljici polazeći od vrijednosti ožalbljenog dijela sukladno odredbi Tbr. 10. 1. Tarife, pripada pravo na troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.606,00 Eura, pa joj sukladno omjeru od 23% uspjeha povodom žalbe, valjalo temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 369,38 Eura.

47. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom sastava odgovora na žalbu i pristojbe, isti je valjalo odbiti temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a obzirom da nije bio nužan za žalbeni postupak (točka IV. izreke).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić