REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-77/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2-tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3-tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelja BRDO d.o.o., OIB: 50516493046, sa sjedištem u Rovinju, Rovinjsko selo 146, svi zastupani po punomoćniku Velimiru Šoštariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Iris Šoštarić & Velimir Šoštarić u Rovinju, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1215/2020-2 od 24. veljače 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-1215/2020-7 od 14. svibnja 2021., kojom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 571/2018-31 od 5. ožujka 2020., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-571/2018-50 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Revizija tužitelja se odbija.

II Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj: 346-76/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 09. listopada 2006. godine između tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija br. 6, OIB: 14036333877, te EV CV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i društva Adriainvest-inženjering d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vranicanijeva br. 4, OIB: 55697816159, kao založnog dužnika, koji ugovor je 11. listopada 2006. godine potvrdila javna bilježnica Ilonka Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana br. 4, pod brojem OU-2346/06.

2. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, izdavanje brisovnog očitovanja podobnog za brisanje založnog prava (hipoteke) na posebnim dijelovima nekretnine upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udjeli pod rednim brojevima: 13 i 203, u stambeno-poslovnoj zgradi br. 8, 8A i dvorište (u [adresa]), sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] pov. 2.099 m2, koji posebni dijelovi su upisani kao:

- 203. suvlasnički dio: 66/10000 etažno slasništvo (E-203) – 1. dvosoban stan na V katu oznake B514 pov. 61,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen tirkizno plavom bojom i

- 13. suvlasnički dio: 9/10000 etažno vlasništvo (E-13) 1. u podrumu (-2) garaža G13 pov. 17,30 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen oznakom G13 svjetlo zelenom bojom, a u protivnome će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.'' (točka I. izreke).

1.1. Nadalje, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke slijedeće odredbe Ugovora o kreditu broj: 346-76/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 09. listopada 2006. godine između tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija br. 6, OIB: 14036333877, te EV CV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i društva Adriainvest-inženjering d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vranicanijeva br. 4, OIB: 55697816159, kao založnog dužnika, koji ugovor je 11. listopada 2006. godine potvrdila javna bilježnica Ilonka Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana br. 4, pod brojem OU-2346/06:

- odredba članka 4. stavak 3 ugovora, koja glasi: ''Kredit se otplaćuje u 240 (dvjestočetrdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.596,17 CHF (tisućupetstodevedesetšest švicarskih franaka i 17/100) obračunatih po srednjem tečeju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.'';

- odredba članka 6. ugovora, koja glasi: ''Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.''. (točka II. izreke).

1.2. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke sljedeće odredbe Ugovora o kreditu broj: 346-76/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 09. listopada 2006. godine između tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija br. 6, OIB: 14036333877, te EV CV iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, i društva Adriainvest-inženjering d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Vranicanijeva br. 4, OIB: 55697816159, kao založnog dužnika, koji ugovor je 11. listopada 2006. godine potvrdila javna bilježnica Ilonka Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana br. 4, pod brojem OU-2346/06:

- odredba članka 5. stavak 2 ugovora, koja glasi: ''Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu 0,90% (nulacijelihdevet posto) iznosa kredita.'';

- odredba članka 7. stavak 1 ugovora, koja glasi: ''U slučaju zakašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza iz ovog Ugovora Korisniku kredita se obračunavaju i naplaćuju zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria Bank d.d.'';

- odredbe članka 8. stavak 1 i 2 ugovora, koje glase: 1) ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke. 2) U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.

2. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, izdavanje brisovnog očitovanja podobnog za brisanje založnog prava (hipoteke) na posebnim dijelovima nekretnine upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udjeli pod rednim brojevima: 13 i 203, u stambeno-poslovnoj zgradi br. 8, 8A i dvorište (u [adresa]), sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] pov. 2.099 m2, koji posebni dijelovi su upisani kao:

- 203. suvlasnički dio: 66/10000 etažno vlasništvo (E-203) – 1. dvosoban stan na V katu oznake B514 pov. 61,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen tirkizno plavom bojom i

- 13. suvlasnički dio: 9/10000 etažno vlasništvo (E-13) 1. u podrumu (-2) garaža G13 pov. 17,30 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen oznakom G13 svjetlo zelenom bojom, a u protivnome će takvu ispravu zamijeniti ova presuda." (točka III. izreke).

1.3. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. (točka IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja (točka II izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3925/2021-2 od 17. svibnja 2023. dopustio tužiteljima reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''Može li se ugovor o kreditu u kojem su ništetnima utvrđene odredbe o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi smatrati pravno valjanim s obzirom na činjenicu da te dvije odredbe predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu u smislu odredba članka 1021. i članka 1022. Zakona o obveznim odnosima (novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene kredita), tj. može li opstati ugovor kojem su odredbe o predmetu i cijeni utvrđene ništetnima?''.

4. Postupajući po dopuštenju, tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se ukine pobijana drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tužitelja te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. U revizijskom postupku je sporna ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je između tuženika (pravni prednik Hypo Alpe-Adria bank) kao kreditora, 1- tužitelja kao korisnika kredita, 3-tužiteljice kao sudužnika i društva Adriainvest- Inžinjering d.o.o. Zagreb kao založnog dužnika, sklopljen Ugovor o kreditu br. 346- 76/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 9. listopada 2006. godine i to stambeni kredit u iznosu od 252.300 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate 240 mjeseci i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,50 % dekurzivno godišnje,

- da je tijekom otplate kredita tuženik višekratno mijenjao kamatnu stopu, odnosno od početne 4,50% dana 31. kolovoza 2007. mijenja se u 4,90%, 29. veljače 2008. iznosi 6,15%, 30. studenog 2008. iznosi 6,35%, 30. studenog 2010. iznosi 6,10%, da bi 30. rujna 2011. iznosila 5,60%,

- da je tijekom otplate kredita tuženik višekratno mijenjao visinu mjesečnih anuiteta primjenjujući valutnu klauzulu i mijenjajući kamatnu stopu, uslijed čega je došao do povećanja visina anuiteta od početnog iznos 7.390,27 kn pa tako primjerice do iznosa od 11.160,92 kn na dan 31. listopada 2011.,

- da je tuženik odobrio 2-tužiteljici (kćerki prvo i treće tužitelja) stambeni kredit br. 346-53040899 dana 25. studenog 2011. za refinanciranje kredita u iznosu od 228.300 CHF, kojim kreditom je zatvoren sporan kredit sklopljen 9. listopada 2006. godine i u kojem ugovoru o kreditu 1-tužitelj i 3-tužitelj stupaju kao sudužnici i založni dužnici, a 4-tužitelj kao jamac platac,

- da je odredbom čl.4. st. 3. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.596,17 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja,

- da je odredbom čl. 6. ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke,

- da je pri sklapanju Ugovora tužitelj znao da su kamate u EUR veće i da njegova primanja nisu dostatna za otplatu takvog kredita, te da kada je uočio da su kamate počev od 2008. do 2010. enormno povećale, s time da su rate od početnih 7.000,00 kn narasle na 11.000,00 kn, i uz ekonomsku krizu da je rješenje vidio u reprogramu kredita novim kreditom kojim je realizirao kod iste banke, ali po drugom korisniku kredita, njegovoj kćeri, s obzirom na starosnu dob i ponovno u CHF jer je kredit u EUR imao kamatu preko 7% i da je s ovim kreditom 2011. zatvorio svoj kredit koji se uredno otplaćuje, ali da nije očekivao takve promjene glede kamatne stope i promjene tečaja u CHF već je suprotno očekivao, smanjenje kamatne stope i stabilnost, ali da bez obzira na činjenicu što mu je bila razumljiva devizna klauzula i da se anuiteti plaćaju u kunama prema srednjem tečaju na dan plaćanja "sada razumije deviznu klauzulu u pravnom smislu vrijednosti za banku jer su enormne razlike nastale kao ekstra profit od početnog dobivenog iznosa od 158.000,00 EUR, da nakon 13 godina otplate za isti novac dobiven 2006. danas duguje 168.000,00 EUR što ne bi mogao očekivati kao i što nije mogao očekivati porast kamate te u iskazu navodi da o naknadama obrade kredita o prijevremenoj otplati nije ni razmišljao niti je o tome pregovarao ali je učinio nespornim da mu je javni bilježnik pročitao Ugovor,

- da tuženik s obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu nije upozorio tužitelja na značenje spornog Ugovora i to unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj tako ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako ni Uredbe o kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo.

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odlukama o kamatnim stopama banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio (čl. 6. Ugovora), o kojima se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih strana na strani tužitelja kao potrošača te su te odredbe nepoštene, da navedene odredbe ne predstavljaju bitne sastojke Ugovora o kreditu jer Ugovor može opstati i bez tih odredaba te je slijedom navedenog prvostupanjski sud odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, ocjenjujući da se radi o Ugovoru koji može opstati bez odredaba o promjeni kamatne stope sukladno odluci banke i o valutnoj klauzuli vezano za CHF koje je utvrdio ništavim, dok je prihvaćanjem podrednog tužbenog zahtjeva utvrdio da su odredbe čl. 6. i čl. 4. Ugovora o kreditu ništave, prema odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 83. te čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 - u dalje u tekstu: ZZP) i čl. 12. i čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), odnosno čl. 4. ZOO.

10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku odluku, navodeći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu vezano uz CHF nepoštena, prihvaćanjem podrednog tužbenog zahtjeva, te da nije bilo osnove utvrditi ništavim cijeli Ugovor u kreditu obzirom ugovorne odredbe koje propisuju promjenjivost kamatne stope i ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu vezane za CHF ne predstavljaju bitne elemente Ugovora bez kojih Ugovor ne može opstati.

11. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (čl. 324. st. 2. ZOO).

12. Odredbom čl. 1021. ZOO propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

13. Predmetnim je Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa, koja se, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje.

14. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredba čl. 22. ZOO pak dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

15. Potrebno je navesti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da je odredba kojom je ugovorena kamatna stopa vezana uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedine odredbe, može opstati pa su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 21. i 22. u vezi s čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO, kada su tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenili neosnovanim te ga odbili u tom dijelu.

16. Prema ocjeni revizijskog suda, u skladu su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

17. Slijedom navedenog, a u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, revizijski sud ocjenjuje da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. To je temeljni razlog zbog kojeg revizijski sud i cijeni da je drugostupanjski sud odbijanjem zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora pravilno primijenio materijalno pravo.

18. Ovakvo pravno shvaćanje je u duhu prava Europske unije i sadržano je i u presudi Suda EU C-19/20, ECLI:EU:C:2021:341, I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., od 29. travnja 2021. (točka 54.) prema kojoj je cilj koji se nastoji ostvariti Direktivom zaštita potrošača i uspostavljanje ravnoteže između stranaka izuzimajući od primjene odredbe koje se smatraju nepoštenima, a održavajući, u načelu, valjanost drugih odredaba ugovora o kreditu (tako i Sud EU u presudi od 7. kolovoza 2018., Banco Santander Escobedo Cortes, C-96/16 i C-94/17, EU:C:2018:643, točka 75.). Isti je pristup Sud EU izrazio u vezi s pitanjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao posljedice nepoštenosti jedne njegove odredbe u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuvši da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe". Slično (kao naprijed) i u spomenutoj presudi broj C- 932/19 od 24. travnja 2020.

18.1. Prema ocjeni revizijskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja je udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je tužiteljima prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu vezane za CHF. Time je na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

18.2. Naime, imajući na umu činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu prestao vraćanjem kredita prije roka (podizanjem drugog kredita kojim je zatvoren predmetni kredit), eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu došlo bi do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu pacta sunt servanda i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. U odnosu na obje stranke predmetni je ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti.

19. Ocjena je revizijskog suda, da u kontekstu zaštite potrošača nacionalni propisi imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.

20. Treba imati na umu da, prema praksi Suda EU (presuda broj C-19/20, točka 56.), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se (točka 57. iste presude) prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljna za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., C i Ž, C-453/10, EU:C2012:144, točka 32.). Vrlo slično Sud EU ponavlja i u spomenutoj presudi C-932/19 od 24. travnja 2020. (točka 49.) u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

20.1. Stoga je revizijski sud zaključak o neosnovanosti revizije donio u primjeni navedenih mjerodavnih odredbi materijalnog prava, a također imajući na umu praksu iz svih naprijed navedenih presuda Suda EU primjenjivih na okolnosti konkretnog slučaja upravo, kao što je i navedeno, cijeneći da je u opisanim prilikama na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

21. Odgovarajući na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija ovaj revizijski sud zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP (tako i odluka ovog suda broj Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024., kao i Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.).

22. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji naznačenim pitanjem tužitelji ukazuju pa ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković