Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-463/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Erste & Steiermärkische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, Podružnica Pula, Marulićeva br. 1, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1302/2019-24 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1302/2019-24 od 23. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. I. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuju ništetnom sve odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovor o [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili u svibnju 2004. ,a kojom odredbom se kamatna stopa za vrijeme otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom banke. Pod točkom I. II. izreke odbijen je zahtjev kojim se utvrđuju ništetnom sve odredbe Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili u svibnju 2004. godine kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke i dodaci ugovora u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

Pod točkom I. III. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici novčani iznos od 10.321,60 EUR[1] / 77.768,35 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I. III. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2023. pa do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. Sud prvog stupnja pobijanom presudom je odbio zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 7. svibnja 2004. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF kao i zahtjev kojim tužiteljica posljedično traži isplatu iznosa navedenih u točki III. izreke obzirom na tvrdnju tužiteljice da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% po Ugovoru o kreditu od 7. svibnja 2004.

5. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je 7. svibnja 2004. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen ugovor o [broj kredita] za izgradnju i adaptaciju nekretnine, s ugovorenim iznosom kredita od 125.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate 240 mjeseci,

- u čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,49% godišnje,

- da su stvarno naplaćeni anuiteti obračunati prema promijenjenoj kamatnoj stopi koja je tijekom razdoblja otplate kredita mijenjana jednostranom odlukom banke (povećavana) i da se tečaj CHF tijekom ugovornog razdoblja mijenjao,

- da su stranke 18. veljače 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu (list 37 spisa) sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15).

6. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka kao i zahtjev za isplatom s obrazloženjem da je sklapanjem Anexa Ugovora o kreditu kojim su stranke izvršile konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR izmijenjen osnovni ugovor o kreditu u pogledu kamatne stope i valute u skladu s odredbama ZID ZKP/2015 te da je suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tužene i valuti, a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi dok je zahtjev za isplatom odbio s obrazloženjem da su stranke Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19. c. ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 1. rujna 2006. osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Anexom uz ugovor o kreditu.

7. Međutim, ovakvo utvrđenje ne može prihvatiti i ovaj sud.

8. Tužiteljica ništetnost odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka temelji na tvrdnji da pri zaključenju ugovora o kreditu tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, pa smatra da su navedene odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ 96/03; dalje- ZZP/03), odnosno ništetne.

9. Naime, činjenica da su stranke sklopile Anex broj 1 uz Ugovor o kreditu dana 18. veljače 2016. sukladno s odredbama ZID ZPK/2015 što podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u € ne znači da je otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti, kako je to zaključio sud prvog stupnja. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odgovorio na pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava, da li je Sporazum o konverziji sklopljen osnovom Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €. S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Aneksa Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 18. veljače 2016. proizlazi da su stranke potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužiteljica prihvatila izračun konverzije.

12. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

13. Stoga prema stajalištu Vrhovnog suda, tužiteljica bi kao korisnica kredita imala pravni interes i bila ovlaštena tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogla ostvariti neka eventualna prava koja joj pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15.

14. Kako sud prvog stupnja radi pogrešnog pravnog stava a pri donošenju odluke o osnovanosti zahtjeva radi utvrđenja ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije utvrdio sve relevantne činjenice, to se ostvario žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a pa je valjalo temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka.

15. Sud prvog stupnja je nepravilno odbio zahtjev za isplatom obzirom da iz pobijane presude nije razvidno na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK/15 obzirom da je iz spisa razvidno da je tužiteljica na glavnoj raspravi održanoj 7. rujna 2023. predložila financijsko vještačenje koje je sud prvog stupnja odbio, a za što u presudi nije dao razloge.

16. Valja reći da je ZID ZPK /15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH te je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 4. travnja 2017. broj U-I-3685/2015 i dr. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske osporenih zakona - Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.dalje- ZID ZPK i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) jer je utvrdio da su kao jednokratne interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići - povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te je provedena konverzija kredita u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kune s valutnom klauzulom u EUR kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.

17. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK; da je prema čl. 19.e ZID ZPK kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

18. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

19. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli . Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

20. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

21. Ukoliko je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a, tada tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

22. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

23. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi parničnog troška.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u novoj odluci imajući u vidu navedeno u ovom rješenju dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te nakon što utvrdi je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK-a donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. lipnja 2025

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić