Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5534/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici Pn-8/2021-72 od 25. srpnja 2024. ispravljene rješenjem istog suda broj Pn-8/2021-75 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici Pn-8/2021-72 od 25. srpnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-8/2021-75 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i pod toč. II. izreke za iznos od 19.250,00 eur.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici Pn-8/2021-72 od 25. srpnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-8/2021-75 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 1.187,50 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 1.187,50 eur.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Adriatic osiguranje d.d.

Listopadska 2, Zagreb, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, iznos od 42.438,32 EUR / 319.751,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2012.godine do 31. srpnja 2015.godine do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, naknaditi tuženiku RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 20.437,50 € (slovima: dvadeset tisuća četiristo trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je podnio dvije žalbe, jednu 25. srpnja 2024., drugu 19. kolovoza 2024. u kojoj ponavlja iste žalbene navode iznesene u ranijoj žalbi, a kojima pobija presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 351. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev, odbije tuženika sa parničnim troškovima i obveže tuženika da naknadi tužitelju parnične troškove, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži i trošak žalbi.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su djelomično osnovane samo u pogledu odluke o trošku postupka.

5. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je tužbom tužitelja podnesenom Općinskom sudu u Koprivnici protiv tuženika pod 1) RĐR, 2) MĐ, 3) NĐ, 4) GĐ, 5) KĐ, 6) UĐ i 7) RĐ, radi naknade štete i stjecanja bez osnove, koji postupak je razdvojen u odnosu na svakog od tuženika, te se u ovom postupku vodi parnični postupak u odnosu na tuženika RĐ.

6. U odnosu na navode tužitelja da je sud bezrazložno i protivno načelu ekonomičnosti razdvojio postupak, treba reći da se radi o odluci koja se tiče upravljanja postupkom (čl. 313. st. 3. ZPP u svezi s čl. 278. st. 1. ZPP), a protiv takvih odluka nije dopuštena žalba u smislu čl. 278. st. 2. ZPP, tako da ove navode sud nije uzeo u obzir.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s čl. 365. st. 2 ZPP te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 42.438,32 eur (ranije 319.751,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, za koju tužitelj tvrdi da ju je tuženik kao zaposlenik počinio tužitelju krajnjom nepažnjom u obavljanju svojih radnih zadataka. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na čl. 99. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR), jer smatra da tuženik kao zaposlenik tužitelja u vrijeme štetnog događaja nije postupao sukladno pravilima o radu na radnom mjestu jer nije zaključavao svoje računalo i ostavljao ga je bez nadzora što je iskoristila MĐR, te je tako omogućio i izravno uzrokovao štetu koju potražuje od tuženika.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika za štetu u konkretnom slučaju.

11. U postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja istog suda br. Pn-49/2015-24 od 7. prosinca 2016. naloženo MĐR tužitelju naknaditi iznos od 319.751,50 kn (sada 42.438,32 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i parnični trošak, koja mu je prouzročila štetu u navedenom novčanom iznosu, a prema izjavi tužitelja ista je postupila po navedenoj presudi na način da je izvršila uplate ukupnog iznosa od ukupno 12.428,35 eur.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta jer je MĐR sama bez znanja tuženika i njegova odobrenja (i bez znanja i odobrenja UĐ i KĐ) na njegovom računalu elektronički potpisala više desetaka naloga za isplatu, a to je učinila u trenutku kada, između ostalih, niti tuženik nije bio na svom radnom mjestu, kada je program šteta bio otvoren na tuženikovom računalu. Sav novac od izvršenih isplata MĐR zadržala je za sebe te tuženik nije imao nikakva saznanja o njenim poduzetim protupravnim radnjama.

13. Iako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je otkaz tužiteljevog ugovora o radu dopušten, jer se tuženik nije redovito odjavljivao iz informacijskog sustava u spornom razdoblju, čime je omogućio trećoj neovlaštenoj osobi, tužiteljevoj zaposlenici MĐR, da nezakonito upotrijebi tuženikovo računalo i program za obradu štete, čime je tuženik počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja predstavlja razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, jer je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 7. Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu, u ovom postupku je bilo potrebno utvrditi, neovisno o postojanju odgovornosti za povredu obveze iz radnog odnosa koja bi predstavljala opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, je li tužitelju šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tuženika kao zaposlenika kao i sve druge pretpostavke za odštetnu odgovornost.

14. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženikov propust da se u spornom razdoblju nije pridržavao odredbe čl. 11. st. 1. toč. 7. Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu, nije onaj propust kojemu je nastala posljedica adekvatna odnosno nije propust koji redovito dovodi do nastale štetne posljedice, jer samim tim propustom ne dolazi redovito do štetne posljedice koja je u konkretnom slučaju nastala, pa taj propust tuženika kako je naprijed navedeno nije u uzročnoj vezi sa nastankom predmetne štete.

15. Nadalje, s obzirom da iz provedenog postupka proizlazi da nitko nije posumnjao u zakonitost rada i postupanja RĐR, a na što dodatno ukazuje i činjenica da je utvrđeno da je naloge potpisivala tijekom duljeg vremenskog razdoblja u trenucima kada su kolege bili odsutni s radnog mjesta, da je riječ o kolegama koji su dugo godina radili zajedno i između kojih nije bilo narušenog odnosa povjerenja niti je bilo razloga za sumnju, ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da u takvim okolnostima ne može biti govora o tome da bi tuženik u smislu čl. 99. ZR krajnjom nepažnjom uzrokovao nastanak štete tužitelju time što je ostavljao neugašeno računalo prilikom napuštanja zajedničkog ureda, već da može biti govora samo o običnoj nepažnji, ali ne o krajnjoj nepažnji ili o namjeri.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1 ZPP obvezao tužitelja na naknadu troška tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu. Također, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) na radnje poduzete prije stupanja na snagu navedene Izmjene Tarife, budući da je odredbom Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Pravilno je sud priznao tuženiku po Tbr. 8. t.1. Tarife kao potreban trošak sastava obrazloženog podneska od 6. lipnja 2019. jer se njime očitovao na podnesak tužitelja od 4. ožujka 2019., kao i trošak sastava obrazloženog podneska od 18. travnja 2024. kojim se tuženik očitovao na podnesak tužitelja od 23. ožujka 2024. Međutim, osnovano tužitelj tvrdi da tuženiku ne pripada pravo na naknadu za obrazloženi podnesak od 15. veljače 2021. jer je njime tuženik predložio odgodu ročišta što je sud prihvatio, tako da tuženiku pripada trošak za taj podnesak po Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 62,50 eur (25 bodova, uz vrijednost boda 2 eur, 50 eur, uz PDV 25 %).

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1 ZPP kao u izreci presude pod toč. I., a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP pod toč. II izreke presude.

18. S obzirom na to da je tužitelj uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbi.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević