Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3717/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice ĐĐ iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-2/2024. od 14. svibnja 2024., dana 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-2/2024. od 14. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tuženica počinila smetanje posjeda stana i to baš stana koji je označen kao 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ([adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, 2 sobe, ukupne površine 49,50m2 uz pripadajuću drvarnicu uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine sve zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tako što je dana 26.06.2022. smetala posjed predmetnog stana svog bivšeg supruga, ovdje tužitelja na način da je prethodno promijenila bravu na vratima predmetnog stana i odbila ustupiti primjerak ključa tužitelju.
Nalaže se tuženici da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja preda tužitelju jedan primjerak ključa predmetnog stana, a sve pod prijetnjom novčane kazne ili zatvora.
Zabranjuje se tuženici da nadalje smeta tužitelja u mirnom posjedu predmetnoga stana.“
II. Nalaže se tužitelju ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi naknade parničnih troškova ovog postupka isplatiti tuženici ĐĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.553,09€ , u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka kada je došlo do čina smetanja promjenom brave na vratima stana u [adresa], odnosno je li protekao objektivni rok za podnošenje zahtjeva za posjedovnu zaštitu kakva se traži.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da se u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi stan koji je označen kao [adresa] zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, 2 sobe, ukupne površine 49,50m2, uz pripadajuću drvarnicu, na adresi [adresa] u [adresa]. Nije sporno da je na vratima stana promijenjena brava te da tužitelj nema ključeve od predmetne brave,
- da je tužitelju bila određena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tuženice, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara te da je stoga tužitelj odselio iz stana na adresi [adresa]. u [adresa] kao i da je mjera zabrane istekla 25. lipnja 2022.g.,
- da je tužitelj dana 26. lipnja 2022. po isteku sigurnosne mjere, u pratnji dva svjedoka, pokušao ući u stan na adresi [adresa]., a tako proizlazi i iz službene zabilješke PP Dubrovnik od 26. lipnja 2022.,
- da su stranke suposjednici stana na adresi [adresa] u [adresa] gdje su živjeli zajedno dok tuženiku nije određena sigurnosna mjera, nakon čega je isti iz stana odselio s dijelom osobnih stvari, dok je dio njegovih stvari ostao u stanu,
- da iz iskaza saslušanog svjedoka VĐ, koji je sin parničnih stranaka proizlazi da je tužitelj u svibnju 2020. priveden zbog fizičkog napada na tuženicu te da je iz tog postupka rezultirala mjera zabrane prilaska od kada tužitelj u stvari više nije živio u stanu zajedno sa tuženicom. Od tada je jedno vrijeme živio u [adresa], a naknadno je preselio u okolicu [adresa],
- da je tužitelj dana 26. lipnja 2022. saznao da je tuženica na predmetnoj nekretnini- stanu promijenila bravu u nakani da spriječi i onemogući tužiteljev ulazak u nekretninu-stan,
- da iz navoda tuženice i svjedoka OĐ proizlazi da nije ona promijenila bravu već da je to učinio njezin sin VĐ, koji u svom iskazu potvrđuje da je uz pomoć ujaka promijenio bravu na ulaznim vratima stana, čemu se njegova majka nije protivila,
- da iz iskaza ĐĐ, koja je dodatno saslušana na glavnoj raspravi 23. travnja 2024., na koju uredno pozvani tužitelj nije pristupio, proizlazi da je brava na ulaznim vratima stana promijenjena u lipnju ili srpnju 2020.g. dok iz iskaza VĐ proizlazi da je on promijenio bravu na ulaznim vratima stana nakon što je u svibnju 2020.g. tužitelju izrečena mjera zabrane približavanja.
7. Dakle iz oba iskaza proizlazi da je brava promijenjena tijekom 2020.g., a budući sam tužitelj nije tijekom postupka tvrdio drugačije o ovoj činjenici, niti je predložio druge dokaze na tu okolnost, pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio iskaz tuženice i VĐ kao istinit te utvrdio da je VĐ bravu na ulaznim vratima stana promijenio najkasnije u srpnju 2020.g.
8. Tužitelj u žalbi prigovara takvom zaključku prvostupanjskog suda, navodeći da navodi tuženice i njezinog sina (sina stranaka) nisu provjereni niti ima materijalnih dokaza za isto.
9. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze na navedenu okolnost, niti je to učinila tuženica, pa je sud svoj zaključak mogao utemeljiti jedino na dokazima koji su predloženi i provedeni, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP. Pri tom je iskaz tuženice i svjedoka VĐ ocijenjen u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a o svom uvjerenju sud je dao i jasne, logične i temeljene razloge.
10. Nadalje, kada je tužitelj svoju tužbu radi smetanja posjeda utemeljio upravo na činjenici da je promijenjena brava na stanu koji je do tada bio u suposjedu stranaka, te tužbenim zahtjevom tražio primjerak ključa predmetnog stana, navodi žalbe da izmjena brave ne mora imati pravnu posljedicu smetanja posjeda ne mogu utjecati na ishod postupka.
11. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, dalje: ZV) propisano je, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.
11.1. Odredbom čl. 10. st. 6. ZV propisano je, kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.
11.2. Odredbom čl. 24. st. 1. ZV propisano je, da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što je u konkretnom slučaju ostvareno.
11.3. Odredba čl. 21. st. 1. i st. 3. ZV propisuje da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu je oduzeo posjed, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
12. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor nepravovremenosti tužbe, s obzirom na utvrđenje da je u svibnju 2020. godine tužitelj prisilno udaljen iz stana zbog fizičkog napada na tuženicu te je iste prigode odveden u pritvor nakon čega je uslijedila sigurnosna mjera zabrane prilaska koja je istekla 25. lipnja 2022.g. Tužitelj je 26. lipnja 2022. pristupio u stan u pratnji svjedoka kada je ustanovio da ključem ne može otvoriti bravu na ulaznim vratima. Ova činjenica nije među strankama bila sporna, a proizlazi iz službene zabilješke policijske uprave kao i iz iskaza svih saslušanih svjedoka.
13. Tužitelj je nedvojbeno saznao da ne može otvoriti ulazna vrata stana 26. lipnja 2022.g. dok je tužbu sudu dostavio elektroničkim putem 25. srpnja 2022.g. Međutim iz provedenih dokaza (saslušanja VĐ i tuženice) jasno proizlazi da je do promjene brave u stanu stranaka, a što predstavlja čin smetanja posjeda, došlo neodređenog dana, ali sigurno u ljeto 2020.g.
14. Objektivni rok teče od dana nastalog smetanja te je za njegov protek neodlučno kada je tužitelj saznao za nastalo smetanje i počinitelja odnosno, subjektivni rok od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja posjeda ne može utjecati na produljenje objektivnog roka od jedne godine, propisanog člankom 21. st. 3 ZV-a.
14.1. Navedeni rokovi su prekluzivnog karaktera i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Dakle, tužbu zbog smetanja posjeda treba podnijeti u roku 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja smetanja. Međutim, ako je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti, iako subjektivni rok (saznanje za počinitelja), još nije ni počeo teći, kao što je to u ovom slučaju.
15. Radi toga je materijalno pravo čl. 21. st. 1. i 3. ZV pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen.
16. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a istom se određeno ne prigovara.
17. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. lipnja 2025.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
