Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-4/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-45/2024-7 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-45/2024-7 od 12. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 6.176,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u izreci te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.385,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće i to za rad na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom, nedjeljom i blagdanima te u smjenama, u utuženom razdoblju od 18. listopada 2011. do 31. svibnja 2014.

6. Sud prvoga stupnja tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim na temelju propisa koje je citirao pod toč. 6.1. do 14. obrazloženja, a visinu do koje je osnovan tužbeni zahtjev utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i to, kako obrazlaže varijante nalaza i mišljenja broj C.2. koja je prema obrazloženju (točka 23.) sačinjena na temelju dokumentacije koju je dostavila tuženica, ali i iskaza tužitelja i svjedoka koji su u bitnome suglasni i potvrđuju da evidencije rada na terenu ne prikazuju stvarno odrađene sate rada.

7. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporan zaključak suda prvoga stupnja da tuženica nije uredno vodila dokumentaciju o evidenciji radnog vremena, a posljedično i u vezi s time osnovanost zahtjeva tužitelja utemeljena na varijanti C2nalaza i mišljenja na kojoj je sud utemeljio pobijanu presudu.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a kako u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, nije osnovan taj žalbeni razlog.

9. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žaliteljica, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

10. Naime, u tijeku postupka pravilno je utvrđeno u pogledu sporne okolnosti stvarno odrađenog rada tužitelja da se na rad tužitelja od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. a kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu.

11. Kasnije, dana 26. lipnja 2013., na snagu je stupio Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine br. 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023 - dalje ZSOS) prema kojemu se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a u čl. 139. propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena člankom 153. ZSOS propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. ZSOS izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

12. Upravo su temeljem tih odredbi i doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01. lipnja 2014.Točkom IV Odluke iz 2014. određeno da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014., a radi se o specijalnim provedbenim propisima u odnosu na opća pravila o državnim službenicima i namještenicima.

13. U ranijem razdoblju pravilno stoga sud primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje ZOSOS/02, za razliku od razdoblja nakon 26. lipnja 2013. kada ZSOS u čl. 136. određuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne place i dodataka na plaću, dok u članku 139. ZSOS određuje da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, kako je već navedeno, s time da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun place, a Ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada i određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka te deficitarna zvanja I struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

14. Ranije je pak ZOSOS/02 u čl. 97. određivao prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. No, čl. 97. st. 6.ZOSOS-a izmijenjen je čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS, Narodne novine br. 76/07, tako da je brisan dio odredbe st. 6 koji je propisivao "te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova" dok je dodan st. 7. koji propisuje da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, uređuje rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

15. Ministarstvo obrane donijelo je 25. rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog I dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 9/03), te je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

16. Sud stoga primjenjuje Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09, 118/12), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate place (Narodne novine broj 118/09 i 33/14), kao i ZSOS.

17. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate (Narodne novine, broj: 118/09-dalje Pravilnik), koji je donesen 25. rujna 2009., a stupio na snagu s danom 1. listopada 2009., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je osim slobodnih dana za obavljena dežurstva i straže, dobivao slobodne dane i po drugim osnovama, to je pravilno vještak izradio nalaz I mišljenje temeljem propisa koji su važili u utuženom razdoblju.

18. U pogledu pak tereta dokazivanja i primjene čl. 221. a ZPP valja reći da je pristup prvostupanjskog suda u skladu sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH izraženim u odlukama posl. broj Rev- 277/24 Rev 1415/2024, Rev 941/23 i Rev 190/24 prema kojima su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, u odnosu na radno vrijeme tužitelja i korištene slobodne dane te obračun radnog vremena i prekovremenih sati.

19. Naime, prvostupanjski je sud svoj zaključak opravdao valjanim razlozima utemeljenim na analizi i ocjeni dostavljenih dnevnih evidencija radnog vremena od strane tuženice za tužitelja u utuženom razdoblju (str. 137 do 151 spisa) koje su u većem dijelu dostavljene u obliku kompjuterskog ispisa, a u manjem dijelu u obliku ručno vođenih evidencija, koju analizu i ocjenu je detaljno obrazložio pod točkama 24. i 25. pobijane presude i na temelju koje je utvrdio da su evidencije tuženice za pojedini rad na terenu nepotpune jer nije naznačen početak radnog vremena ni završetak radnog vremena, zbog čega je tužitelj istima opravdano prigovarao kao manjkavim jer ne odražavaju stvarni rad tužitelja na terenu to je sud na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka pravilno utvrdio da je radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu u pravilu bilo radnim danima od 6,00 do 22 sata, a subotama i nedjeljama od 6,00 sati do 13 sati, a za vrijeme dok je tužitelj bio angažiran na terenu na protupoplavnim aktivnostima u svibnju 2014. po 16 h rada dnevno, kod čega je sud imao u vidu da je terenski rad specifičan rad u pogledu trajanja samog radnog vremena na terenu, a i da je tužitelj bio i zapovjednik voda i samim time imao i dodatna zaduženja.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prihvatio iznesene prigovore tužitelja u odnosu na dostavljene evidencije koje je vodila tužena jer su one i po ocjeni ovog suda nepotpune i proturječne s obzirom da je u nekim evidencijama naznačen broj redovnih sati rada na terenu i broj prekovremenih, ali istovremeno nema evidentiranog početka ili završetka radnog vremena, a u nekim evidencijama je rad na terenu evidentiran u okviru redovnog radnog vremena tj. od 8 do 16 sati, što bi značilo da je tužitelj na terenu radio po 8 sati u okviru redovnog radnog vremena što obzirom na specifičnost rada na terenu djelatnih vojnih osoba nije prihvatljivo jer nije ni vjerojatno niti logično, a osobito ne za vrijeme rada na terenu kada je tužitelj bio angažiran na protupoplavnim aktivnostima, koje sasvim sigurno ne podrazumijeva rad u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena, što je potvrdio i svjedok J koji je bio u istoj postrojbi s tužiteljem i na terenu (vježbama) s tužiteljem, čiji iskaz je sud prihvatio jer ima neposredna saznanja i detaljno je iskazivao o svim činjenicama i okolnostima vezanim uz terenski rad tužitelja. Stoga je iz njihovih iskaza sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti o stvarnom radu tužitelja na terenu, na temelju kojih je pravilno utvrdio da je radno vrijeme na terenu bilo radnim danom od 6 do 22 sata, a subotama i nedjeljama od 6 do 13 sati te je posljedično pravilno prihvatio varijantu izračuna vještaka koja uz podatke u službenim evidencijama uvažava i ono što su o stvarnom vremenu rada rekli svjedoci i tužitelj osobno, a sve to obzirom da su evidencije o radu neprecizne i manjkave, a ponekad i kontradiktorno vođene, a okolnost što ih je tužitelj potpisivao ne znači da je time potvrđivao njihovu ispravnost i točnost nego isključivo da su mu dane na uvid, pri čemu tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. st. 6. ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

21. Stoga, ovaj sud u svemu prihvaća utvrđenja koja je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja u pobijanoj odluci, a napose o tome da u pogledu utvrđenog radnog vremena i prihvaćene varijante izračuna te izračunate razlike plaće prema prijedlogu tužitelja i nalazu vještaka, na temelju dostavljene dokumentacije, ali i iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka, tužitelj jest i temeljem djelomično evidentiranih podataka u službenim evidencijama tuženice i prema iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja ostvario određeni veći broj prekovremenih sati jer je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a u službenim evidencijama nije precizno upisivano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i njegov stvarni rad u svim obavljenim poslovima, pa se ukazuje opravdanim prihvatiti upravo navedeni izračun predmetne razlike plaće prema varijanti nalaza C.2. koja uvažava iskaze tužitelja i svjedoka pri čemu nije dokazano da bi tužitelj koristio slobodne dane po nekoj drugoj osnovi izuzev prekovremenog rada.

22. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, a koju odluku određenim žalbenim navodima, tuženica i ne osporava.

23. Slijedom rečenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić