Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-453/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Tonija Šantić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boris Grgurić i Hrvoje Bičanić u Ogulinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6725/22-19 od dana 31. svibnja 2024. godine, u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6725/22-19 od dana 31. svibnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 4. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 466-211/2008 od dana 18. kolovoza 2008. godine sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb, kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6 i tužitelja, u dijelu u kojem se protuvrijednost mjesečnog anuiteta podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb za švicarski franak na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (točka I. izreke), te i ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 466-211/2008 od dana 18. kolovoza 2008. godine sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6, i tužitelja, u cijelosti (točka II. izreke), te je naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 3.945,23 eura/29.725,30 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose, kako je to pobliže opisano u izreci te presude od dana dospijeća do isplate (točka III. izreke), kao i da istom naknadi parnični trošak u iznosu od 2.703,04 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka V. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, da žalbu uvaži, te pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku je nesporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb zaključili dana 18. kolovoza 2008. godine Ugovor o kreditu broj 466-211/2008 (dalje: Ugovor) kojim su utanačili iznos kredita – 19.320,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, za kupnju motornog vozila, otplatu kredita – na rok od 5 godina i način otplate kredita – u jednakih 60 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 6,50% dekurzivno godišnje koja je promjenjiva, kao i da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa prema članku 6. Ugovora, sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, te da je otplata glavnice u mjesečnim anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezana za srednji tečaj za CHF banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća, dakle, da je vezana uz određenu valutnu klauzulu.

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita, nadalje, utvrđeno je da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljene na jednostranom povećavanju kamatnih stopa i na primjeni valutne klauzule, prema nalazu i mišljenju vještaka po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ukupnoj preplati kredita u iznosu od 3.945,23 eura/29.725,30 kuna.

7. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 160. stavak 1. ZPP jer vještak na primjedbe upućene njegovom pisanom nalazu i mišljenju nije saslušan na glavnoj raspravi, ovo stoga, jer je tuženik tijekom postupka, tako i u žalbi, iznio prigovor pravne naravi nalazeći da je vještak izračun trebao napraviti primjenom kamatne stope na kunske kredite, a ne polazeći od početne kamatne stope i uzimajući je kao fiksnu, a koji prigovor je neosnovan, kao i prigovor da u obračun vještak nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku tečaja i izvršio umanjenje iznosa, budući da za navedeno umanjenje nije bilo razloga, jer da tuženik nije podnio protutužbu, kao ni procesnopravni prigovor prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a niti je na određeni način postavio materijalnopravni prigovor prijeboja do zaključenja glavne rasprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod brojem Rev-549/2023 od dana 18. prosinca 2023. godine), stoga, činjenica da vještak nije saslušan na glavnoj raspravi, kod prethodno istaknutih prigovora, nije od utjecaja na donošenje prvostupanjske presude.

8. Nadalje, prvostupanjski sud se sukladno člancima 502.a do 502.h ZPP, pravilno pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine u postupku u kojem je udruga „Potrošač Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača“ iz Zagreba, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 4. travnja 2012. godine pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih je i pravni prednik tuženika, Hypo Alpe Adria Bank d.d., a kako nije sporno ni da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. iz Zagreba promijenila ime u Addiko bank d.d., to se i na nju odnose pravni učinci presuda donesenih u Kolektivnom sporu, slijedom čega je neosnovan prigovor žalbe da se učinci presude iz Kolektivnog spora ne odnose na predmetni kredit i da bi bila ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP.

9. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, prvostupanjski je sud dao i razloge o odlučnim činjenicama glede ništetnosti navedenih odredbi utvrđujući da se o istima nije pregovaralo i da korisnik kredita kao potrošač nije bio obaviješten o svim parametrima, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se referira žalitelj.

10. Neosnovan je i prigovor pogrešne primijene materijalnog prava vezano za istaknuti prigovor zastare, jer pogrešno žalitelj smatra da zastarni rok od pet godina počinje teći od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, tužba u ovom postupku je podnesena dana 19. travnja 2019. godine, a u odnosu na potraživanje iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarni rok od pet godina počeo je teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača koja je potvrđena u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine.

11. U odnosu na odluku o zateznim kamatama koje su dosuđene na svaki preplaćeni iznos od dana uplate svakog pojedinog anuiteta, čemu tuženik prigovara u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo jer je tuženik sastavio ugovor sa ništetnim odredbama, slijedom čega se radi o nesavjesnom stjecatelju, a pitanje prava na zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate od dana stjecanja i neovisno od početka zastarnog roka za glavno potraživanje, odnosno od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača – utemeljeno je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, na potpunoj i djelotvornoj zaštiti od nepoštenih odredbi suglasno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, te potpunom obeštećenju potrošača.

12. U odnosu na odluku o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, premda se prvostupanjski sud pozvao pogrešno na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 37/05, 59/07 i 148/09), ista nije donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu tuženika.

12.1. Naime, iz iste proizlazi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak parničnih radnji poduzetih do 2021. godine u visini od po 132,72 eura za svaku (odnosno po bodu 10,00 kuna, a što za 100 bodova iznosi 1.000,00 kuna/132,72 eura), za radnje poduzete od travnja 2023. godine do listopada 2023. godine u iznosu od 199,00 eura (po bodu 15,00 kuna, a što za 100 bodova iznosi 1.499,00 kuna/199,00 eura), te nakon toga, za radnju poduzetu u svibnju 2024. godine u visini od 200,00 eura (po bodu 2,00 eura, a što za 100 bodova iznosi 200,00 eura), slijedom čega je za zaključiti da je primjenjivao odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22 i 126/22) koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja tih radnji, a sukladno zahtjevu za naknadu troška tužitelja kojim su i određene granice tog zahtjeva (list 275 spisa), premda je u trenutku donošenja presude člankom 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, koja je stupila na snagu 17. studenog 2023. godine, dalje: Tarifa), bilo propisano da kad odluku o trošku donosi sud da se parnične radnje obračunavaju prema Tarifi i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dakle, sukladno Tbr. 54. Tarife u visini boda od 2,00 eura, slijedom čega je žalbu tuženika, koji posebno ne osporava vrstu priznatih radnji, trebalo u cijelosti odbiti i presuditi u izreci (članak 368. ZPP).

13. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je odbijen jer isti nije uspio u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 10. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marta Plančić