Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-740/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broju P-303/2019-27 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ZJ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broju P- 303/2019-27 od 30. listopada 2020. u dijelu pod točkom I.II. i I.V. i I.VI. te pod točkom II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja preko dosuđenog.

II. Prihvaća se žalba tužitelja ZJ kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u dijelu pod točkom I.I., I. III.,I. IV., II. i III. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 9. ožujka 2006., koji glasi: "sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja.“

2. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 9. ožujka 2006. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima„.

3. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 9. ožujka 2006. koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 240 (dvijjestotinečetrdeset) mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I.I. odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim dijela odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 9. ožujka 2006., koji glasi: "sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja." Pod točkom I.II. odbijen je zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjenjive kamatne stope, kako je to navedeno u izreci pod točkom I.

II. Pod točkom I. III. izreke odbijen je zahtjev radi utvrđenja ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 9. ožujka 2006. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima". Pod točkom I.IV. izreke odbijen je zahtjev radi utvrđenja ništetnim dijela odredbe sadržane u članku 7. ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora". Pod točkom I.V. izreke odbijen je zahtjev radi isplate tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to kako je navedeno u točki I.V. izreke. Pod točkom I.VI. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 91.683,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 20.312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2020. pa do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I.I.,I.II., I.III. I.IV., I.V. I.VI. te pod točkom II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22, 153/23). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Sud prvog stupnja pobijanom presudom je odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 9. ožujka 2006. sadržane u članku 4. i članku 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF kao i zahtjev kojim tužitelj posljedično traži isplatu iznosa navedenih u točki II. V. i VI. i izreke obzirom na tvrdnju tužitelja da mu tuženik iznose u navedenim točkama duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,35% po Ugovoru o kreditu od 9. ožujka 2006.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj 8. ožujka 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011066777 kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, koji se korisnik obvezuje vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, s rokom otplate od 240 mjeseci,

- da je člankom 4. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata kao "promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana....", a na dan zaključenja ugovora iznosi 4,35% godišnje, te "Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.",

- da je člankom 7. ugovoreno da se kredit i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da je tečaj na dan puštanja kredita iznosio 4,664370 kn za 1 CHF,

- da su tijekom otplate kredita odlukom kreditora u više navrata promijenjene kamatne stope te se mijenjao i tečaj CHF prema kojem su se obračunavali anuiteti,

- da su stranke 10. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/2015; dalje – ZID ZPK/15 ) te izvršili konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Sud prvog stupnja je nepravilno postupio kada je odbio zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji tužitelj temelji na tvrdnji da pri zaključenju Ugovora o kreditu tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, slijedom čega tužitelj tvrdi da su navedene odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ 96/03; dalje- ZZP/03), odnosno ništetne.

7. Imajući u vidu sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) te čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, to su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne obzirom da tuženik na kojem je bio teret dokaza tijekom postupka nije dokazao da su stranke prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, niti je predlagao dokaze na tu okolnost.

8. Valja reći, a suprotno utvrđenju suda prvog stupnja da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovor o kreditu dana 10. prosinca 2015. sukladno s odredbama ZID ZPK/2015 što podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u € ne znači da je otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti iz Ugovora o kreditu . U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odgovorio na pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava, da li je Sporazum o konverziji sklopljen osnovom Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €. S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 10. prosinca 2015. proizlazi da su stranke potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.

11. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

12. Stoga prema stajalištu Vrhovnog suda, tužitelj bi kao korisnik kredita imao pravni interes i bio ovlaštena tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogla ostvariti neka eventualna prava koja joj pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, valjalo je temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., dalje: ZOO) prihvatiti deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao osnovan u cijelosti.

14. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom I.I, I.III., I.IV. i u tom dijelu prihvatiti zahtjev tužitelja.

15. Nije sporno da su tužitelj i tuženik 10. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je utvrđujući da je tužitelj prihvatio konverziju te da je izračun konverzije napravljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravilno postupio kada je odbio zahtjev radi isplate zbog ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Prema ocjeni ovog suda Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je predmetnim Dodatkom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15, sklapanjem sporazuma o konverziji riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

18. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

19. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

20. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

21. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

22. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

23. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

24. Međutim, suprotno žalbenim navodima to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

25. Stoga je sklapanjem Dodatka, sporazuma o konverziji riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

26. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja, korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

27. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao

28. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

29. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom I.II. i I.V. i I.VI. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci pod točkom ove presude.

30. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Z i H, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

31. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić