Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1339/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice LS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, Zrinsko-Frankopanska kbr. 38, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta kbr. 69, OIB: 53056966535 kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađerić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska kbr. 4, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. broj P-1009/2022- 25 od 18. veljače 2025. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. broj P-1009/2022-27 od 20. veljače 2025., dana 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. broj P-1009/2022-25 od 18. veljače 2025. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. broj P-1009/2022-27 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom I, III, IV i VI izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka .
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u kojoj je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.
II Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom I. tužbenog zahtjeva u kojem glasi: " Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o [broj kredita] od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u kojoj je ugovoreno kako se odobrava iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 18.483,83 po srednjem tečaju HNB-a Kreditora na dan korištenja".
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.951,50 EUR (tisućudevetsto pedesetjedan euro i pedeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od:
- 6,69 EUR od 31.10.2008.g. do isplate,
- 9,00 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,
- 10,67 EUR od 31.01.2009.g. do isplate,
- 11,42 EUR od 28.02.2009.g. do isplate,
- 9,35 EUR od 31.03.2009.g. do isplate,
- 9,74 EUR od 30.04.2009.g. do isplate,
- 6,57 EUR od 31.05.2009.g. do isplate,
- 4,23 EUR od 30.06.2009.g. do isplate,
- 4,85 EUR od 31.07.2009.g. do isplate,
- 6,08 EUR od 31.08.2009g. do isplate,
- 5,98 EUR od 30.09.2009.g. do isplate,
- 4,73 EUR od 31.10.2009.g. do isplate,
- 7,07 EUR od 30.11.2009.g. do isplate,
- 8,94 EUR od 31.12.2009.g. do isplate,
- 11,61 EUR od 31.01.2010.g. do isplate,
- 10,99 EUR od 28.02.2010.g. do isplate,
- 14,61 EUR od 31.03.2010.g. do isplate,
- 13,93 EUR d 30.04.2010.g. do isplate,
- 15,26 EUR od 31.05.2010.g. do isplate,
- 26,84 EUR od 30.06.2010.g. do isplate,
- 24,45 EUR od 31.07.2010.g. do isplate,
- 31,73 EUR od 31.08.2010.g. do isplate,
- 29,22 EUR od 30.09.2010.g. do isplate,
- 25,17 EUR od 31.10.2010.g. do isplate,
- 33,71 EUR od 30.11.2010.g. do isplate,
- 44,56 EUR od 31.12.2010.g. do isplate,
- 36,88 EUR od 31.01.2011.g. do isplate,
- 39,57 EUR od 28.02.2011.g. do isplate,
- 36,14 EUR od 31.03.2011.g. do isplate,
- 36,76 EUR od 30.04.2011.g. do isplate,
- 51,31 EUR od 31.05.2011.g. do isplate,
- 52,73 EUR od 30.06.2011.g. do isplate,
- 64,89 EUR od 31.07.2011.g. do isplate,
- 58,64 EUR od 31.08.2011.g. do isplate,
- 51,81 EUR od 30.09.2011.g. do isplate,
- 51,07 EUR od 31.10.2011.g. do isplate,
- 50,55 EUR od 30.11.2011.g. do isplate,
- 53,81 EUR od 31.12.2011.g. do isplate,
- 56,65 EUR od 31.01.2012.g. do isplate,
- 57,03 EUR od 29.02.2012.g. do isplate,
- 55,07 EUR od 31.03.2012.g. do isplate,
- 56,39 EUR od 30.04.2012.g. do isplate,
- 57,30 EUR od 31.05.2012.g. do isplate,
- 55,77 EUR od 30.06.2012.g. do isplate,
- 56,17 EUR od 31.07.2012.g. do isplate,
- 55,03 EUR od 31.08.2012.g. do isplate,
- 52,55 EUR od 30.09.2012.g. do isplate,
- 55,19 EUR od 31.10.2012.g. do isplate,
- 56,46 EUR od 30.11.2012.g. do isplate,
- 55,57 EUR od 31.12.2012.g. do isplate,
- 50,59 EUR od 31.01.2013.g. do isplate,
- 54,82 EUR od 28.02.2013.g. do isplate,
- 55,19 EUR od 31.03.2013.g. do isplate,
- 53,53 EUR od 30.04.2013.g. do isplate,
- 48,38 EUR od 31.05.2013.g. do isplate,
- 48,24 EUR od 30.06.2013.g. do isplate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi:
"Redovna kamata, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora".
V Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom IV. koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 729,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim od:
- 4,25 EUR od 30.11.2007.g. do isplate,
- 4,23 EUR od 31.12.2007.g. do isplate,
- 4,31 EUR kn od 31.01.2008.g. do isplate,
- 4,35 EUR od 29.02.2008.g. do isplate,
- 4,42 EUR od 31.03.2008.g. do isplate,
- 4,31 EUR od 30.04.2008.g. do isplate,
- 6,46 EUR od 31.05.2008.g. do isplate,
- 6,54 EUR od 30.06.2008.g. do isplate,
- 6,42 EUR od 31.07.2008.g. do isplate,
- 6,42 EUR od 31.08.2008.g. do isplate,
- 6,49 EUR od 30.09.2008.g. do isplate,
- 7,02 EUR od 31.10.2008.g. do isplate,
- 6,67 EUR od 30.11.2008.g. do isplate,
- 7,12 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,
- 7,19 EUR od 31.01.2009.g. do isplate,
- 7,22 EUR od 28.02.2009.g. do isplate,
- 10,89 EUR od 31.03.2009.g. do isplate,
- 10,92 EUR d 30.04.2009.g. do isplate,
- 10,72 EUR od 31.05.2009.g. do isplate,
- 10,57 EUR od 30.06.2009.g. do isplate,
- 10,61 EUR od 31.07.2009.g. do isplate,
- 10,69 EUR od 31.08.2009g. do isplate,
- 10,68 EUR od 30.09.2009.g. do isplate,
- 10,60 EUR od 31.10.2009.g. do isplate,
- 10,75 EUR od 30.11.2009.g. do isplate,
- 10,87 EUR od 31.12.2009.g. do isplate,
- 11,0EUR od 31.01.2010.g. do isplate,
- 11,00 EUR od 28.02.2010.g. do isplate,
- 11,23 EUR od 31.03.2010.g. do isplate,
- 11,18 EUR od 30.04.2010.g. do isplate,
- 11,27 EUR od 31.05.2010.g. do isplate,
- 12,00 EUR od 30.06.2010.g. do isplate,
- 11,85 EUR od 31.07.2010.g. do isplate,
- 12,31 EUR od 31.08.2010.g. do isplate,
- 12,15 EUR od 30.09.2010.g. do isplate,
- 11,90 EUR od 31.10.2010.g. do isplate,
- 12,44 EUR od 30.11.2010.g. do isplate,
- 13,13 EUR od 31.12.2010.g. do isplate,
- 12,64 EUR od 31.01.2011.g. do isplate,
- 12,81 EUR od 28.02.2011.g. do isplate,
- 12,59 EUR od 31.03.2011.g. do isplate,
- 12,63 EUR od 30.04.2011.g. do isplate,
- 13,56 EUR od 31.05.2011.g. do isplate,
- 13,65 EUR od 30.06.2011.g. do isplate,
- 14,42 EUR od 31.07.2011.g. do isplate,
- 14,02 EUR od 31.08.2011.g. do isplate,
- 13,59 EUR od 30.09.2011.g. do isplate,
- 12,54 EUR od 31.10.2011.g. do isplate,
- 12,51 EUR od 30.11.2011.g. do isplate,
- 12,70 EUR od 31.12.2011.g. do isplate,
- 12,87 EUR od 31.01.2012.g. do isplate,
- 12,89 EUR od 29.02.2012.g. do isplate,
- 12,78 EUR od 31.03.2012.g. do isplate,
- 12,85 EUR od 30.04.2012.g. do isplate,
- 12,91 EUR od 31.05.2012.g. do isplate,
- 12,82 EUR od 30.06.2012.g. do isplate,
- 12,84 EUR od 31.07.2012.g. do isplate,
- 12,77 EUR od 31.08.2012.g. do isplate,
- 12,63 EUR od 30.09.2012.g. do isplate,
- 12,78 EUR od 31.10.2012.g. do isplate,
- 12,86 EUR od 30.11.2012.g. do isplate,
- 12,81 EUR od 31.12.2012.g. do isplate,
- 12,51 EUR od 31.01.2013.g. do isplate,
- 12,76 EUR od 28.02.2013.g. do isplate,
- 12,78 EUR od 31.03.2013.g. do isplate,
- 12,69 EUR od 30.04.2013.g. do isplate,
- 12,38 EUR od 31.05.2013.g. do isplate,
- 12,38 EUR od 30.06.2013.g. do isplate, i to po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa do 31.srpnja 2015. g., od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01. srpnja 2018. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana."
VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.092,91 EUR (tisućudevedesetdva eura i devedesetjedan centi) sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija.
2. Protiv navedene presude uz dijelu pod točkom I, III,IV i VI izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku uključujući i trošak ovog žalbenog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula) te posljedično isplata preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu te ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.
7. Između stranaka nije sporno da su stranke 23. svibnja 2006. zaključile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila koji je ovjeren 31. svibnja 2006. po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić, pod brojem OU-536/06-1,da je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 18.483,83 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca te nije sporno da je ugovor o kreditu prestao ispunjenjem.
8. Međutim ovdje je sporno da li su ništetne ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule te je posljedično sporna isplata preplaćenih iznosa zbog rasta valute CHF.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. a kojima je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl.96. i čl.97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 i 29/18 – dalje: ZOO-a).
10. Upravo u presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Revt-249/14 je zauzeto pravno shvaćanje da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne,ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale sa potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, pa stoga buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
11. Nadalje odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama i to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.
12. Također jednake su posljedice u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje CHF).
Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se prvostupanjski sud poziva na odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ,korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.
13. Ovdje valja reći da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4.stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
14. Stoga je uzimajući sve gore navedeno pravilno sud utvrdio da je smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.
15. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud automatizmom primijenio utvrđenja iz presuda za kolektivnu zaštitu potrošača a što je pogrešno jer se individualni potrošač ne može pozivati na utvrđenja iz presuda po kolektivnoj zaštiti potrošača već je ovdje odlučno utvrditi odredbe ugovora kojeg je zaključio tužitelj pa je stoga u svakom pojedinom predmetu trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe bile jasne i lako razumljive te ako jesu tada nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost.
16. Međutim ovdje valja naglasiti da je teret dokazivanja na tuženiku, prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o promjeni tečaja za valutu CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takvih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti, a što je ovdje izostalo od strane tuženika.
17. Naime u ovom konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje svog djelatnika ali je tijekom postupka odustao od tog dokaznog prijedloga te druge dokazne prijedloge na okolnost da je u pogledu konkretnog ugovora tuženik dao odgovarajuće obavijesti tužiteljici kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi nije predlagao.
18. Stoga kako su odredbe o promjeni kamatne stope i valutne klauzule odlučujuće ugovorne odredbe a u konkretnom slučaju ovise o jednostranoj odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez istovremeno jasno određenih parametara o promjenjivosti odredbi o kamatama i valutnoj klauzuli onda takove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja s što dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti pa je stoga korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a kojom je propisano da će se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa pridržavati načela savjesnosti i poštenja, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a.
19. Stoga je prvostupanjski sud iz svega naprijed navedenog, pravilno utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne odredbe a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a a u ovom konkretnom slučaju tuženik je dužan na ime ništetne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu isplatiti preplaćeni iznos u smislu naprijed citirane odredbe.
20. Prvostupanjski sud je, provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, a na matematički izračun vještaka stranke nisu imale primjedbi, utvrdio preplatu u odnosu na valutnu klauzulu u iznosu od 1.951,50 EUR-a a koji iznos tužiteljica osnovano potražuje.
21. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u odnosu na valutnu klauzulu nije nastupila zastara potraživanja jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice ništetnosti u ovom slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena a na što ukazuje objedinjeno pravno shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
22. Prema tome kako je tužba u ovom konkretnom predmetu podnesena 24. svibnja 2022. ista je podnesena u okviru zastarnog roka od 5 godina u odnosu na valutnu klauzulu jer taj rok počinje teći od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
23. Također ovdje treba dodati da u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustio upoznati tužitelja s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.
24. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
25. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
