Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1972/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umičević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovi broj P-733/2020-40 od 17. ožujka 2025., dana 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-733/2020-40 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom 1. izreke.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-733/2020-40 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom 2. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-733/2020-40 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom 2. izreke u kojem nije priznat zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.030,43 EUR.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-733/2020-40 od 17. ožujka 2025.
III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troška žalbenog postupka.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"1. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o [broj kredita], zaključen između tužiteljice i tuženika dana 24. studenoga 2005. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 41.715,04 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
-iznos od 141,43 EUR sa kamatom od 31.01.2006. godine
−iznos od 139,65 EUR sa kamatom od 28.02.2006. godine
−iznos od 138,89 EUR sa kamatom od 31.03.2006. godine
−iznos od 138,59 EUR sa kamatom od 30.04.2006. godine
−iznos od 16,59 EUR sa kamatom od 31.05.2006. godine
−iznos od 122,63 EUR sa kamatom od 03.06.2006. godine
−iznos od 138,78 EUR sa kamatom od 30.06.2006. godine
−iznos od 137,95 EUR sa kamatom od 31.07.2006. godine
−iznos od 138,66 EUR sa kamatom od 31.08.2006. godine
−iznos od 138,76 EUR sa kamatom od 30.09.2006. godine
−iznos od 138,54 EUR sa kamatom od 31.10.2006. godine
−iznos od 61,06 EUR sa kamatom od 30.11.2006. godine
−iznos od 6,52 EUR sa kamatom od 30.12.2006. godine
−iznos od 210,46 EUR sa kamatom od 08.01.2007. godine
−iznos od 136,36 EUR sa kamatom od 31.01.2007. godine
−iznos od 135,64 EUR sa kamatom od 03.03.2007. godine
−iznos od 136,04 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine
−iznos od 134,18 EUR sa kamatom od 27.04.2007. godine
−iznos od 132,59 EUR sa kamatom od 28.05.2007. godine
−iznos od 131,79 EUR sa kamatom od 26.06.2007. godine
−iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 08.08.2007. godine
−iznos od 120,10 EUR sa kamatom od 07.09.2007. godine
−iznos od 52,93 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine
−iznos od 78,55 EUR sa kamatom od 04.10.2007. godine
−iznos od 41,36 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine
−iznos od 94,23 EUR sa kamatom od 23.11.2007. godine
−iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
−iznos od 140,38 EUR sa kamatom od 22.12.2007. godine
−iznos od 3,42 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
−iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 18.01.2008. godine
−iznos od 138,45 EUR sa kamatom od 29.01.2008. godine
−iznos od 7,55 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine
−iznos od 130,30 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
−iznos od 173,02 EUR sa kamatom od 27.03.2008. godine
−iznos od 11,36 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
−iznos od 137,19 EUR sa kamatom od 29.04.2008. godine
−iznos od 6,36 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
−iznos od 138,61 EUR sa kamatom od 28.05.2008. godine
−iznos od 31,92 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine
−iznos od 118,00 EUR sa kamatom od 28.06.2008. godine
−iznos od 38,92 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
−iznos od 112,59 EUR sa kamatom od 30.07.2008. godine
−iznos od 71,12 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
−iznos od 77,76 EUR sa kamatom od 28.08.2008. godine
−iznos od 145,90 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine
−iznos od 10,90 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine
−iznos od 135,77 EUR sa kamatom od 03.10.2008. godine
−iznos od 96,24 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
−iznos od 62,53 EUR sa kamatom od 04.11.2008. godine
−iznos od 5,23 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine
−iznos od 145,73 EUR sa kamatom od 04.12.2008. godine
−iznos od 160,73 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
−iznos od 162,34 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
−iznos od 5,46 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
−iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 11.03.2009. godine
−iznos od 5,73 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
−iznos od 154,40 EUR sa kamatom od 09.04.2009. godine
−iznos od 55,83 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
−iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 16.05.2009. godine
−iznos od 11,58 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
−iznos od 121,28 EUR sa kamatom od 05.06.2009. godine
−iznos od 33,17 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
−iznos od 123,56 EUR sa kamatom od 04.07.2009. godine
−iznos od 156,88 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
−iznos od 21,72 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
−iznos od 0,80 EUR sa kamatom od 04.09.2009. godine
−iznos od 135,52 EUR sa kamatom od 08.09.2009. godine
−iznos od 9,70 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
−iznos od 148,66 EUR sa kamatom od 06.10.2009. godine
−iznos od 9,66 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
−iznos od 147,45 EUR sa kamatom od 07.11.2009. godine
−iznos od 159,40 EUR sa kamatom od 14.12.2009. godine
−iznos od 163,25 EUR sa kamatom od 13.01.2010. godine
−iznos od 162,32 EUR sa kamatom od 16.02.2010. godine
−iznos od 168,56 EUR sa kamatom od 29.03.2010. godine
−iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 07.05.2010. godine
−iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 07.06.2010. godine
−iznos od 172,54 EUR sa kamatom od 14.07.2010. godine
−iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 11.08.2010. godine
−iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 03.09.2010. godine
−iznos od 539,40 EUR sa kamatom od 24.11.2010. godine
−iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 03.12.2010. godine
−iznos od 1,21 EUR sa kamatom od 04.12.2010. godine
−iznos od 15,93 EUR sa kamatom od 30.12.2010. godine
−iznos od 115,20 EUR sa kamatom od 11.01.2011. godine
−iznos od 112,15 EUR sa kamatom od 04.02.2011. godine
−iznos od 112,81 EUR sa kamatom od 04.03.2011. godine
−iznos od 212,89 EUR sa kamatom od 04.05.2011. godine
−iznos od 1,40 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
−iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 16.06.2011. godine
−iznos od 196,56 EUR sa kamatom od 18.07.2011. godine
−iznos od 211,56 EUR sa kamatom od 02.09.2011. godine
−iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine
−iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 03.11.2011. godine
−iznos od 192,94 EUR sa kamatom od 08.11.2011. godine
−iznos od 5,69 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
−iznos od 182,23 EUR sa kamatom od 07.12.2011. godine
−iznos od 6,98 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
−iznos od 183,54 EUR sa kamatom od 07.01.2012. godine
−iznos od 3,47 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
−iznos od 120,64 EUR sa kamatom od 04.02.2012. godine
−iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 03.05.2012. godine
−iznos od 3,54 EUR sa kamatom od 04.05.2012. godine
−iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
−iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 03.07.2012. godine
−iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 14.08.2012. godine
−iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 16.08.2012. godine
−iznos od 807,76 EUR sa kamatom od 26.10.2012. godine
−iznos od 101,36 EUR sa kamatom od 19.06.2013. godine
−iznos od 190,50 EUR sa kamatom od 09.07.2013. godine
−iznos od 33,20 EUR sa kamatom od 22.07.2013. godine
−iznos od 224,50 EUR sa kamatom od 16.08.2013. godine
−iznos od 234,83 EUR sa kamatom od 09.09.2013. godine
−iznos od 195,1 EUR sa kamatom od 02.10.2013. godine
−iznos od 3.857,76 EUR sa kamatom od 23.10.2013. godine
−iznos od 24.038,58 EUR sa kamatom od 23.10.2013. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 24. studenoga 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj:
[broj kredita], zaključen između tužiteljice i tuženika dana 24. studenoga 2005., godine slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 24. studenoga 2005. godine pa na dalje. II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 7.318,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
−iznos od 1,94 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
−iznos od 4,11 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
−iznos od 5,68 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
−iznos od 6,38 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
−iznos od 4,44 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
−iznos od 4,81 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
−iznos od 1,83 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
−iznos od 0,22 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
−iznos od 1,38 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
−iznos od 1,28 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
−iznos od 0,11 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
−iznos od 2,30 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
−iznos od 4,06 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
−iznos od 6,56 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
−iznos od 5,98 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
−iznos od 9,37 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
−iznos od 8,73 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
−iznos od 9,98 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
−iznos od 20,84 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
−iznos od 18,61 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
−iznos od 23,49 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
−iznos od 21,31 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
−iznos od 17,81 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
−iznos od 41,05 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
−iznos od 42,30 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
−iznos od 52,99 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
−iznos od 47,50 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
−iznos od 41,49 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
−iznos od 40,84 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
−iznos od 40,38 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
−iznos od 43,25 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
−iznos od 45,75 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
−iznos od 45,17 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
−iznos od 43,47 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
−iznos od 44,61 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
−iznos od 45,40 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
−iznos od 44,08 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
−iznos od 44,43 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
−iznos od 43,44 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
−iznos od 41,31 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine
−iznos od 44,05 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
−iznos od 39,41 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
−iznos od 39,29 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
−iznos od 40,43 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
−iznos od 42,26 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
−iznos od 44,80 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
−iznos od 6139,90 EUR sa kamatom od 23.10.2013. godine po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 24. studenoga 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.030,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom 1. izreke kao i protiv rješenja u dijelu pod točkom 2. izreke u kojem nije priznat zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.030,43 EUR žalbu ulaže tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i ponovni postupak.
3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom 2. izreke kao i protiv rješenja žalbu ulaže tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i rješenje u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i ponovni postupak.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4.1. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19,80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju tužiteljica i tuženik jer presuda jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer iz dokumentacije u spisu jasno proizlazi da su upravo bitni sastojci ugovora o kreditu ništetni (određeni novčani iznos kao predmet ugovora i ugovorena kamatna stopa kao cijena korištenja odobrenih sredstava) pa da stoga cijeli ugovor ne može opstati i takav ugovor ne proizvodi pravni učinak i stoga posljedično je ovdje tuženik dužan vratiti zatraženi iznos od 41.715,04 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
7. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud propustio primijeniti odredbu čl.186.ZPP-a jer je tužba nepodobna za raspravljanje jer tužitelj nije postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja a postavljanje takvog neodređenog zahtjeva je dopušteno samo u slučaju postavljanja stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl.186.b st. 3. ZPP-a, a u ovom konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za postavljanje stupnjevite tužbe jer tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik odbio dostaviti dokumentaciju bez koje tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev.
7.1. Nadalje tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud zanemario navode tuženika tijekom postupka, a kojim tuženik ističe da su stranke pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli te je korisnik kredita imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF te je tuženik na tu okolnost dostavio isprave u spis i predložio saslušanje tužitelja.
7.2. Tuženik ističe da je sud zanemarujući navode tuženika da ovdje nije moguće neposredno primijeniti odluku donesenu u kolektivnom sporu, povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje jer nije uzeo u obzir niz argumenata tuženika kojim tuženik ukazuje da sporne odredbe nisu bile nepoštene .
8. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile 24.studenog 2005. Ugovor o namjenskom kreditu (stambeni kredit) a kojim je ovdje tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.700,00 CHF uz valutnu klauzulu i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,95% ,da je rok otplate kredita ugovoren na 300 mjeseci s otplaćivanjem u mjesečnim ratama i da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit 23. listopada 2023.
9. Međutim sporno jest jesu li ništetne ugovorne odredbe u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF pa tako je sporna i isplata razlike koja je nastala zbog rasta valute CHF te je sporno da li je došlo do zastare potraživanja predmetnih iznosa.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to odluke Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a kojom je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i ovdje tužena u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.
10.1. Dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužena postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl.322. (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 i 29/18,126/21, 114/22, 156/22 -dalje ZOO-a).
10.2. Ovdje valja naglasiti da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26713 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
10.3. Stoga je uzimajući sve gore navedeno pravilno sud utvrdio da je smislu odredbe čl.502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.
11. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud automatizmom primijenio utvrđenja iz presuda za kolektivnu zaštitu potrošača a što smatra pogrešnim jer se individualni potrošač ne može pozivati na utvrđenja iz presuda po kolektivnoj zaštiti potrošača već je ovdje odlučno utvrditi odredbe ugovora kojeg je zaključio tužitelj pa je stoga u svakom pojedinom predmetu trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe bile jasne i lako razumljive, te ako jesu, tada nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost.
12. Međutim ovdje valja naglasiti da je teret dokazivanja na tuženiku ,prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takvih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti, a što je ovdje izostalo od strane tuženika.
12.1. Naime u ovom konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje svog djelatnika ČC ali je tijekom postupka odustao od tog dokaznog prijedloga. Nadalje tuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika koje je vršio solemnizaciju predmetnog Ugovora a koji dokaz je sud pravilno odbio kao nepotreban.
12.2. Ovdje valja reći da javni bilježnik kod solemnizacije ugovora o kreditu nije niti mogao objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka jer za to niti nema zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru a iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da joj javni bilježnik nije ništa tumačio oko ugovora.
12.3. rvostupanjski sud je u ovom konkretnom predmetu proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza jasno proizlazi da joj je upravo djelatnica banke s obzirom na njenu kreditnu sposobnost ponudila kao povoljniji kredit u švicarcima, da joj prilikom dizanja kredita nisu posebno objašnjene odredbe ugovora jer je taj ugovor banka sama napisala te nije s djelatnikom banke u pogledu nijedne ugovorne odredbe pojedinačno pregovarala a djelatnica banke joj je garantirala da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji a kasnije kada su rate kredita značajno porasle odlučila je prodati kuću za koju je podigla stambeni kredit kod tuženika i zatvoriti predmetni kredit.
12.4. Prema tome kako u ovom postupku tuženik nije sudu pružio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su ovdje konkretno tužiteljici kao potrošaču pojašnjeni rizici podizanja kredita u valuti CHF i upravo joj je nuđen kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji kredit to su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu u cijelosti neosnovani. Stoga je ovdje došlo do značajne neravnoteže u pravima obvezama ugovornih strana što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a da tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustio upoznati tužiteljicu s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.
13.1. Prvostupanjski sud je osnovano otklonio prigovor zastare.
13.2. Naime zastara je u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž- 6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužitelja koja je podnesena 13. svibnja 2020. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
13.3. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
13.4. Žalbeni prigovor tuženika u pogledu navoda da tužitelj nije postavio određeni zahtjev u samoj tužbi a da ovdje ne možemo govoriti o stupnjevitoj tužbi, valja reći da je tužiteljica u konačnici postavila točno određeni tužbeni zahtjev za isplatom a u pogledu stupnjevite tužbe za koju tuženik ističe da nije bilo pretpostavki ista predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a a koja nije utjecala na pravilnost i zakonitost odluke.
13.5. Također žalbeni prigovor tuženika, da s obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen da se više niti ne može isticati ništenost, nije osnovan jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a) a ovdje ne možemo govoriti o primjeni odredbe čl. 326. ZOO-a a kako to pogrešno smatra tuženik.
13.6. Slijedom svih naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petra Bajla utvrdio da je ovdje tužiteljica preplatila iznos od 7.318,82 EUR na ime promjene tečaja za CHF a što je sud pravilno dosudio tužiteljici prihvaćajući eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovdje glavni zahtjev tužiteljice, a kojim traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i posljedično isplatu iznosa od 41. 715,04 EUR nisu osnovani.
Naime ovi žalbeni prigovori proizlaze iz pogrešnog pravnog stava tužiteljice.
15. Prema Direktivi 93/13 /EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.
15.1. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj ,a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava.
15.2. Prema tome pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da nepoštene ugovorne odredbe u ovom konkretnom slučaju ne dovode do ništenosti cijelog ugovora jer isti može opstati bez nepoštenih odredbi pa je stoga opstanak predmetnog ugovora moguć u smislu odredbe čl. 55. st. 1. i 2. ZZP-a.
Stoga žalbeni prigovor tužiteljice da je pogrešna odluka o troškovima parničnog postupka iz razloga jer je sud trebao usvojiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice je također neosnovan.
15.3. Ovdje još valja naglasiti da je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev a kod eventualne kumulacije jedan zahtjev isključuje drugi.
Prema tome kako je sud odbio prvo postavljeni tužbeni zahtjev tada je sud raspravio ovaj eventualno kumulirani tužbeni zahtjevu u pogledu kojeg je utvrdio da je isti osnovan i posljedično tome odlučio o troškovima parničnog postupka u odnosu na taj zahtjev.
16. Žalbeni prigovor tuženika u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka jer da je sud pogrešno dosudio tužiteljici trošak za sastav podneska od 25. lipnja 2020. jer predmetnim podneskom tužiteljica ponavlja već istaknute navode, nije osnovan. Naime iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica podneskom od 25. lipnja 2020. očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika stoga je sud pravilno utvrdio da se radi o opravdanom trošku za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
16.1. Također nije osnovan žalbeni prigovor tuženika da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, a s obzirom da je glavni tužbeni zahtjev odbijen jer kao što je naprijed navedeno ovdje se radi o eventualno kumulaciji prema kojoj jedan zahtjev isključuje drugi što znači da ako sud odbije prvo postavljeni tužbeni zahtjev tada odlučuje o ovom drugom tužbenom zahtjevu uključujući i odluku o troškovima parničnog postupka stoga kako je sud utvrdio da je drugopostavljeni zahtjev u cijelosti osnovan tada je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka.
16.2. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
16.3. S obzirom da tužiteljica kao i tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umičević
