Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-460/2024-5
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Željka Marina kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i Partneri, iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tužene Erste&Steiermärkische Bank d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 536/2023-47 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-536/2023-47 od 16. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu vezanoj uz CHF tužitelju isplati iznos od 27.819,28 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.197,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana (točka I. i III. izreke).
Usvojen je prigovor tužene radi prebijanja u odnosu na potplaćene i ovlaštene anuitete za iznos od 417,17 eura (točka II. izreke).
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Prije razmatranja žalbenih navoda tužena skreće pozornost ovome sudu na eventualno izuzeće pozivom na stajališta Ustavnog suda RH, poslovni broj. U-III- 5423/2008. iz koje odluke proizlazi da nepristranost suda podrazumijeva da sud jamči dovoljno sigurnosti kojom isključuje svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda a navedenom odlukom su prihvaćena stajališta i standardi ESLJP kojima se nepristranost suda provjerava primjenom subjektivnog i objektivnog mjerila što pretpostavlja ispitivanje da li sudac ima neke osobne predrasude ili neki od osobnih razloga pristranosti odnosno ispitati jamči li sam sud dovoljno sigurnosti kako bi isključio svaku opravdanu sumnju u pogledu svoje nepristranosti tj. moraju se utvrditi, neovisno od ponašanja suca provjerljive činjenice koje mogu potaknuti dvojbu glede nepristranosti suda.
2.2. U konkretnom slučaju treba provjeriti da li sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom vezanom uz CHF odnosno da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sličnim ili istovrsnim predmetima.
Dakle tužena smatra da je u ovome parničnom postupku potrebno razmotriti postoje li spomenute ili slične okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavak 7. ZPP-a.
2.3. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitne povrede odredba parničnog postupka kada je odbio prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu EU obzirom da smatra da je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog kredita u cijelosti sukladna odredbi članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) i kao takva iskuljučena od ispitivanja poštenosti i primjene Direktive 93/13.
2.4. Tužena u cijelosti osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i stav prvostupanjskog suda i neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.
Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na navodno preplaćene iznose kredita dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja svakog anuiteta.
Pri tome se poziva na pravno shvaćanje VSRH, od 5. ožujka 2004. prema kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnim.
2.5. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao troškove parničnog postupka kada je za sve poduzete radnje primjenjiva vrijednost boda od 2,00 eura a osim navedenog tužitelju je neosnovano priznao troškove sudskih pristojbi obzirom na odredbu članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23. – dalje u tekstu ZOSP).
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 19. travnja 2006., prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 73.354,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 240 mjeseci i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 4,55% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 212.747,51 kunu odnosno 27.819,28 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, nadalje na odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene uplate pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.1. U pogledu okolnosti vezanih za eventualno izuzeće suda o ovome predmetu ovaj sud upućuje na svoje obrazloženje iz ranijeg ukidbenog rješenja (točka 9., 9.1. i 9.2.) odnosno navode žalbe u tome smislu smatra neosnovanim i paušalnim.
9.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka kada je odbio prijedlog tužene za podnošenjem zahtjeva za prethodnu odluku Sudu EU jer obzirom na sadržaj prijedloga ovaj sud napominje da su nacionalni sudovi u kolektivnom sporu iskristalizirali sudsku praksu u pogledu primjene valutne klauzule i njezinog utjecaja na potrošače koja je sadržana u ugovorima o kreditima veznim uz CHF pri čemu su imali u vidu i odluke Suda EU na koje se tužena poziva a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Točno je da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 6. lipnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
Tužena se pogrešno poziva na pravno shvaćanje VSRH od 5. ožujka 2004. obzirom da savjesnost stranaka iz ništetnog ugovora o zajmu predstavlja oborivu predmjevu.
11.2. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.
Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 7. ožujka 2024. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.
Nadalje su neosnovani žalbeni navodi vezani za priznavanje troškova sudskih pristojbi.
Naime iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj platio troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu prije stupanja na snagu ZID ZOSP-a odnosno izmjena i dopuna članka 11. stavak 1. točka 20. ZOSP-a (NN 51/23. – stupio na snagu 20. svibnja 2023.).
11.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
