REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-927/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u ovršnoj stvari prvoovrhovoditelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugoovrhovoditelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ranko Alač, odvjetnik u Crikvenici, protiv ovršenika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1693/2022-2 od 3. studenoga 2022. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-262/2022- 2 od 13. srpnja 2022. i odbačen je prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr- 1693/2022-2 od 3. studenoga 2022. te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je predložena ovrha te su ovrhovoditelju odmjereni troškovi u iznosu od 1.280,00 kuna.
2. Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba ovršenika, ukinuto je rješenje ovrsi prvostupanjskog suda i odbačen je kao nepravovremen ovršni prijedlog.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1088/2023-2 od 21. ožujka 2023. ovrhovoditeljima je dopuštena revizija u odnosu na pravno pitanje:
„Od kada teče rok od 30 dana iz čl. 444. ZPP (nakon čijeg isteka tužitelj gubi pravo u ovršnom postupku zahtijevati ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje) ako tim rješenjem nije određen rok za izvršenje te radnje, te da li u takvoj situaciji ne teče taj rok sve dok se naknadno ne odredi rok za dobrovoljno izvršenje (a posebno imajući u vidu čl. 29. st. 2. i 3. Ovršnog zakona po kojem u takvoj situaciji taj rok za dobrovoljno ispunjenje određuje sud tek rješenjem o ovrsi)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže usvojiti reviziju te pobijano drugostupanjsko rješenje preinačiti na način da u cijelosti odbije žalbu ovršenika te u cijelosti potvrdi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP vijeće je ispitalo pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Naime, u konkretnom slučaju radi se o pitanju određivanja tijeka prekluzivnog roka iz odredbe čl. 444. ZPP kada se pokreće ovršni postupak po rješenju donesenom u parnici zbog smetanja posjeda kojim je tuženiku naloženo izvršenje određene radnje kako bi se uspostavilo stanje prije početnog smetanja, a u situaciji kada parnični sud nije u ovršnoj ispravi odredio rok za dobrovoljno izvršenje predmetne radnje (tzv. paricijski rok).
9. Preinačujući prvostupanjsko rješenje o ovrsi drugostupanjski sud u bitnome polazi od utvrđenja da je rješenje zbog smetanja posjeda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Psp 13/2015 od 21. prosinca 2015. dostavljeno ovrhovoditelju prije 30. svibnja 2016., a prijedlog za ovrhu podnesen je u veljači 2017. (6 mjeseci i 6 dana nakon isteka roka od 30 dana za pokretanje ovrhe) pa ocjenjuje da je došlo do prekluzije prava ovrhovoditelja tražiti ovrhu rješenja zbog smetanja posjeda (čl. 444. ZPP) te ukida prvostupanjsko rješenje o ovrsi i odbacio ovršni prijedlog kao nepravovremen. Pritom izražava shvaćanje da je protekao rok u kojem je ovrhovoditelj po zakonu mogao tražiti ovrhu na temelju rješenja zbog smetanja posjeda (Psp- 13/2015 od 21. prosinca 2015.).
10. Takvo shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.
11. Prema odredbi čl. 444. ZPP propisano je da tužitelj gubi pravo u ovršnom postupku zahtijevati ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od 30 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.
12. Odredbom čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 90/14 i 93/14 – dalje: OZ) u st. 1. propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Prema stavku 2. istog članka ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje. Prema stavku 3. istog članka ako u ovršnoj ispravi stavka 2. ovog članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.
13. Određivanje paricijskog roka u sudskoj odluci nije nužna pretpostavka njezine podobnosti za ovrhu. Ako taj rok nije određen u ovršnoj ispravi, a trebao je biti, odredit će ga ovršni sud u rješenju o ovrsi. U tom slučaju ovršnost sudske odluke nastupa tek ako ovršenik, u roku u kojem je odredio sud u rješenju o ovrsi ne ispuni ovrhovoditeljevu tražbinu. Prije isteka tako određenog roka sudska odluka, iako pravomoćna nije podobna za ovrhu, jer joj nedostaje kvaliteta ovršnosti (čl. 29. str. 2. OZ). Što se tiče samog roka za dobrovoljno ispunjenje ovrhovoditeljevog potraživanja, načela pravomoćnosti i formalnog legaliteta u ovršnom postupku prednost daju roku utvrđenom u ovršnoj ispravi (osobito utvrđenom danu pravomoćnosti u potvrdi pravomoćnosti izdanoj na ovršnom ispravi), neovisno o tome je li taj rok u skladu sa zakonom, dok potreba zaštite interesa ovršenika zahtjeva da se prednost da zakonski utvrđenom roku.
14. U tom smislu pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je protekao rok u kojem je ovrhovoditelj po zakonu mogao tražiti ovrhu na temelju rješenja zbog smetanja posjeda (Psp-13/2015 od 21. prosinca 2015.).
15. Dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji ovaj sud upućuje na to da je već u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-1507/2017-2 od 24. rujna 2020. u odgovoru na pravno pitanje podudarno s predmetnim izraženo pravno shvaćanje:
"Kada rok za ispunjenje nenovčane obveze nije određen ovršnom ispravom, već rješenjem o ovrsi, naknadni primjereni rok ima značenje naknadnog paricijskog roka, tj. roka ostavljenog ovršeniku za dobrovoljno ispunjenje dužne činidbe.".
16. U ovoj odluci se reafirmira pravno shvaćanje ovog suda izraženo u navedenom rješenju poslovno broj Rev 1507/2017-2 od 24. rujna 2020.
17. Prema tome, pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskom rješenju je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo od strane nižestupanjskih sudova, kada je uvažio žalbu ovršenika i ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr 262/2022-2 od 13. srpnja 2022. te odbacio ovršni prijedlog kao nepravovremen.
18. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Darko Milković
