REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1228/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-377/2021-3 od 9. studenog 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-513/2017-27 od 9. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Tuženikova revizija odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.197,36 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te nadoknaditi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 2.047,47 kn (točka 2. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavne tražbine za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka 3. izreke) te je odbijen zahtjev, za isplatu dosuđenog iznosa, na račun punomoćnika tužitelja (točka 4. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana dok je povodom tužiteljeve žalbe preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužitelju dosuđen ukupno iznos od 12.244,83 kn/1.625,17 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te trošak parničnog postupka u iznosu od 10.637,50 kn/1.411,84 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 51,85 eur/390,63 kn (točka II. izreke) te je tužitelju odbijen zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1180/2024-2 od 19. ožujka 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?".
4. Tuženik je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na dopušteno pravno pitanje.
5. Tužitelj u odgovoru na reviziju ističe da je u odnosu na postavljeno pravno pitanje već odgovoreno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 927/2022 od 7. veljače 2023. Predlaže tuženikovu reviziju odbiti.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati u razdoblju od ožujka 2012. do ožujka 2014.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja radi kojeg je dopuštena.
9. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj djelatna vojna osoba u sastavu kopnene vojske, zaposlena kod tuženika, da je u mjesečnim evidencijama tužiteljevo radno vrijeme na terenu evidentirano u manjem obimu i trajanju, tako da nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koji su odrađivani na terenu.
10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu prihvaćajući utvrđenje i pravni pristup prvostupanjskog suda, s time da djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu dosuđujući tužitelju daljnji iznos koji je sud prvog stupnja pogrešno odbio smatrajući da je osnovan prigovor zastare.
11. Pitanje "Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima – dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja", zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja.
11.1. Postupovne odredbe ne predviđaju, u sustavu slobodne ocjene dokaza, hijerarhijski odnos između pojedinih dokaza (materijalnih/personalnih).
11.2. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je osporavajući vjerodostojnost tuženikove evidencije radnog vremena predložio dokaz saslušanjem svjedoka i vlastito saslušanje kao stranke te ocjenjujući kvalitetu tih dokaza koje je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite zbog njihove suglasnosti, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj s uspjehom osporio vjerodostojnost te evidencije i njezinu urednu vođenost.
12. Slijedom navedenog, pravilan je pravni pristup iz pobijane odluke te potvrđujuća iznesena pravna shvaćanja.
12.1. Zbog navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
Imaju li personalni dokazi veću dokaznu snagu (iskazi tužitelja i svjedoka) u odnosu na materijalne dokaze (dostavljene evidencije rada) ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a pri čemu je moguće osporavati točnost takve evidencije, pa čak i kada je potpisana od strane tužitelja (tako i Rev-850/24).
13. Budući da razlozi revizije i postavljeno pravno pitanje, ne utječe na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
