Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1735/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB:75665455333 iz Zagreba, Planinska 13A, zastupanog po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice od 25. ožujka 2025. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II, III, IV i VI izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu ukupne naknade štete od 8.652,16 eura i to neimovinske štete u iznosu od 6.431,87 eura, troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.217,30 eura i troška prijevoza od 2,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu ukupne naknade štete preko iznosa od 8.652,16 eura do iznosa od 13.844,64 eura ili za iznos od 5.192,48 eura i to neimovinske štete preko iznosa od 6.431,87 eura do iznosa od 10.290,99 eura ili za iznos od 3.859,12 eura, troškova tuđe pomoći i njege preko iznosa od 2.217,30 eura do iznosa od 3.547,68 eura ili za iznos od 1.330,38 eura i troška prijevoza preko iznosa od 2,99 do iznosa od 5,97 eura ili za iznos od 2,98 eura s traženim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.192,48 eura i to neimovinske štete u iznosu od 3.859,12 eura, troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.330,38 eura i troška prijevoza u iznosu od 2,98 eura s traženim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se rješenje o naknadi parničnog troška tužiteljici sadržano u stavku V izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025. i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak.

II. Odbacuje se žalba tužiteljice od 2. lipnja 2025. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-185/2023-22 od 10. ožujka 2025. kao nepravovremena.

III Odbijaju se zahtjevi tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 292,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-185/2023-22 tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupno 13.844,64 eura i to 10.290,99 eura na ime neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2019. do isplate a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.547,68 eura i za troškove prijevoza kod liječnika i na fizikalnu terapiju iznos od 5,97 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražena isplata zakonskih zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete u razdoblju od 11. srpnja 2019. do 11. rujna 2019.

1.3. Zahtjev u ukupnom iznosu od 3.354,79 odnosno na ime neimovinske štete od 1.294,70 eura, tuđe pomoći i njege od 1.582,32 eura i troškova prijevoza od 477,77 eura odbijen je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja odbijeni su zahtjevi za naknadu troškova uništenih naočala od 59,73 eura, uništene odjeće od 47,78 eura i uništenog bicikla od 47.78 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

1.5. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.681,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate, kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.

1.6. U stavku VI izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.984,07 eura.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka II, III, IV i VI izreke žalbom od 25. ožujka 2025. žali se tužiteljica pozivom na sve zakonom predviđene žalbene razloge, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz naknadu troškova i troška sastava žalbe.

2.2. Žali se i tuženik, koji osporava prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka I i V izreke iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti osporeni dio prvostupanjske presude i zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška ili utvrditi doprinos tuženika nastanku štete u najviše 20% uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa sve do konačne i potpune isplate a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.3. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužiteljica smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

2.4. Budući da je osporena prvostupanjska presuda prema potvrdi o primitku uz list 313 spisa predmeta suda prvog stupnja dostavljena tužiteljici dana 10. ožujka 2025., njezina žalba od 2. lipnja 2025. podnesena je po proteku roka od 15 dana iz čl. 348. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i kao takva nepravovremena. Stoga je primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku II izreke ovog rješenja.

3.1. Žalba tužiteljice od 25. ožujka 2025. je neosnovana.

3.2. Žalba tuženog je djelomično osnovana.

4.1. Za razliku od sadržaja navoda iz žalbe tužiteljice od 25. ožujka 2025., u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer presuda suda prvog stupnja sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni spisu te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu te je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 1067. st. 2. i čl. 1092. st. 1. te čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO).

5.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale dana 5. rujna 2018. oko 17,20 sati u mjestu [adresa], pri padu tužiteljice s bicikla zbog sudara s vozilom osiguranika tuženika - tegljačem Mercedes Acros oznake [registarska oznaka] s poluprikolicom D oznake [registarska oznaka]. Oba su se vozila kretala sjevernom prometnom trakom kolnika [adresa] iz smjera istoka u smjeru zapada. Vozilo osiguranika tuženika kratko se zaustavio na raskrižju s [adresa] na središnjem dijelu kolnika zbog postavljene signalizacije koja je upućivala na radove sa zapadne strane raskrižja te je potom započelo skretanje u desno u [adresa] a da pri tom nije uočio bicikl kojim se tužiteljica kretala istim kolnikom i u istom smjeru i prolazila s njegove desne strane. Pri tom je pri brzini od oko 15 km/h desnim bočnim dijelom poluprikolice u predjelu desnog kotača prve osovine udario u lijevi bočni dio bicikla koji se kretao brzinom od oko 12 km/h uslijed čega su tužiteljica i bicikl pali na kolnik.

5.2. Time što je u osporenoj presudi utvrdio odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj u omjeru od 80%, prvostupanjski je sud precijenio propust tuženika da se uvjeri može li radnju skretanja u desno učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, u okolnostima predmetnog slučaja u kojem je skretanje u desno u [adresa] predstavljalo jedini mogući smjer kretanja oba vozila jer su zbog izvođenja radova u nastavku kolnika [adresa] bili postavljen prometni znakovi "radovi na cesti" i obavezan smjer desno". Priložena skica mjesta nesreće sastavljena prilikom postupanja Postaje prometne policije Slavonski Brod (list 74 spisa predmeta suda prvog stupnja Pn-166/19) i fotografije mjesta događaja u toč.2.5. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet (list 105 spisa) potvrđuju da prometni znakovi na kolniku "radovi na cesti" i "obavezan smjer desno" svojim položajem i veličinom u potpunosti priječe prolaz motornih vozila preko raskrižja ravno u [adresa].

5.3. Mogućnost izbjegavanja sudara na strani tužiteljice valja procijeniti uzimajući u obzir njezino saznanje kako postojeća prometna signalizacija i njezin položaj na kolniku osiguraniku tuženika nije ostavljala mogućnost da nastavi kretanje ravno već je jedino mogao skrenuti u desno, kao što je učinio. Time što je, suprotno prometnim znakovima, nastavila nepropisno kretanje ravno, iako je kao osoba koja stanuje u kući u [adresa] iza prometnog znaka znala da je jedini mogući dozvoljeni smjer kretanja u desno, tužiteljica je doprinijela nastanku štete u većem omjeru od 20%.

5.4. Zbog toga što je nastavila kretanje ravno a njoj je prometna signalizacija o zabrani kretanja ravno bila poznata jer tamo stanuje i zbog toga što je bila u mogućnosti da na vrijeme uoči i prepozna jedino dopušteno kretanje osiguranika tuženika skretanjem u desno i tako izbjegne sudar, odgovarajućom primjenom čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. ZOO u vezi čl. 34. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje: ZOSPC) proizlazi da je tužiteljica doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%.

6.1. Za razliku od tužiteljičinih žalbenih navoda, odluka prvostupanjskog suda posl. br. PpP-1139/2019-29 (list 117-120 spisa predmeta suda prvog stupnja) o oslobađanju od prekršajne odgovornosti ne dovodi ujedno i do izostanka doprinosa tužiteljice kao oštećenika u nastanku štetnog događaja u smislu čl. 1067. st. 2. i čl. 1092. st. 1. ZOO.

6.2. Nema mjesta oslobađanju osiguranika tuženika od odgovornosti za predmetni štetni događaj izazvan upravljanjem motornim vozilom u prometu suprotno čl. 43. st. 2. ZOSPC, u omjeru od 80% kao što tuženik u žalbi neosnovano tvrdi.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbama stanaka a koje ne osporavaju utvrđene činjenice o kvalifikatornim okolnostima bitnim za odluku o naknadi neimovinske štete primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO, valjalo je od utvrđenog osnovanog iznosa ukupne naknade neimovinske štete od 12.863,74 eura dosuditi razmjernih 50% ili iznos od 6.431,87 eura.

7.2. Stoga je primjenom čl. 368. st. 2. i čl. 373. toč. 2 ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi osporenu presudu u dijelu iz stavka I, alineja prva izreke do iznosa od 6.431,87 eura (stavak II izreke ove presude) a u preostalom dijelu do iznosa od 10.290,99 eura ili s iznosom od 3.895,12 eura odbiti neosnovan zahtjev tužiteljice (stavak III izreke presude).

8. Tužiteljica ne može s uspjehom osporiti odluku iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja kojom je odbijen njezin zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete tekućih u razdoblju od 11. srpnja do 11. rujna 2019. jer tužiteljica, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP u vezi čl. 1103. ZOO, nije dokazala da je dana 11. srpnja 2019. tuženiku dostavila pisani zahtjev za naknadu te štete. Primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odbijena je žalba tužiteljice protiv odluke iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja, kao u stavku I izreke ove presude.

9.1. Od iznosa od 4.434,60 eura ukupno utvrđene naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom od ukupno 1.140,00 sati primjenom cijene sata od 3,89 eura tužiteljici pripada razmjernih 50% ili 2.217,30 eura. Pri tom se kao neosnovano otklanja tuženikovo žalbeno osporavanje pravilnosti primjene čl. 1089. st. 2. ZOO u vezi čl. 223. ZPP s cijenom sata tuđe pomoći važećom u vrijeme presuđenja.

9.2. U stavku II i III izreke ove presude je primjenom čl. 368. st. 2. i čl. 373. toč. 2 ZPP odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena odluka o naknadi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz stavka I, alineja druga prvostupanjske presude u iznosu od 2.217,30 eura dok je u preostalom dijelu do iznosa od 3.547,68 eura ili za iznos od 1.330,38 uvažavanjem osnovane žalbe tuženika zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. U odnosu na utvrđene troškove prijevoza i liječenja od 5.97 eura tužiteljici pripada razmjernih 50% ili 2,99 eura tako da je u tom dijelu primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena presuda suda prvog stupnja iz stavka I, alineja treća dok je u preostalih 2,98 eura primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

11. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP je u stavku I izreke ove presude odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice protiv odluke iz stavka III, alineja prva i druga izreke prvostupanjske presude o odbijanju tužbenog zahtjeva u dijelu preko dosuđenih iznosa ili u dijelu od 1.294,70 eura neosnovano tražene naknade neimovinske štete i od 1.582,32 eura neosnovano tražene naknade za troškove tuđe pomoći i njege.

12.1. Kao što je neosnovano tužiteljičino žalbeno osporavanje odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude, iz istih se razloga ukazuje neosnovanim i žalbeno osporavanje odluke iz stavka III, alineja treća i iz stavka IV izreke te presude, u okolnostima predmetnog slučaja u kojem povodom svojih zahtjeva za naknadu daljnjeg troška prijevoza kod liječnika i fizikalne terapije te troška naočala, odjeće i bicikla tužiteljica nije postupila po odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP. Kada u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir potvrde Ministarstva unutarnjih poslova i fotodokumentaciju prekršajnog spisa, tužiteljica gubi iz vida da je od 1. prosinca 2003. u primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03), s izmjenama odredaba čl. 7., čl. 219. st. 2. i čl. 299. ZPP kojima je inkvizicijsko načelo ili načelo službene istine zamijenjeno akuzatornim načelom ili načelom stranačke istine, po kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu utvrđenja svoji navoda na kojima temelje zahtjev ili osporavaju navode suprotne strane. U okolnostima predmetnog postupka u kojem tužiteljica nije dala ni svoj iskaz o nastanku štete prijevoza i terapije te na naočalama, odjeći i biciklu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke da bi se mogla primijeniti odredba čl. 223. st. 1. ZPP.

12.2. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice protiv odluke iz stavka III, alineja treća i iz stavka IV izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu odlučiti kao u stavku I izreke ove presude.

13.1. Obzirom na polovični uspjeh tužiteljice u sporu, i to kako u odnosu na osnovu svoga zahtjeva tako i u odnosu na visinu, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP preinačiti odluku o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke prvostupanjske presude i odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak, kao u stavku I izreke ovog rješenja.

13.2. Posljedično je primjenom čl. 380. toč. 1 ZPP odbijena žalba tužiteljice i potvrđena odluku iz stavka VI izreke prvostupanjske presude kojom se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.984,07 eura kao u stavku I izreke ove presude.

14. U stavku III rješenja odlučeno je o zahtjevima tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbi i odgovora na žalbu tuženika, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Primjenom čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP te tbr. 10. toč. 1. u vezi tbr. 7 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) tuženiku je od predviđenih 312,5 bodova za sastav žalbe što uz obračun po tbr. 54. Tarife iznosi 625,00 eura, dosuđeno 234,37 eura razmjerno njegovom uspjehu sa žalbom od oko 37,5%, a taj je iznos primjenom tbr. 46. Tarife uvećan za PDV od 25% tako da iznosi 292,97 eura. Zatražene zakonske zatezne kamate na iznos naknada parničnog troška od 292,97 eura dosuđene su od donošenja ove odluke primjenom čl. 151. st. 3. u vezi čl. 29. st. 2. ZOO. Budući da za tuženika nije nastao izdatak za pristojbu na žalbu, neosnovano je zatražio naknadu tog nepostojećeg troška. Stoga je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno kao u stavku IV izreke rješenja.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej