Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3983/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3395/2020-15 od 6. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3395/2020-15 od 6. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 260,47 EUR[1] /1.962,50 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužitelju ĐV plati iznos od 10.900,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2020. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.510,79 kn zajedno sa zateznom kamatom od 6. lipnja 2022. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 3.500,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete počev od 18. rujna 2020. do 21. prosinca 2020.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je, u tijeku postupka, saslušanje tužitelja bio jedini provedeni dokaz u pogledu dokazivanja odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj. Na temelju tog jednog provedenog dokaza, prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da je neki vozač nekog vozila osiguranog kod tuženika izazvao prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen tužitelj, a radi čega je tuženik odgovoran za štetu. Tuženik ističe da u spisu nema podataka o osiguraniku tuženika i njegovom vozilu, a u tužbi je naznačen broj police osiguranja osiguranika tuženika [broj police osiguranja] koji ne postoji u navedenom formatu. Tuženik smatra kako se, temeljem iskaza tužitelja, ne može pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje jer je tužitelj pristran i zainteresiran za uspjeh u postupku. Smatra da je tužitelj propustio predložiti adekvatne dokaze na okolnost postojanja odgovornosti, a posebice isključive odgovornosti osiguranika tuženika, jer osim vlastitog saslušanja, nije predložio niti jedan drugi dokaz s kojim bi mogao dokazati odlučne sporne činjenice u predmetnom postupku. Smatra da je tužitelj je morao i trebao predložiti dokaze u vidu saslušanja svjedoka, pribave spisa, izjava, a naročito dokaz prometnim vještačenjem, kojima se može utvrditi sporna činjenica postojanja isključive odgovornosti osiguranika tuženika. Ističe kako činjenica da je tuženik isplatio nesporni iznos od 8.600,00 kn u mirnom postupku ne može predstavljati priznanje odgovornosti u parničnom postupku, posebno kad je tuženik u odgovoru na tužbu istu izričito osporio. Navodi da iz pobijane presude nije razvidna protupravnost postupanja osiguranika tuženika. Dakle, tužitelj nije dokazao da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Nadalje, tuženik prigovara visini dosuđene naknade neimovinske štete. Naime, tužitelj je zadobio laku tjelesnu ozljedu, koja je dovela do minimalnih trajnih posljedica, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka. Tužitelju je na ime naknade neimovinske štete isplaćen iznos od 8.600,00 kn, a u postupku mu je priznat daljnji iznos od 9.400,00 kn. Tuženik smatra da ukupni iznos od 18.000,00 kn ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu. Nadalje, tuženik prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete, navodeći da kamata treba teći tek od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe. Što se tiče dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 kn, tuženik ističe da je satnica od 25,00 kn previsoko odmjerena i da ista nema uporište u stanju spisa. Naime, tužitelj za pruženu tuđu pomoć nije izdvajao posebne novčane iznose tj. tuđa pomoć mu je pružana besplatno, a radi čega tuženik smatra da pravična cijena sata tuđe pomoći koja bi pripadala tužitelju iznosi 15,00 kn. Također prigovara i tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, tj. naknade za tuđu pomoć i njegu, navodeći da kamata treba teći tek od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbe. Što se tiče odluke o troškovima, tuženik ističe da je prvostupanjski sud neopravdano priznao tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva i prigovora, premda tužitelj uopće nije dokazao činjenicu kada se obratio tuženiku, je li u tom trenutku bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku, niti je dokazao da je navedeni odštetni zahtjev i prigovor uopće poslao tuženiku, a u svakom slučaju radi se o radnjama koje nisu bile potrebne u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a, poglavito ne radnja sastava prigovora u mirnom postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 260,47 EUR/1.962,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.911,21 EUR/14.400,00 kn na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.712,13 EUR/12.900,00 kn (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti od 2%) i imovinske štete u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada je tužitelj, upravljajući svojim motociklom, naletio na bočni desni dio vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika, uslijed čega je tužitelj pao s motocikla i zadobio tjelesne ozljede.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se, dana 30. kolovoza 2019., dogodila prometna nezgoda u [adresa] ispred raskrižja [adresa] i [adresa], i to udarom motocikla kojim je upravljao tužitelj na bočni desni dio vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika, uslijed čega je tužitelj pao s motocikla,

- da se tužitelj kretao motociklom u smjeru [adresa], i to srednjom prometnom trakom za ravno, da se kretao brzinom od oko 40-50 km/h i da nije imao potrebu zaustavljati se pred semaforom jer se svjetlo počelo mijenjati iz crvenog u zeleno,

- da je osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, iz lijeve prometne trake u kojoj je bila zaustavljena kolona vozila, naglo skrenulo u prometnu traku kojom se kretao tužitelj i to bez uključenog pokazivača smjera,

- da je radnja skretanja vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika učinjena iznenada, a radi čega tužitelj se nije uspio zaustaviti niti kočiti, već je s motociklom naletio na bočni desni dio toga vozila,

- da je tužitelj sletio s motocikla, zaustavivši se na tlu oko 10-15 m od mjesta udara, a da je pritom pao na desno rame i desni dio vrata,

- da je tuženik tužitelju, prije podnošenja tužbe, isplatio iznos od 8.600,00 kn na ime prouzročene štete u predmetnom štetnom događaju,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: istegnuće vratne paravertebralne muskulature, udarac u glavu i ogrebotine obje ruke,

- da trajne posljedice ozljede umanjuju životnu aktivnost tužitelja za 2%,

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 25 dana,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana,

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 60 sati, tj. dva sata dnevno kroz 20 dana, a potom jedan sat dnevno kroz 20 dana.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. Tuženik u žalbi navodi kako je jedini provedeni dokaz u pogledu odgovornosti tuženika bilo saslušanje tužitelja, a radi čega se ne može smatrati da je u prvostupanjskom postupku dokazana odgovornost tuženika za štetu, budući da je tužitelj pristran i zainteresiran za uspjeh u ovome postupku.

10. Međutim, na ročištu održanom dana 13. rujna 2021., tuženik je izričito priznao kako je tužitelju, prije podnošenja tužbe, isplatio iznos od 8.600,00 kuna na ime cjelokupne imovinske i neimovinske štete (list 38 spisa). Suprotno žalbenim navodima tuženika, takva nesporna činjenica se svakako treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja odgovornosti tuženika, unatoč tome što je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i svoju odgovornost.

11. Naime, činjenica da je tuženik platio određeni iznos tužitelju na ime prouzročene štete, pritom cijeneći i iskaz tužitelja i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, ukazuje da se štetni događaj zbio, da je u njemu sudjelovao osiguranik tuženika te da je osiguranik tuženika odgovoran za prouzročenu štetu u tome događaju. Kada bi se prihvatilo tuženikovo osporavanje nastanka štetnog događaja ili pasivne legitimacije ili odgovornosti tuženika, značilo bi da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos s osnove štetnog događaja koji se nije dogodio ili u kojem nije sudjelovao njegov osiguranik ili u kojem njegov osiguranik nije kriv za prouzročenu štetu. Nije logično da tuženik, kao osiguravajuće društvo, isplaćuje oštećenim osobama nesporne iznose prouzročene štete u situacijama kada sumnja na nastanak štetnog događaja te na sudjelovanje i krivnju svoga osiguranika u tom štetnom događaju. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koju je on (tužitelj) pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

12. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao isključivu odgovornost tuženikovog osiguranika za predmetni štetni događaj. Valja istaknuti kako tuženik, u tijeku prvostupanjskog postupka, nije isticao da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Naime, tuženik nije uopće tvrdio da se štetni događaj zbio na drugačiji način od onoga kako je to opisao i iskazao tužitelj niti je problematizirao da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Tužitelj je, s druge strane, detaljno opisao nastanak i dinamiku štetnog događaja, a kojem opisu tuženik nije prigovarao niti je sporio da je tužitelju isplaćen iznos od 8.600,00 kn na ime štete nastale u tome događaju.

13. Također valja istaknuti da je iskaz tužitelja kojim opisuje nastanak i dinamiku štetnog događaja u skladu s medicinskom dokumentacijom koju je tužitelj dostavio prilikom pokretanja ovog postupka (list 5-19 spisa), a iz koje proizlazi da je tužitelj, dana 30. kolovoza 2019. godine, kao vozač motocikla sudjelovao u prometnoj nesreći kada mu je automobil prepriječio put, uslijed čega je tužitelj pao s motocikla i zadobio tjelesne ozljede.

14. Uzevši u obzir detaljan iskaz tužitelja (list 73-74 spisa), medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu i koja je u skladu s iskazom tužitelja te činjenicu da je tuženik platio iznos od 8.600,00 kn tužitelju na ime prouzročene štete u predmetnom štetnom događaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osiguranik tužitelja uzrokovao predmetni štetni događaj, a radi čega postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastupila u predmetnom štetnom događaju.

15. Odredbom čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja navedenih radnji vozilom, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

16. Osiguranik tuženika je postupio protivno navedenim odredbama ZSPC-a. Naime, osiguranik tuženika nije izvršio radnju promjene prometne trake na način koji ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, već je iznenada presjekao put vozilu tužitelja i time mu oduzeo prednost, slijedom čega je došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja.

17. Sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

18. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj i da je tuženik obvezan platiti tužitelju svu štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju, sukladno čl. 1072. st. 1. ZOO-a, budući da je osiguranik tuženika izvršio radnju promjene prometne trake, a pritom nije obratio dovoljnu pozornost na vozilo tužitelja koje se kretalo prometnom trakom u koju je osiguranik svojim vozilom prešao, uslijed čega je došlo do nastanka štetnog događaja.

19. Tuženik u žalbi ističe da je tuženiku dosuđena previsoka naknada neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, smatrajući kako je prvostupanjski sud istu previsoko odmjerio i da ista ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu. Nadalje, tuženik smatra da je tuženiku dosuđena i previsoka naknada imovinske štete, tj. naknade za tuđu pomoć i njegu, budući da je tuđa pomoć tužitelju pružana besplatno.

20. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.389,01 EUR/18.000,00 kn te pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn. Sveukupno je riječ o iznosu od 2.588,09 EUR/19.500,00 kn. Međutim, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je tuženik, prije pokretanja ovog postupka, tužitelju platio iznos od 1.141,42 EUR/8.600,00 kn na ime prouzročene štete u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je prvostupanjski sud tuženiku dosudio iznos od 1.446,68 EUR/10.900,00 kn.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miljenka Franića od 20. prosinca 2021. (list 59 - 61 spisa), proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede istegnuća vratne paravertebralne muskulature, udarca u glavu i ogrebotina obje ruke. Tužitelj je liječen i obrađivan po kirurgu, neurologu, psihijatru i fizijatru. Provedena je fizikalna terapija u više navrata. Kod tužitelja je ustanovljena napeta i bolna vratna paravertebralna muskulatura te napeti i bolni trapezijusi. Također je prisutna ograničena pokretljivost vratne kralježnice u slabijem/srednjem stupnju. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 2%. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 25 dana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 20 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom 20 dana po 2 sata dnevno, zatim tijekom 20 dana po 1 sat dnevno, sveukupno 60 sati.

22. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a.

23. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelju pripada novčana naknada u pravičnom iznosu od 2.389,01 EUR/18.000,00 kn, a koju je dosudio u umanjenom iznosu od 1.247,59 EUR/9.400,00 kn pritom uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju prethodno platio nesporni iznos od 1.141,42 EUR/8.600,00 kn. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u dosuđenom iznosu. Također valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (rođen je 1987.), a radi čega ga smanjenje životne aktivnosti trajnije pogađa u odnosu na osobu srednje i starije životne dobi. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno dosudio imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 60 sati, pravilno je prvostupanjski sud dosudio iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn, tj. 3,32 EUR po satu. Dakle, iznos od 3,32 EUR po satu predstavlja primjeren iznos s osnove tuđe pomoći i njege. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelju dosuđena previsoka novčana naknada neimovinske štete i previsoka naknada imovinske štete.

25. Tuženik u žalbi prigovara i tijeku dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete, smatrajući da kamata treba teći od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana podnošenja tužbe.

26. Tužitelj je potraživao zateznu kamatu na iznos prouzročene štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 18. rujna 2020., a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije nadoknadio tužitelju cjelokupnu štetu u mirnom postupku, tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na neisplaćeni dio naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, prvostupanjski sud je odredio tijek zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, smatrajući da tužitelj nije dokazao kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev. U svakom slučaju, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da zatezna kamata teče od dana presuđenja, tj. od dana donošenja prvostupanjske presude, uzevši u obzir odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a.

27. S obzirom da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 12,2%, a tužitelj u omjeru od 87,8%, odluka o trošku, sadržana u točki I. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tj. tuženik je dužan nadoknaditi troškove postupka tužitelju, ali u razmjernom dijelu koji se dobije kada se uspjeh tužitelja oduzme od uspjeha tuženika.

28. Tuženik smatra da troškovi koje je tužitelj imao u mirnom postupku za naknadu štete nisu bili nužni i potrebni u smislu odredbe čl. 155 st. 1. ZPP-a. Međutim, tužitelj je time pokazao inicijativu da riješi ovaj spor mirnim putem, ali je tuženik to odbio učiniti. Prema ocjeni ovog suda, takvi troškovi su bili nužni kako bi tužitelj shvatio da svoja prava jedino može ostvariti u sklopu parničnog postupka, budući da tuženik nije htio u potpunosti postupiti po odštetnom zahtjevu i riješiti ovaj spor na miran način. Također valja istaknuti da, sukladno čl. 12. st. 2. ZOOP-a, oštećena osoba može podnijeti tužbu tek nakon isteka roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle, tužitelj mora pokušati riješiti spor mirnim putem, tj. mora podnijeti odštetni zahtjev prije pokretanja parničnog postupka za naknadu štete. Radi navedenog, troškovi tužitelja u mirnom postupku su svakako opravdani i nužni.

29. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić