REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1449/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-602/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima br. P-1036/2023-25 od 16. svibnja 2024., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljen pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-602/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima br. P-1036/2023-25 od 16. svibnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„1. Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretan slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1. Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno mogao ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakvu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja diskriminaciju tuženika te povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?“.
3. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) te se poziva na povredu čl. 6. i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju pozivajući se na legitimna očekivanja učinka pravomoćne presude i povredu prava na mirno uživanje vlasništva Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori – br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
4. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže da se prijedlog odbije.
5. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, odluke na koje se tuženik poziva obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP ne odnose se na okolnosti konkretnog slučaj već se njima osporava pravilnost pravnog shvaćanja u odnosu na pravno pitanje koje je bilo predmetom spora iz kojeg proizlazi tražbina tužitelja prema tuženiku.
8. Osim toga, prema ocjeni postavljena pitanja nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe čl. 1111., 1115. i 1117. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) jasne i nedvosmislene, a nižestupanjski su ih sudovi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno primijenili u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev- 1139/2019-2 od 18. listopada 2022.).
9. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP (toč. I.).
10. Na temelju čl. 385. a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
11. U odnosu na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva prema čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju valja odgovoriti da neovisno od okolnosti što je tuženik tražbinu naplatio u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave ne može se smatrati da je time anulirana primjena prethodno citiranih odredbi ZOO koje se odnose na stjecanje bez osnove, kao i neovisno o tome podnosi li tužitelj zahtjev za povratom isplaćenih iznosa prema svim tuženicima u odnosu na koje je sa zahtjevom uspjela.
12. Do povrede prava na mirno uživanje vlasništva u okolnostima konkretnog predmeta spora moglo bi se govoriti tek kada bi od donošenja ovršne isprave i naplate po istoj pa do njenog ukidanja prošlo dugo vremensko razdoblje koja okolnost se u konkretnom slučaju nije dogodila (naplata izvršena 25. kolovoza 2014., a ovršna isprava ukinuta povodom revizije u siječnju 2017.).
13. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije podnesen temeljem odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen kao nedopušten, jer tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (toč. II.).
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
