Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2265/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, kao sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, [adresa] K [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vera Vlahović, odvjetnica iz Bjelovara, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-21/2023-23 od 4. travnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-21/2023-23 od 4. travnja 2025. godine u točki I i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1) Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 17.596,43 Eura (sedamnaesttisućapetstotinadevedesetšest eura i četrdesettri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku do dana 31.07.2015. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. 08. 2015. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče na svaki pojedini iznos uplate kako slijedi:
- Na iznos 134,64 Eura od dana 21.05.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 26.06.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 20.07.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 26.08.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 21.09.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 29.10.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 17.11.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 31.12.2009. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 29.01.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 11.02.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 24.03.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 14.04.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 13.05.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 18.06.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 19.07.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 17.08.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 27.09.2010 godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 20.10.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 15.11.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 17.12.2010. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 18.01.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 26.02.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 14.03.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 19.04.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 23.05.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 14.06.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 13.07.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 17.08.2011.godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 15.09.2011.godine do potpune isplate,
- Na iznos 134,64 Eura od dana 17.10.2011.godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 22.11.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 22.12.2011. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 13.01.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 22.02.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 20.03.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 27.04.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 24.05.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 24.05.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 20.07.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 17.08.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 17.08.2012. godine do potpune isplate
- Na iznos 90,58 Eura od dana 10.10.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 14.11.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura od dana 14.11.2012. godine do potpune isplate,
- Na iznos 90,58 Eura (682,52 Kn) od 22.01.2014. godine do potpune isplate,
- Na iznos 140,58 Eura (1.059,19 Kn) od 20.02.2014. godine do potpune isplate,
- Na iznos 140,58 Eura (1059,19 Kn) od 20.03.2014. godine do potpune isplate
- Na iznos 666,38 Eura od dana 17.04.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,38 Eura od dana 05.05.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,38 Eura od dana 13.06.2014.pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,38 Eura od dana 11.07.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 13.08.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 02.09.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 14.10.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 14.11.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 11.12.2014. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 15.01.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 13.02.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 21.03.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 14.04.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 666,03 Eura od dana 18.05.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 665,45 Eura od dana 21.07.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 630,02 Eura od dana 24.08.2015. pa do potpune isplate,
- Na iznos 630,02 Eura od dana 22.09.2015. pa do potpune isplate,
sve u roku 15 dana.
2) Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:23057039320, da tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u CHF (tečajne razlike) u ukupnom iznosu od 16.787,07 Eura (šesnaesttisućasedamstotinaosamdesetsedam eura i sedam centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana 22.12.2015. godine do potpune isplate, po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
3) Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3(tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“
II Odbija se prigovor prijeboja tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.591,76 CHF, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
474,92 CHF od 02.01.2013. do isplate, 474,92 CHF od 02.02.2013. do isplate, 428,96 CHF od 02.03.2013. do isplate 474,92 CHF od 02.04.2013. do isplate, 459,59 CHF od 02.05.2013. do isplate, 474,92 CHF od 02.06.2013. do isplate, 459,59 CHF od 02.07.2013. do isplate, 474,92 CHF od 02.08.2013. do isplate, 474,92 CHF od 02.09.2013. do isplate, 459,59 CHF od 02.10.2013. do isplate, 474,92 CHF od 02.11.2013. do isplate, 459,59 CHF od 02.12.2013. do isplate, i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.210,67 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 5.937,50 EUR."
2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I i III izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa a tužitelj tvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u odnosu na kamatnu stopu te u odnosu na valutnu klauzulu te traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope i zbog promjene valutne klauzule CHF.
5. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 4. lipnja 2007. godine na iznos od 417.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 216 mjeseci od prijema kredita u otplatu s ugovorenom valutnom klauzulom te promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 8,250% godišnje, da su stranke zaključile nakon toga anex broj I Ugovora o kreditu dana 30. studenog 2012. godine, anex II ugovora o kreditu 27. ožujka 2014. godine te anex broj III ugovora o kreditu 21. prosinca 2015. godine a kojim je izvršena konverzija ugovora o kreditu tj. radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.); te također bi proizlazilo da tužitelj ima status potrošača.
6. Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope od 17.596,43 eura te preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u CHF tečajne razlike u iznosu od 16.787,07 eura smatrajući da je zaključenjem anexa broj III ugovora o kreditu od 21. prosinca 2015. ostvareno načelo iz čl. 19.b ZID/ZPK/15 prema kojem konverzija kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur, da je tužitelj nakon izvršene konverzije nastavio otplatu kredita plaćanjem anuiteta vezanih uz valutu eur a preplata iskorištena za plaćanje obveza po konvertiranom kreditu po kojem je tužitelj isplate vršio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, da je tuženik na temelju kogentnih zakonskih odredbi izvršio valjanu novaciju predmetnog ugovora o kreditu te u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja pa da nema pretpostavki za povrat zbog stjecanja bez osnove jer je tuženik s tužiteljem kao ugovornom strankom na temelju kogentnih zakonskih odredbi zaključenjem anexa broj III faktički izvršio valjanu novaciju predmetnog ugovora o kreditu u skladu s odredbom čl. 19.c. ZID/ZPK/15 te nisu ostvarene zakonske pretpostavke za povrat zbog stjecanja bez osnove.
7. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te da je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
8. Naime, prvostupanjski sud propustio je utvrditi sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF jer niti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije predviđeno niti propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka.
10. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovog suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
11. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2016 i dr. od 4. travnja 2017. godine. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
12. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
13. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019. godine zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj odluci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
14. U odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. godine navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranici koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
15. Također je potrebno dodatni da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 OĐ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
16. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C- 452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu OĐ protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
17. Nadalje, u jednoj od odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ž protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
18. Međutim, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije već imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. U ovom predmetu prvostupanjski sud je između ostalog propustio utvrditi postoji li takva razlika te je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
19. Stoga u ponovnom postupku valja utvrditi koji bi iznos tužitelju kao korisniku kredita pripao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
20. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).
21. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
22. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
