Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4339/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. - Pisarnica Rijeka I, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pn-5/2020-43 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-5/2020-43 od 27. svibnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 1.459,63 EUR do iznosa od 2.919,26 EUR (za iznos od 1.459,63 EUR), sa zateznom kamatom koja teče od 9. rujna 2019. do isplate, i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti trošak parničnog postupka u iznosu od 2.047,82 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-5/2020-43 od 27. svibnja 2024. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.047,82 EUR do iznosa od 2.485,68 EUR (za iznos od 437,86 EUR), i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 437,86 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 2.919,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 9. rujna 2019. do isplate sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom iznosu od 796,98 eura, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.485,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom određenom člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 27. svibnja 2024. do isplate sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 140,74 eura zahtjev za troškom odbija."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 1.459,63 EUR do iznosa od 2.919,26 EUR (za iznos od 1.459,63 EUR) i točke II. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ne osporava 50% svoje odgovornosti u nastanku štetnog događaja, međutim, ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti suodgovornost, tj. doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja od 50%. Dakle, tuženik ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.459,63 EUR (50% od usvojenog tužbenog zahtjeva). Tuženik smatra da je tužiteljica doprinijela štetnom događaju na način da svojim položajem i kretanjem nije odavala namjeru nastavljanja vožnje u kružnom toku prema [adresa], već namjeru izlaska na [adresa], tj. na isti izlaz na koji je izlazio i osiguranik tuženika. Naime, tužiteljica je imala uključen pokazivač desnog smjera, a koji ukazuje namjeru izlaska iz kružnog toka. Time što je tužiteljica nastavila vožnju kružnim tokom usprkos upaljenom desnom pokazivaču smjera kojim signalizira izlazak iz kružnog toka, dovela je u zabludu osiguranika tuženika glede svog kretanja, a radi čega je i ona (tužiteljica) djelomično odgovorna za predmetni štetni događaj. Tuženik pobija i odluku o troškovima, ističući kako prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tj. nije uzimao u obzir da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu te je tužiteljici dosudio puni iznos parničnih troškova. Naime, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.919,26 EUR, a odbio je zahtjev tužiteljice u iznosu od 3.716,24 EUR, tj. tužiteljica je uspjela u omjeru od 79%, a tuženik u omjeru od 21%. Nadalje, tuženik ističe da, kada se uzme u obzir suodgovornost tužiteljice u nastanku štetnog događaja od 50%, omjer uspjeha je takav da je tužiteljica uspjela s 39%, a tuženik s 61%. S obzirom na navedeno, tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 399,77 EUR. Naposljetku, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR, međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna (od 1. studenog 2022. do 25. studenog 2023.), odnosno 10,00 kuna (sve do 1. studenog 2022.). S obzirom na navedeno, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije preko iznosa od 1.459,63 EUR (za iznos od 1.459,63 EUR) i da se tužiteljici naloži da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 399,77 EUR, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.716,24 EUR na ime naknade imovinske štete, tj. štete nastale na vozilu u vlasništvu tužiteljice, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada je tužiteljica, upravljajući svojim vozilom u kružnom toku, prednjim lijevim dijelom svoga vozila naletjela na stražnju desnu bočnu stranu vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se, dana 7. rujna 2019., dogodila prometna nezgoda u [adresa] na kolniku raskrižja na kojem je promet vozila uređen kružnim tokom kretanja, i to udarom prednjeg lijevog vrha osobnog vozila tužiteljice u stražnju desnu bočnu stranu osobnog vozila osiguranika tuženika

- da se, u trenutku sudara dvaju vozila, vozilo osiguranika tuženika isključivalo iz kružnog toka unutarnjom prometnom trakom u smjeru [adresa], a vozilo tužiteljice kretalo vanjskom (desnom) prometnom trakom kružnog toka u smjeru [adresa]

- da je brzina kretanja osobnog vozila tužiteljice (marke Ford Focus) u trenutku sudara iznosila oko 40,68 km/h, a brzina kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika (marke Alfa Romeo) u trenutku sudara iznosila je oko 57,16 km/h

- da je osiguranik tuženika iz kružnog toka izlazio iz unutrašnjeg prometnog traka, presjekavši pravac kretanja tužiteljici koja se kretala vanjskim prometnim trakom s namjerom da izađe na sljedećem, trećem izlazu

- da je, u predmetnoj prometnoj nezgodi, na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta u iznosu od 2.919,26 EUR (21.995,18 kuna)

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Među strankama je sporna odgovornost za štetni događaj, tj. je li za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika ili postoji i doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja.

8.1. Tuženik u žalbi ne osporava svoju suodgovornost, tj. suodgovornost svojeg osiguranika u nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Dakle, iz sadržaja žalbe proizlazi da se tuženik ne protivi dosuđenom iznosu od 1.459,63 EUR na ime imovinske štete.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da ne postoji suodgovornost (doprinos) tužiteljice u nastanku štetnog događaja te da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a s takvom ocjenom se slaže i drugostupanjski sud.

9. Naime, vozilo osiguranika tuženika se kretalo unutarnjom trakom u kružnom toku i pokušalo izaći iz kružnog toka, a istovremeno vozilo tužiteljice se kretalo vanjskom trakom u kružnom toku s namjerom da nastavi svoje kretanje u kružnom toku, a uslijed čega je došlo do sudara vozila. Pritom valja istaknuti da vozilo osiguranika tuženika koje se nalazi u unutarnjoj traci, ako želi izaći iz kružnog toka, mora se prestrojiti u vanjsku traku.

10. Odredbom čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja navedenih radnji vozilom, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

11. Odredbom čl. 56. st. 1. ZSPC-a propisano je da vozač vozila koje skreće udesno dužan je skretanje obaviti krećući se krajnjom prometnom trakom koja se prostire uz desni rub kolnika.

12. Osiguranik tuženika je postupio protivno navedenim odredbama ZSPC-a. Naime, osiguranik nije izvršio radnju skretanja, tj. izlaska iz kružnog toka iz desne prometne trake, već iz lijeve prometne trake. Dakle, skretanje, tj. izlazak iz kružnog toka mora se obaviti iz vanjske, desne trake te vozač iz unutarnje, lijeve trake se mora, prije izlaska iz kružnog toka, prestrojiti u vanjsku, desnu traku, pritom propuštajući vozila koja se već nalaze u vanjskoj, desnoj traci. Nadalje, osiguranik tuženika nije izvršio radnju skretanja na način koji ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, već je presjekao put vozilu tužiteljice koja se kretala vanjskom, desnom trakom i time joj oduzeo prednost, slijedom čega je došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja.

13. Što se tiče odgovornosti tužiteljice za predmetni štetni događaj, tuženik ističe kako je tužiteljica imala uključen pokazivač desnog smjera, a koji ukazuje namjeru izlaska iz kružnog toka. Time što je tužiteljica nastavila vožnju kružnim tokom usprkos upaljenom desnom pokazivaču smjera kojim signalizira izlazak iz kružnog toka, dovela je u zabludu osiguranika tuženika glede svog kretanja. Naime, tuženik ističe da je osiguranik tuženika mislio da će tužiteljica izaći iz kružnog toka, a radi čega je osiguranik mislio da može izvršiti radnju skretanja iz unutarnje trake bez da dođe do sudara njihovih vozila.

14. Međutim, uzevši u obzir iskaz osiguranika tuženika RŽ (list 65-66 spisa), ne proizlazi da je tužiteljica dovela osiguranika tuženika u zabludu glede svog kretanja, tj. osiguranik ni na koji način ne iskazuje da je mislio kako tužiteljica želi izaći iz kružnog toka, a radi čega je smatrao da može izvršiti radnju skretanja iz unutarnje trake na siguran način. Tužiteljica LŽ je u svom iskazu (list 65 spisa) izjavila da je imala namjeru nastavka kretanja kroz kružni tok. Budući da su tužiteljica i osiguranik tuženika neposredno sudjelovali u prometnoj nezgodi, njihova zapažanja i iskazi su relevantni u ocjeni dinamike štetnog događaja. Kako osiguranik tuženika ne navodi da je bio u zabludi glede smjera kretanja tužiteljice u kružnom toku, suprotni navodi tuženika, kao njegovog osiguravajućeg društva, ne mogu se uzeti u obzir. Dakle, žalbeni navodi u pogledu suodgovornosti tužiteljice, koje ističe tuženik, nisu osnovani.

15. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj, budući da je izvršio radnju skretanja, tj. izlaska iz kružnog toka iz unutarnje, lijeve trake, a pritom nije obratio dovoljnu pozornost na vozilo tužiteljice koje se nastavljalo kretati kružnim tokom u vanjskoj, desnoj traci te svojim položajem nije odavalo namjeru izlaska iz kružnog toka. Navedeno postupanje je protivno čl. 43. st. 1. i 2. te čl. 56. st. 1. ZSPC-a.

16. Sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

17. Visinu štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 2.919,26 EUR (21.995,18 kuna) je procijenio stalni sudski vještak Željko Petković u svome nalazu i mišljenju od 28. rujna 2022. (list 119-122 spisa). Valja istaknuti kako tuženik nije prigovarao na izračun visine štete na vozilu tužitelja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, visina štete je pravilno izračunata, budući da je nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića stručan, jasan, obrazložen i sačinjen u skladu sa pravilima struke.

18. Budući da je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 3.716,24 EUR na ime naknade imovinske štete, a da visina stvarne štete iznosi 2.919,26 EUR, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 796,98 EUR, što predstavlja razliku tužbenog zahtjeva i visine stvarne štete.

19. Dakle, s obzirom na to da je, u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici nastala totalna šteta na vozilu u iznosu od 2.919,26 EUR te da je osiguranik tuženika isključivo kriv za predmetni štetni događaj, tuženik je obvezan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štete na vozilu u iznosu od 2.919,26 EUR, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, sukladno čl. 1072. st. 1. ZOO-a.

20. Tužiteljica je potraživala i zateznu kamatu na iznos prouzročene štete, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 9. rujna 2019., a što je u skladu s čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Međutim, žalba tuženika je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a navodeći da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

21.1. Tužiteljici je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.919,26 EUR, a odbijen u iznosu od 796,98 EUR. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 796,98 EUR nije neznatni dio tužbenog zahtjeva, a radi čega nije bilo mjesta primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a, već je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje postupanje kada svaka stranka djelomično uspije u parnici.

21.2. Tuženik u žalbi i ističe da je bilo potrebno primijeniti čl. 154. st. 2. ZPP-a, međutim, pritom zanemaruje da se prilikom određivanja uspjeha u parnici razmatra uspjeh u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh). Naime, tuženik ističe samo svoj uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

21.3. Tužiteljica je kvalitativno (u pogledu osnove) uspjela u sporu s 100%, budući da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.919,26 EUR, a nije osnovan u iznosu od 796,98 EUR, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 78,55%, a tuženik s 21,45%. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica uspjela s 89,28%, a tuženik s 10,72%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (89,28% - 10,72% = 78,56%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 78,56%.

21.4. Točkom II. prvostupanjske presude tužiteljici je priznat parnični trošak u iznosu od 2.485,68 EUR, od čega se iznos od 1.875,00 EUR odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice, iznos od 443,44 EUR se odnosi na trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje, a iznos od 167,24 EUR se odnosi na trošak sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu. Taj trošak nije određen u razmjernom dijelu, već u punom iznosu, budući da je prvostupanjski sud odredio trošak pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 78,56%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.042,24 EUR na 1.604,38 EUR, dok trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 443,44 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev- 1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.047,82 EUR, dok je trošak u preostalom iznosu od 437,86 EUR valjalo odbiti. Tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu na trošak postupka koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

22. Naposljetku, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

22.1 Dana 27. svibnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

22.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

23. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici preko iznosa od 1.459,63 EUR do iznosa od 2.919,26 EUR (za iznos od 1.459,63 EUR) na ime naknade štete i iznos od 2.047,82 EUR na ime troškova parničnog postupka, a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. stavak 1. izreke ove odluke i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,86 EUR.

24. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo djelomično, i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja (točka III. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić