Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Zk-36/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, građansko-upravni odjel, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1603/2024-8 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1603/2024-8 od 18. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ispravljeno je zemljišnoknjižno stanje na nekretnini pobliže opisanoj u izreci na način da se u istoj upisuje pravo vlasništva tužitelja za cijelo, a briše pravo suvlasništva tuženice.
2. Protiv ove presude žali se tuženica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i premet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Tužitelj je podnio tužbu za ispravak normiranu čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine, broj 63/19, 128/22 - dalje: ZZK-a koji se primjenjuje u ovom postupku obzirom je postupak započeo podnošenjem tužbe 23. srpnja 2024.) nakon što u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] njegov prigovor na raspravi za ispravak nije usvojen, te je upućen da svoje pravo vlasništva ostvaruje u parnici, koje tvrdi da je stekao nasljeđivanjem iza svog oca ŠT, a on dosjedanjem od svog oca LT koji je u posjed nekretnine stupio nakon smrti svog oca L. Nadalje se u tužbi tvrdi da se radi o pašnjaku koji se od davnina pa tako i u vrijeme podnošenja tužbe koristi za ispašu ovaca te slijedom navedenog tvrdi da je nekretninu stekao putem svojih prednika temeljem dosjelosti kao kvalificirani posjednik. Tužitelj je tijekom postupka također naveo da je djed LT stekao nekretninu agrarom u vezi čega je djed podnio i agrarni zahtjev.
5. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno da je sporna nekretnina ograđena, da je u isključivom posjedu tužitelja i ranije njihovi prednika, da je nekretnina korištena za ispašu stoke i da ih u tome nikada nitko nije smetao ili osporavao im pošten posjed te da je tužitelj putem svojih prednika u kontinuiranom posjedu od 1930-ih godina do danas, dakle, preko 40 godina.
6. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
7. Suprotno žalbenim navodima, ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire žalitelj.
8. Žalitelj navodi da je nekretnina bila u agraru i da se na njoj ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću jer je prednik tužitelja znao da nekretnina koju obrađuje nije njegova. Također žalitelj navodi da nema dokaza da su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine 40 godina do 6. travnja1941. sukladno pravilima OGZ-a te tvrdi da je nekretnina bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem 1982. do 1991.
9. Na žalbene navode valja reći da su agrarni odnosi ukinuti stupanjem na snagu Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije (Sl. novine br. 279/30 - dalje: Zakon o likvidaciji) prema kojem je za stjecanje prava vlasništva nekretnine bilo nužno postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30 toga Zakona. U konkretnom slučaju tužitelj ne dokazuje postojanje takve odluke.
10. Nadalje, dana 22. studenog 1946. je stupio na snagu Zakon u ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog Primorja (Sl. list FNRJ br. 138/46 - dalje: Zakon o ukidanju) prema kojem se, a sukladno čl. 1. toga Zakona, ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog Primorja a zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača (vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težalki i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje – čl. 2. toga Zakona). Dakle, stupanjem na snagu tog Zakona su svi težački i njima slični odnosi, koji nisu bili pravomoćno razriješeni Zakonom o likvidaciji, konačno ukinuti, a prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova.
11. Stupanjem na snagu Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 111/47. dalje: Zakon o provođenju agrarne reforme) od 17. prosinca 1947. prestao je važiti Zakon o ukidanju od 22. studenog 1946. Odredbom čl. 9. Zakona o provođenju agrarne reforme je određeno kako će se smatrati da su promjene u vlasništvu nastale na osnovu Zakona nastupile prije 28. kolovoza 1945., dakle, prije stupanja na snagu samog Zakona o provođenju agrarne reforme i Zakona o ukidanju.
12. Iz navedenog slijedi da je prednik tužitelja, njegov djed kao obrađivač imao zakonit osnov stjecanja odnosno da je stekao izvanknjižno vlasništvo nekretnine i to prije 28. kolovoza 1945. i to po sili zakona (temeljem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme), a sve to prije upisa vlasništva RH. Pored činjenice da je posjed bio istinit i pošten jer tuženik nije dokazao suprotno, pravilan je zaključak da je tužitelj putem prednika stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti i to kao kvalificirani posjednik.
13. Točno je predmetna nekretnina bila pod udarom agrara kao i da se pravna osnova stjecanja prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa ne može kombinirati s pravnom osnovom dosjedanja jer se te pravne osnove međusobno isključuju. Navedeno iz razloga kada se određena osoba nalazila u agrarnom odnosu, kao i u situaciji kada je podnosila agrarnu prijavu znači da je bila svjesna toga da obrađuje tuđu nekretninu što znači da nije bila pošteni posjednik slijedom čega ne može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini za vrijeme dok je bila u agrarnom odnosu. Međutim na tim činjenicama prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio, a niti je tužitelj na tim činjenicama temeljio svoju tužbu, pa je u tom smislu takva žalbena tvrdnja neprihvatljiva. S tim u vezi je neprihvatljiva i tvrdnja žalitelja da je tužitelj bila dužan dokazati da je putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva prije 6. travnja 1941. Navedeno iz razloga jer se do tada u konkretnom slučaju vlasništvo dosjelošću i nije moglo steći budući je prednik tužitelja do tada očito još bio u agrarnom odnosu.
14. Žalbeni navodi da je nekretnina određenom razdoblju bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama bez utjecaja je kada je iz sadržaja izvoda iz zemljišne knjige razvidno da je nekretnina upisana kao pašnjak a ne kao šuma.
15. Slijedom sveg navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
