Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-1168/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ane Jeleč Pecirep, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Matea Polanović Pamuković, odvjetnica u Zlataru, protiv tuženice: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Porobija & Porobija" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-285/2019 od 29. lipnja 2021. godine, u sjednici održanoj 10. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se u dijelu pod točkama II., III., IV., i V. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-285/2019 od 29. lipnja 2021. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom VI. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51.477,91 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Odbacuje se žalba tuženice podnesena protiv točke I. pobijane odluke – rješenja o prihvaćanju preinake tužbe, kao nedopuštena.
IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" I. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja: FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 9. listopada 2020.
II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204966411 od dana 13. lipnja 2005., ovjerenog kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog pod brojem: Ou-507/05, dana 15. lipnja 2005., koji glasi:,,a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.''
III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204966411 od dana 13. lipnja 2005, ovjerenog kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog, pod brojem: Ou-507/05, dana 15. lipnja 2005. koji glasi: ,,Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”
IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204966411 od dana 13.lipnja 2005., ovjerenog kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog, pod brojem: Ou-507/05, dana 15. lipnja 2005., ,koji glasi: ,,uz valutnu klauzulu“.
V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku. 7. točka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204966411 od dana 13.lipnja 2005., ovjerenog kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog pod brojem: Ou-507/05, dana 15. lipnja 2005., koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 466,89 CHF (slovima: četiristošezdeset i osamdesetdevet/100 chf) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“.
VI. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju: FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 51.477,91 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:
na iznos od 296,51 kuna od 11.1.2010. pa do isplate
na iznos od 385,27 kuna od 11.2.2010. pa do isplate
na iznos od 381,65 kuna od 11.3.2010. pa do isplate
na iznos od 413,24 kuna od 11.4.2010. pa do isplate
na iznos od 439,07 kuna od 11.5.2010. pa do isplate
na iznos od 517,02 kuna od 11.6.2010. pa do isplate
na iznos od 572,12 kuna od 11.7.2010. pa do isplate
na iznos od 500,72 kuna od 11.8.2010. pa do isplate
na iznos od 708,81 kuna od 11.9.2010. pa do isplate
na iznos od 618,54 kuna od 11.10.2010. pa do isplate
na iznos od 633,11 kuna od 11.11.2010. pa do isplate
na iznos od 615,44 kuna od 11.12.2010. pa do isplate
na iznos od 744,29 kuna od 11.1.2011. pa do isplate
na iznos od 604,45 kuna od 11.2.2011. pa do isplate
na iznos od 646,25 kuna od 11.3.2011. pa do isplate
na iznos od 592,90 kuna od 11.4.2011. pa do isplate
na iznos od 708,99 kuna od 11.5.2011. pa do isplate
na iznos od 817,01 kuna od 11.6.2011. pa do isplate
na iznos od 845,44 kuna od 11.7.2011. pa do isplate
na iznos od 1.274,54 kuna od 11.8.2011. pa do isplate
na iznos od 841,88 kuna od 11.9.2011. pa do isplate
na iznos od 788,26 kuna od 11.10.2011. pa do isplate
na iznos od 791,80 kuna od 11.11.2011. pa do isplate
na iznos od 791,97 kuna od 11.12.2011. pa do isplate
na iznos od 851,79 kuna od 11.1.2012. pa do isplate
na iznos od 886,82 kuna od 11.2.2012. pa do isplate
na iznos od 891,23 kuna od 11.3.2012. pa do isplate
na iznos od 867,55 kuna od 11.4.2012. pa do isplate
na iznos od 879,60 kuna od 11.5.2012. pa do isplate
na iznos od 905,50 kuna od 11.6.2012. pa do isplate
na iznos od 875,43 kuna od 11.7.2012. pa do isplate
na iznos od 877,92 kuna od 11.8.2012. pa do isplate
na iznos od 826,21 kuna od 11.9.2012. pa do isplate
na iznos od 843,25 kuna od 11.10.2012. pa do isplate
na iznos od 880,19 kuna od 11.11.2012. pa do isplate
na iznos od 868,82 kuna od 11.12.2012. pa do isplate
na iznos od 887,18 kuna od 11.1.2013. pa do isplate
na iznos od 839,42 kuna od 11.2.2013. pa do isplate
na iznos od 825,74 kuna od 11.3.2013. pa do isplate
na iznos od 875,07 kuna od 11.4.2013. pa do isplate
na iznos od 835,42 kuna od 11.5.2013. pa do isplate
na iznos od 815,89 kuna od 11.6.2013. pa do isplate
na iznos od 766,44 kuna od 11.7.2013. pa do isplate
na iznos od 801,14 kuna od 11.8.2013. pa do isplate
na iznos od 823,63 kuna od 11.9.2013. pa do isplate
na iznos od 852,77 kuna od 11.10.2013. pa do isplate
na iznos od 855,31 kuna od 11.11.2013. pa do isplate
na iznos od 872,65 kuna od 11.12.2013. pa do isplate
na iznos od 839,52 kuna od 11.1.2014. pa do isplate
na iznos od 693,44 kuna od 11.2.2014. pa do isplate
na iznos od 705,75 kuna od 11.3.2014. pa do isplate
na iznos od 696,48 kuna od 11.4.2014. pa do isplate
na iznos od 679,47 kuna od 11.5.2014. pa do isplate
na iznos od 676,10 kuna od 11.6.2014. pa do isplate
na iznos od 689,79 kuna od 11.7.2014. pa do isplate
na iznos od 714,99 kuna od 11.8.2014. pa do isplate
na iznos od 724,16 kuna od 11.9.2014. pa do isplate
na iznos od 716,94 kuna od 11.10.2014. pa do isplate
na iznos od 744,83 kuna od 11.11.2014. pa do isplate
na iznos od 752,24 kuna od 11.12.2014. pa do isplate
na iznos od 755,15 kuna od 11.1.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.2.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.3.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.4.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.5.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.6.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.7.2015. pa do isplate
na iznos od 756,85 kuna od 11.8.2015. pa do isplate i
na iznos od 756,85 kuna od 11.9.2015. pa do isplate.
VII. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužitelju: FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. lipnja 2021. do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VIII. O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tuženika: Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.500.00 kuna s zakonskom zateznom kamatom."
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično neosnovana, a u dijelu i nedopuštena.
5. Nije u pravu tuženica kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu
- zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toče 11. ZPP, jer pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 13. lipnja 2005. godine sklopili potrošački kredit u svrhu kupnje apartmana - Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204966411 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 61.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 15 godina,
- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,
- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,50% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama,
- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).
7. Žalbeni navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.
7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke – kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 51.477,91 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VI. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 28. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a-19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku 2. toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, u članku 8. da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 17.073,41 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a u članku 5. utvrdile ukupni iznos pretplate u iznosu od 14.007,08 kuna, kao i da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.
10.1. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je tužitelj "svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju, te su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom", pa da "tužitelj koji je prihvatio konverziju nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja".
10.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa iznosi 19.294,39 kuna, dok ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene tečaja CHF iznosi 39.726,31 kuna, da je u konverziji priznata preplata u iznosu od 14.007,08 kuna, sa kojom je naplaćena glavnica u iznosu od 7.542,79 kuna te zatezna kamata u iznosu od 6.464,28 kuna, pa da prema takvom izračunu ukupni dug tuženice prema tužitelju sada iznosi 51.477,91 kunu. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer da "konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana", budući ni temeljem "tog Dodatka Ugovoru tužitelju nije vraćeno sve što je preplatio", pa je primjenom članka 1111. stavka 1. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51.477,91 kunu sa pripadajućim kamatama.
11. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužben zahtjev za isplatu.
11.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog uda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.
11.2. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.
11.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, sa pripadajućim kamatama, dakle, kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu ukazuje neosnovanim.
12. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom VI. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51.477,91 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama - preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.
13. Tuženica u žalbi pobija i rješenje o prihvaćanju preinake tužbe (sadržano u točki I. presude), protiv kojeg u smislu članka 190. stavka 9. ZPP nije dopuštena posebna žalba, pa je u tom dijelu žalbu tuženice kao nedopuštenu temeljem članka 380. točka 1. ZPP valjalo odbaciti i riješiti kao u točki III. izreke.
14. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, a jer je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki IV. izreke.
U Šibeniku, 10. lipnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ana Jeleč-Pecirep
