Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3885/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralica kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-100/2024-15 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-100/2024-15 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P- 100/2024-15 od 28. svibnja 2024. odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 16.016,61 € / 120.677,14 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 11.013,90 € / 82.984,20 kn od 04. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 5.002,71 € / 37.692,94 kn od dana donošenja presude do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.161,95 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom. U predmetu su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- dana 25. kolovoza 2003. dogodila se prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja SC, za koju prometnu nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika ZC, a vozilo kojim je upravljao prilikom prometne nesreće marke Fiat tip Ducato, registarske oznake [registarska oznaka], bilo je osigurano kod tuženika, te je isti u kaznenom postupku proglašen krivim za nastanak ove nesreće pravomoćnom presudom Općinskog suda u Garešnici poslovni broj K-68/03 od 22. siječnja 2004;

- rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Bjelovaru broj 63201 od 9. lipnja 2004. udovici pokojnog osiguranika tužitelja SC, GC, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane predmetnom prometnom nezgodom (povreda na radu);

- tužitelj je GC isplaćivao obiteljsku mirovinu u razdoblju od 1. lipnja 2004. pa nadalje;

- tužitelj traži da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 16.016,61 eura[1] / 120.677,14 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, navodeći da se isti odnosi na iznose isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio udovici osiguranika tužitelja ĆC, GC, u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 29. veljače 2020.;

- osiguranik tužitelja SC, rođen **.**.1951., ostvario bi pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života i to 9. listopada 2016;

- iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Marijane Matijević proizlazi da je u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 29. veljače 2020. tužitelj isplatio GC na ime obiteljske mirovine iznos od 124.951,53 kuna, a da bi osiguranik tužitelja SC pravo na starosnu mirovinu ostvario s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, to jest 9. listopada 2016., i da bi od 9. listopada 2016. do veljače 2020. pokojni SC ostvario pravo na starosnu mirovinu u ukupnom iznosu od 166.143,78 kuna.

6. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 8., čl. 27. i čl. 127. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), te čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, 84/21 i 119/22, dalje ZMO), pa odlučio kao u izreci.

7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi kako se radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05,36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, dakle u vrijeme kada su isplaćene utužene mirovine (od 2016. do 2020. godine). U konkretnom slučaju se rad o osiguranju u prometu pa se tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (ako su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe odnosno vozača kao štetnika i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. Sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju prema tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije za osiguranje, te tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovore o osiguranju prema odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je utvrđen opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg pokrića temeljem čega se prema načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Iz navedenog proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredaba ZOOP-a tj. čl. 27. st. 1. ZOOP-a kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, a odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbe čl. 127 st. 1., 2., 3. ZOOP-a primjenjuju se na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a kako je to propisano čl.127. st. 4. ZOOP-a.

9. Sud prvog stupnja nadalje izlaže kako Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka Marijane Matijević nedvojbeno proizlazi da je supruzi pokojnog ĆC, GC od studenog 2016. do 29. veljače 2020. godine na ime obiteljske mirovine isplaćen iznos od 111.702,52 kuna, a da bi pokojni SC ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu u iznosu od 153.972,62 kuna. Dakle, tužitelj je supruzi pokojnog osiguranika tuženika isplatio na ime obiteljske mirovine manji iznos i to iznos od 111.702,52 kuna od iznosa koji bi bio isplaćen osiguraniku tuženika po osnovi invalidske mirovine, a po kojemu osnovu bi ĆC bio isplaćen iznos od 153.977,62 kuna. Znači tužitelj je u predmetnom periodu isplatio manji iznos obiteljske mirovine supruzi pokojnog osiguranika tuženika i to za 5.610,88 eura / 42.275,10 kuna. Stoga je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

10. U svojoj opširnoj žalbi tužitelj iznosi svoje pravno shvaćanje koje se može sažeti u tvrdnju kako u ovom slučaju valja primijeniti odredbe ZMO, a ne odredbe ZOOP, pozivajući se na odluke Suda Eurpske unije, Ustavnog suda Republike Hrvatske, direktivu Eurpskog parlamenta i odluke nacionalnih viših sudova. Ali ovo pravno shvaćanje nije osnovano. Već je u osporenoj odluci jasno navedeno zašto u ovom slučaju primijeniti odredbe ZOOP, a ne ZMO.

11. Ovaj viši sud može ponoviti kako se tuženik, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako, kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranje.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog višeg suda, za odluku u sporu kojeg pokreće HZMO protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, dakle u vrijeme kada su isplaćene utužene mirovine (od 2016. do 2020.). Treba uzeti u obzir da se tuženo društvo bavi poslovima osiguranja, u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema odredbama ZOOP, a u konkretnom slučaju upravo se radi o obveznom osiguranju u prometu. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., koje prihvaća i ovaj viši sud. Potrebno je ukazati i na promjenu pravnog shvaćanja Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 8. lipnja 2022. kojim je promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016.

Primjeri iz naše sudske prakse, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije koje žalbi prilaže tužitelj ne odnose se na parnice identične predmetnoj.

13. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP valjalo presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku jer je ovaj viši sud ustanovio kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu troška zastupanja po odvjetniku izračunao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević