Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1144/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici Marijani Mastilović, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn- 16/2020-36 od 5. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-16/2020-36 od 5. siječnja 2024. u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,04 EUR, zajedno s zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 320,66 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547 da tužitelju ZČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati novčani iznos od 2.364,44 EUR/17.814,86 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 22. siječnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.912,04 EUR/14.406,27 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom od dana 5. siječnja 2024., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se više zatraženi iznos od 497,71 EUR-a / 3.750,00 kuna, odbija kao neosnovan."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude i točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,04 EUR tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te da sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti sve proturječnosti koje je tuženik isticao tijekom postupka, a koje su ključne za utvrđivanje uzročno- posljedične veze u predmetnom štetnom događaju. Navodi da vještak nije obrazložio intenzitet sile koja može prouzročiti sporna oštećenja, tj. koja je sila potrebna da nastanu sporna oštećenja. Ističe da vještak nije jasno otklonio prigovore tuženika tijekom prvostupanjskog postupka. Navodi da je nelogičan vremenski razmak između predmetnog štetnog događaja, prvog izvida štete i drugog izvida štete Euroherc osiguranja. Tvrdi da se nalaz i mišljenje vještaka bazira na izvidu štete Euroherc osiguranja koji sadrži krucijalne pogreške, npr. utvrđena je šteta na stražnjim vratima, dok je šteta nastala samo na prednjem dijelu vozila tužitelja. Prigovara tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i tužitelju naloži nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 320,66 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.364,44 EUR na ime naknade imovinske štete, tj. štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada je DČ, upravljajući svojim vozilom i mijenjajući prometnu traku, stražnjom lijevom bočnom stranom svoga vozila naletio na prednju desnu bočnu stranu vozila kojim je upravljao sin tužitelja.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su JČ, sin tužitelja, kao vozač, i LČ, supruga sina tužitelja, kao suvozač, 1. rujna 2017. sudjelovali u prometnoj nesreći u osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] marke VW Passat, u vlasništvu tužitelja

- da je DČ, upravljajući osobnim automobilom VW Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), u njegovom vlasništvu, mijenjao prometnu traku na način da je skrenuo vozilom lijevo preko isprekidane uzdužne crte na kolniku u lijevu prometnu traku, ne vodeći računa o položaju i smjeru kretanja drugih sudionika u prometu

- da je tom prilikom DČ, stražnjom lijevom bočnom stranom svoga vozila naletio na prednju desnu bočnu stranu vozila tužitelja, a kojim je upravljao JČ, sin tužitelja

- da je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo tužitelja, tj. oštećeni su desni blatobran, prednji desni naplatak, prednja desna vrata, prednji desni amortizer, prednji desni rukavac i prednja desna glavčina

- da visina štete na vozilu iznosi 2.364,44 EUR.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

10. Međutim, tuženik je u tijeku postupka osporavao visinu nastale štete u predmetnom štetnom događaju. Naime, tuženik ne spori da tužitelju ima pravo na naknadu štete zbog popravka prednjeg desnog blatobrana, što prema procjeni tuženika iznosi 141,02 EUR (1.062,50 kn). Tuženik osporava da su u predmetnom štetnom događaju nastala oštećenja prednjeg desnog naplataka, prednjih desnih vrata, prednjeg desnog amortizera, prednjeg desnog rukavaca i prednje desne glavčine. Dakle, tuženik smatra da je u predmetnom štetnom događaju nastalo isključivo oštećenje desnog blatobrana, dok druga oštećenja nisu nastala u predmetnom štetnom događaju, tj. osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i spornih oštećenja.

11. Radi utvrđenja visine štete i uzročno-posljedične veze u pogledu spornih oštećenja, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivici Hrdalu.

11.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivice Hrdala od 13. ožujka 2023. (list 78-85 spisa) proizlazi da je, dana 19. rujna 2017. godine, procjenitelj Euroherc osiguranja ĆČ pregledao vozilo tužitelja i utvrdio oštećenja desnog blatobrana, prednjeg desnog naplatka i prednjih desnih vrata. Vještak je prvotno napisao da su oštećena stražnja desna vrata, čemu je tuženik prigovarao, navodeći da je nemoguće da su u predmetnom štetnom događaju oštećena stražnja desna vrata. Međutim, u dopuni nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2023. (list 103-105 spisa), vještak je istaknuo kako je riječ o očitoj omašci u pisanju i da su oštećena prednja desna vrata. Nadalje, vještak navodi da je, dana 26. listopada 2017. godine, procjenitelj Euroherc osiguranja ĆČ ponovo pregledao vozilo tužitelja i utvrdio oštećenja prednjeg desnog amortizera, prednjeg desnog rukavaca i prednje desne glavčine. Nadalje, vještak ističe da je procjenitelj tuženika Grawe Hrvatska d.d. nije osobno pregledao vozilo, već isključivo temeljem uvida u fotografije. Tvrdi da je oštećenje amortizera, glavčine i rukavca moguće je utvrditi jedino osobnim pregledom, a radi čega procjenitelj tuženika nije niti mogao utvrditi da isti nisu oštećeni. Vještak ističe kako izvid štete može biti osnovni i dopunski, a dopunskih izvida može biti više. Osnovni izvid štete radi se odmah nakon nastanka štete, a dopunski izvid štete radi se naknadno nakon što se vozilo rastavi pa procjenitelju budu dostupna za pregled i ona oštećenja koja se ranije nisu mogla utvrditi. Dakle, vještak smatra kako je moguće da prilikom izvida od 19. rujna 2017. godine nisu bili uočena sva oštećenja na oštećenom vozilu te da su se dodatna oštećenja uočila na dopunskom izvidu od 26. listopada 2017. godine. Nadalje, vještak navodi da je moguće da su opisana oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju. Navodi da je, s navedenim oštećenjima, predmetno vozilo moglo biti voženo, ali povećanim oprezom zbog slabije upravljivosti. Ističe da i najmanje oštećenje i/ili deformacija amortizera, glavčine i rukavca zahtjeva njihovu zamjenu tako da se korištenjem vozila nakon oštećenja trošak popravka nije mogao povećati. Drugim riječima, da se automobil nije vozio, oštećenja ne bi bila manja.

11.2. Tuženik je, podneskom od 18. travnja 2023. godine (list 92-93 spisa) prigovarao nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tuženik osporava oštećenja na stražnjim desnim vratima, a što je kasnije ustanovljeno da je riječ o omašci u pisanju i da je vještak mislio reći kako su oštećena prednja desna vrata. Tuženik ističe kako su oštećenja na vozilu tužitelja znatno veća od oštećenja na vozilu DČ. Ako bi oštećenja na vozilu tužitelja bila uistinu takva, vozilo DČ bi se moralo destabilizirati i izletjeti izvan ceste, a što se nije dogodilo. Ističe da je procjenitelj Euroherc osiguranja morao već pri prvom izvidu štete utvrditi da su oštećeni amortizer, glavčina i rukavac, budući da je sin tužitelja iskazao kako je upravljao vozilom neposredno nakon štetnog događaja i osjetio zanošenje vozila i da je upravljač iskrivljen. Radi navedenog, tužitelj bi zasigurno napomenuo procjenitelju te okolnosti prilikom prvog izvida. Nadalje, tuženik je, podneskom od 30. lipnja 2023. (list 110-111 spisa), istaknuo kako nije moguće da sila koja nanese tek mala oštećenja na kotaču i blatobranu može prouzročiti trajnu deformaciju amortizera, glavčine i rukavca.

11.3. Vještak Ivica Hrdalo je, dana 20. studenog 2023., saslušan na ročištu kako bi se usmeno očitovao na prigovore tuženika. Navodi da, prilikom bočnog udara u blatobran dolazi i do oštećenja vrata jer je zazor, odnosno razmak između ruba vrata i ruba blatobrana tek milimetar ili dva. Smatra da zbog djelovanja bočne sile je došlo do deformacije amortizera jer bočna sila djeluje suprotno slobodi gibanja amortizera koji se giba u pravcu gore-dolje, dok bočna sila djeluje okomito na smjer gibanja amortizera. U ovom slučaju je vrlo vjerojatno došlo do deformacije amortizera, a posljedično rukavca i glavčine. Navodi da se minimalne deformacije amortizera mogu vidjeti jedino na optici, a veća oštećenja se vide i golim okom. Prilikom manjeg oštećenja amortizera vozilo je moguće voziti bez većih problema pri manjim brzinama i sa povećanim oprezom, a jedino se nakon određenog vremena vidi oštećenje gume i volan je nakrivljen, odnosno nije centriran. Vještak nije mogao izračunati silu udara, budući u spisu nije bilo dovoljno podataka za isti izračun (sukladno zapisniku o očevidu PP Zagreb od 01. rujna 2017.), tj. nije navedena brzina vozila, tragovi kočenja i laka kao niti položaj vozila nakon kontakta. Dakle, vještak nema dovoljno podataka za izračunati neki konkretan broj veličine sile i dinamiku gibanja vozila nakon kontakta. Naposljetku, vještak ističe da u redovitom tijeku stvari se izvid, odnosno procjena štete, radi ispred osiguravajućeg društva ako je automobil u voznom stanju gdje nema dizalice, te se popišu i poslikaju samo okom vidljiva oštećenja, dok se eventualno druga oštećenja rade dopunskim izvidima nakon demontaže oštećenih dijelova. Dopunski izvid štete nije nikakva iznimka već u biti pravilo jer je u biti nemoguće sva oštećenja vidjeti golim okom bez demontaže oštećenih dijelova.

12. Tuženik u žalbi i dalje ističe kako vještak nije obrazložio silu udara niti je obrazložio koja je sila moguća da nastanu sporna oštećenja. Tuženik smatra kako nije dovoljno objašnjen vremenski nerazmjer između prvotnog i dopunskog izvida štete.

13. Međutim, ponavlja se kako vještak nije mogao izračunati silu udara jer nije imao dovoljno podataka u spisu za taj izračun. Vještak je ipak jasno iskazao da bočna sila u pravilu uzrokuje deformaciju amortizera jer bočna sila djeluje suprotno slobodi gibanja amortizera koji se giba u pravcu gore-dolje, dok bočna sila djeluje okomito na smjer gibanja amortizera. Također, deformacija amortizera u pravilu dovodi i do deformacije rukavca i glavčine. Nadalje, vještak je jasno iskazao da se izvid štete radi na način da se prvotno popišu i poslikaju okom vidljiva oštećenja, dok se eventualno druga oštećenja rade dopunskim izvidima nakon demontaže oštećenih dijelova. Dakle, logično je da postoji vremenski razmak između dvaju izvida štete koje je provelo Euroherc osiguranje. Naposljetku, vještak je jasno iskazao da i najmanje oštećenje i/ili deformacija amortizera, glavčine i rukavca zahtjeva njihovu zamjenu te da su takva oštećenja uobičajena primjenom bočne sile, tj. bočnim udarom u prednji kotač i blatobran automobila.

14. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Ivice Hrdala te njegova usmena dopuna su stručni, jasni, obrazloženi, sačinjeni u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je jasno otklonio sve prigovore tuženika.

15. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja (sudara vozila tužitelja i vozila DČ) i štete (oštećenja na vozilu tužitelja). Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije utvrđena uzročno-posljedična veza.

16. Sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Pritom valja istaknuti kako isključiva krivnja DČ, osiguranika tuženika, za predmetni štetni događaj nije bila sporna u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

17. Visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 2.364,44 EUR (17.814,86 kuna) je procijenio stalni sudski vještak Ivica Hrdalo u svome nalazu i mišljenju od 13. ožujka 2023. (list 78-85 spisa). Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, visina štete je pravilno utvrđena, budući da je nalaz i mišljenje vještaka Ivice Hrdala stručan, jasan, obrazložen i sačinjen u skladu sa pravilima struke.

18. Dakle, s obzirom na to da je, u predmetnom štetnom događaju, tužitelju nastala šteta na vozilu u iznosu od 2.364,44 EUR te da je osiguranik tuženika isključivo kriv za predmetni štetni događaj, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi štetu na vozilu u iznosu od 2.364,44 EUR, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, sukladno čl. 1072. st. 1. ZOO-a.

19. Tužitelj je potraživao i zateznu kamatu na iznos prouzročene štete, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 22. siječnja 2018., a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnom tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Također valja nadodati da parnične stranke nisu osporavale da je odštetni zahtjev podnesen dana 22. siječnja 2018. godine.

20. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da je sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić