Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-716/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tužitelja JN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, protiv 1. tuženice SN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tuženika HN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-156/2019-84 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-156/2019-84 od 18. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, zatim u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i pod toč. III. izreke, i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. i 2. tuženicima solidarno isplatiti 1. tužiteljici s osnova pravične novčane naknade zbog gubitka supruga EN novčani iznos od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2018. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je 1. i 2. tuženicima solidarno isplatiti 2. tužitelju s osnova pravične novčane naknade zbog gubitka oca EN novčani iznos od 19.908,42 EUR/150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2018. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva 2. tužitelja u iznosu od 6.636,14 EUR/50.000,00 kn (toč. II. izreke). Naloženo je tuženicima solidarno naknaditi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.181,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2024. do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II. i III. izreke žalbu su podnijeli tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

5. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na činjeničnim navodima da su tuženici **.**.2015., premda im je bilo poznato da je njihov suprug i otac EN srčani bolesnik vikali na njega, vrijeđali ga i udarali, što je dovelo do njegove jake uznemirenosti i stresa i iznenadnog zatajenja srca od kojega je **.**.2015. preminuo.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je **.**.2015. došlo do sukoba i svađe između stranka u kojemu je aktivno sudjelovao i sada pok. suprug i otac tužitelja EN, a povod je bio postavljeni stup od strane pok. EN i njegova sina (ovdje 1. tužitelja) na dijelu zemljišta za koji tuženici tvrde da ga koriste kao put;

- da je pok. EN u jednom trenutku ošamario 1. tuženicu, nakon čega ga je 2. tuženik odgurnuo rukama, a potom je 2. tužitelj udario 2. tuženika u glavu;

- da je predniku tužitelja potom iznenada pozlilo i da je kod njega došlo do srčanog zastoja;

- da u spornom događaju prednik tužitelja nije zadobio udarac šakom u prsni koš, niti bilo kakav drugi udarac, već je samo bio odgurnut od strane 2. tuženika;

- da je medicinskim vještačenjem vještaka interne medicine dr. sc. Josipa Vincelja i vještaka sudske medicine i patologije dr. ĐN utvrđeno da je pok. EN od ranije imao ishemijsku bolest srca, dva infarkta (2000. i 2010. godine), intervencijski zahvat na koronarnim arterijama, šećernu bolest i arterijsku hipertenziju i da je zbog svoje ishemijske bolesti srca **.**.2015. doživio kardiorespiratorni arest (srčani zastoj) i bio uspješno reanimiran u izvanbolničkim uvjetima, čime je spriječena iznenadna srčana smrt, te da je uslijed osnovne bolesti i pridruženih bolesti, razvoja sepse i septičkog šoka i multiorganskog zatajivanja više organa (srca, bubrega i pluća) unatoč poduzetim mjerama intenzivnog bolničkog liječenja preminuo **.**.2015.;

- da prema mišljenju vještaka dr. sc. Josipa Vincelja ne postoji direktna uzročno- posljedična veza između srčanog zastoja i multiorganskog zatajenja, jer je teška sepsa i septički šok uzrokovana bakterijama kod bolesnika koji se liječe u intenzivnoj jedinici i postintenzivnoj jedinici radi drugih bolesti, a zbog liječenja umjetnom ventilacijom – strojnog disanja i stanja bez svijesti, zbog čega takvi bolesnici češće obolijevaju od teškog stupnja sepse –septičkog šoka, kod kojega je smrtnost oko 40% i ovisi o osobinama bolesnika, pridruženim bolestima, dobi i dr., no da je srčani arest jedna od posljedica koja je dovela do smrtnog ishoda prednika tužitelja koji je posljedica teške bolesti njegova srčanog mišića i septičkog šoka;

- da se prema mišljenju vještaka dr. Ilije Kučinara ne može u potpunosti isključiti mogućnost nastanka srčanog aresta kod ishemijskog srca kao posljedica udarca u prednji dio stjenke prsnog koša;

- da su kod 1. tužiteljice zbog smrti supruga nastupile trajne posljedice u omjeru od 15%, a kod 2. tužitelja zbog smrti oca nastupile su trajne posljedice u omjeru od 10%.

7. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je unatoč pravovremenoj intervenciji hitne pomoći i bolničkom liječenju prednik tužitelja preminuo zbog posljedica štetnog događaja od **.**.2015., u kojemu je nakon doživljenog srčanog aresta i uspješne reanimacije, tijekom bolničkog liječenja bio priključen na respirator, te je kod njega došlo do razvoja teške sepse i septičkog šoka i zatajenja više organa, što je za posljedicu imalo njegovu smrt, pa da iz tih razloga tužitelji ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti njihova supruga i sina. Stoga je pozivom na odredbe čl. 1101. , 1107. st. 1. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15.,– dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

8. Osnovano tuženici u žalbi ukazuju da prvostupanjska presuda nije opravdana razlozima iz njezina obrazloženja i da su razlozi presude proturječni zbog čega istu nije moguće ispitati.

9. Tužitelji u ovom postupku potražuju naknadu neimovinske štete kao posredni oštećenici vezano za smrt njihova supruga i oca pok. EN, koje pravo ovisi o postojanju ili ne postojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja od **.**.2015. i naknadne smrti prednika tužitelja **.**.2015. U odnosu na takvu štetu uzročnost se ne presumira, a teret dokaza o postojanju uzročno posljedične veze je na onome tko tvrdi da je šteta koja mu je nastala u uzročnoj vezi sa štetnom nastalom neposrednom oštećeniku.

10. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice.

11. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, time da ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Prilikom nastupa nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te ako ta veza postoji, štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje.

12. U ovom postupku je utvrđeno da je prednik tužitelja bio dugogodišnji teški srčani bolesnik (ishemijska bolest srca) s dva preboljela infarkta, implantiranim stentovima u dvije grane lijeve koronarne arterije, arterijske hipertenzije i šećerne bolesti, te da je **.**.2015. bio uspješno reanimiran u izvanbolničkim uvjetima, čime je spriječena njegova iznenadna srčana smrt, no tijekom bolničkog liječenja unatoč svim poduzetim mjerama preminuo je **.**.2015. od septičkog šoka i multiorganskog zatajivanja više organa (srca, bubrega i pluća).

13. Prvostupanjski sud prihvatio je mišljenje liječnika vještaka da se udarac u prsa, te vika, galama i naguravanje ne mogu potpuno isključiti kao mogućnost nastanka srčanog aresta kod ishemijskog srca i da je u konkretnom slučaju srčani arest jedna od posljedica koja je dovela do smrtnog ishoda prednika tužitelja.

14. U pravu su žalitelji da su razlozi presude u pogledu postojanja jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu – uzročno posljedične veze između štetnog događaja i smrti prednika tužitelja proturječni.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je uzrok smrti pok. EN septički šok i multiorgansko zatajivanje više organa (srca, bubrega i pluća). U svom zajedničkom nalazu i mišljenju i usmenom očitovanju vještaci navode da je prema heteroamnestičkim podacima pok. VN **.**.2015. iznenada izgubio svijest nakon što je navodno zadobio udarac šakom u prsni koš i da ga je hitna pomoć uspješno reanimirala na licu mjesta. Naveli su da ne mogu potpuno isključiti mogućnost nastanka srčanog aresta kod ishemijskog srca kao posljedicu udarca u područje sredogruđa, odnosno u prednji dio stjenke prsnog koša, dok su vika, galama, naguravanje i općenito efektivne okolnosti združene s prednje navedenim mogle učiniti prijelaz prema srčanom arestu i smrtnom ishodu. Prvostupanjski sud u postupku je međutim utvrdio da prednik tužitelja u štetnom događaju **.**.2015. nije zadobio nikakav udarac, pa tako niti udarac u prsni koš, koju okolnost sud prvog stupnja nije cijenio kada je prihvatio utvrđenja liječnika vještaka u opisanoj hipotetskoj situaciji u kojoj se osim osnovne bolesti prednika tužitelja i stresne situacije navodi i udarac u prsnu stjenku, kao jedan od uvjeta koji su u njihovoj ukupnosti mogli dovesti do smrtnog ishoda. Stoga je obrazloženje prvostupanjskog suda u okolnostima konkretnog slučaja nedostatno, jer je sud propustio iznijeti jasne i potpune razloge glede uzročno posljedične veze između štetnog događaja u kojemu je prednik tužitelja aktivno sudjelovao i doživio srčani zastoj i njegova kasnijeg smrtnog ishoda.

16. Nadalje, presuda ne sadrži niti jasne razloge na kojima prvostupanjski sud temelji odgovornost tuženika za smrt pok. PN, niti je sud prvog stupnja cijenio od kakvog je značenja činjenica da je prednik tužitelja kao teški srčani bolesnik aktivno verbalno i fizički sudjelovao u sukobu i svađi s tuženicima i prvi ošamario 1. tužiteljicu, nakon čega je i njegov sin (2. tužitelj) nastavio sukob i u njegovoj prisutnosti zadao 2. tuženiku udarac u glavu.

17. Kako prednje navedeni nedostaci i proturječnosti onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu žalitelji određeno ukazuju u žalbi. Ujedno je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog stanja ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

18. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelu pod toč. I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu toč. III. izreke, jer ona ovisi o konačnom uspjehu stranka u sporu.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitnu povredu odredba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što utvrdi je li smrt prednika tužitelja zbog septičkog šoka i zatajivanja više organa u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od **.**.2015. tijekom kojega je doživio srčani zastoj, i postoji li odgovornost tuženika za štetu koju tužitelji kao posredni oštećenici trpe zbog smrti svoga prednika, ovisno o rezultatima do kojih dođe pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne, valjane i potpune razloge.

20. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti će i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš