REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2040/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Lonia d.o.o. Kutina, Kolodvorska ulica 19, OIB 22001400633, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik Odvjetničkom društvu Planinić i partneri d.o.o. Zagreb, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-108/2025-2 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-7/2024-17 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-108/2025-2 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-7/2024-17 od 19. prosinca 2024., na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"a) Predstavlja li posjed služnosti puta odnosno posjed prava stvarne služnosti nenovčanu tražbinu u smislu odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona?
b) Može li sud novim rješenjem o osiguranju nenovčane tražbine, donesenim u istom parničnom postupku, naložiti protivniku osiguranja izvršiti činidbu kojom se uklanja činidba izvršena od strane protivnika osiguranja temeljem ranijeg rješenja o osiguranju nenovčane tražbine donesenog u istom postupku izvršenje koje je potvrđeno javnom ispravom, a pri čemu je predmetno rješenje o osiguranju nenovčane tražbine na snazi u trenutku donošenja novog rješenja o osiguranju nenovčane tražbine?".
1.1. Podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije smatra da su u parničnom postupku u kojemu je doneseno pobijano rješenje nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje, pozivajući se na čl. 6. st. 1. EKLJP i/ili čl. 29. st. 1. Ustava RH.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Predmet postupka je određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u postupku, zbog smetanja posjeda.
4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pitanja tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385. a. stavka 1. ZPP. Naime, samo navod da o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda samo po sebi ne predstavlja razlog koji bi ukazivao na potrebu dopuštenja prijedloga radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Dakle, s obzirom na navedeno revizijski sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pitanja tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tih pitanja zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u niže stupanjskom postupku.
5.1 Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 3., te čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
