Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1185/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika BH, [adresa], ČH 745, Republika Češka, kojeg zastupa Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, Ul. Rikarda Katalinića Jeretova 9, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2049/2021-55 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2049/2021-55 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 49.088,47 eura sa zatraženim zateznim kamatama (točka II izreke), te je tužiteljici naloženo tuženom isplatiti na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 10.425,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude prema navodima žalbe odnosno podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je ista pretrpjela u predmetnom štetnom događaju u kojem je bila izgrižena od strane psa tuženika u iznosu od 70.821,85 eura (65.034,18 eura na ime štete zbog povrede prava osobnosti, 1.271,39 eura za troškove liječenja i 4.516,28 eura izgubljene zarade), koji nakon odbijanja nesporne uplate od 21.733,36 eura iznosi 49.088,47 eura.

5. U žalbenom stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-215/19 od 5. rujna 2019. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona, za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju kao i činjenica da je tužiteljici, na ime štete koju je pretrpjela u predmetnom događaju, osiguravatelj tuženika, prije pokretanja ovog postupka (utuženja), isplatio iznos od 21.733,36 eura.

5.1. Tijekom postupka između stranaka nije bila sporna niti računska visina zahtjeva za izgubljenu zaradu i uzročna veza između bolovanja tužiteljice i predmetnog štetnog događaja, kao i visina zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja tužiteljice. Sporna je bila visina zahtjeva za neimovinsku štetu i štetu na ime tuđe pomoći i njege s obzirom na tvrdnje tuženika da je isplatom nespornog iznosa štete tužiteljici istoj ta šteta namirena u cijelosti.

6. Počevši od naprijed navedenih nespornih činjenica te utvrđenja da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti, sumnju na prijelom glavice lijeve palčane kosti, višestruke ugrizne rane desne nadlaktice, da joj je 25. svibnja 2019. učinjen operativnih zahvat osteosinteza vrata lijeve bedrene kosti s tri kanuirana vijka, da je od 5. lipnja 2009. do 15. srpnja 2019. prošla stacionarnu rehabilitaciju, da je liječena po kirurgu, ortopedu, traumatologu, fizijatru, psihijatru, da je bolove jakog intenziteta trpjela 7 dana, srednje jake 15 dana i blage 90 dana, da je u trenutku ozljeđivanja trpjela primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg do 3 mjeseca, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja te da su nakon provedenog liječenja, koje je završeno 20. svibnja 2020., zaostale trajne posljedice od ukupno 23% i da je tužiteljici bilo potrebno ukupno 379 sati tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja utvrdio je da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti i da joj pripada pravo na naknadu štete za pretrpljene bolove i strah po čl. 1100. st. 1., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a) pri tome vodeći računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO u iznosu od 14.100,00 eura kao i s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.760,00 eura.

6.1. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je u cijelosti osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu troškova liječenja, prema računima koje tuženik u konačnosti nije osporavao, u zatraženom iznosu od 1.271,39 eura te na ime izgubljene zarade u periodu u kojem je tužiteljica bila na bolovanju u zatraženom iznosu od 4.516,28 eura sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljici pripada pravo na isplatu sveukupno iznosa od 21.647,67 eura (15.860,00 eura štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, 1.271,39 eura za troškove liječenja i 4.516,28 eura na ime izgubljene zarade) a kako je tužiteljici na ime naknade štete koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju u mirnom postupku isplaćen iznos od 21.733,36 eura sud prvog stupnja utvrdio je daj je tužiteljici šteta plaćena u cijelosti posljedično čemu je njezin zahtjev kao neosnovan odbio.

7. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a na koju određeno ukazuje. O odlučnim činjenicama kako o postojanju pretpostavki za dosuđivanje novčane naknade tužitelju za pretrpljenu štetu tako i u odnosu na osnovanost tvrdnji tuženika o isplaćenom naknadi štete u cijelosti pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno a koji se svode da ocjenu predmetne pravne situacije od strane tužiteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

9. Po stavu ovog suda drugog stupnja, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, neosnovano tužiteljica ističe da bi sud prvog stupnja tužiteljici odredio predmetne naknade u preniskim iznosima. Naime s obzirom na trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj naruženja i zaostalih posljedica, dob tužiteljice te sve okolnosti slučaja, a o kojim okolnostima je prvostupanjski sud dao valjane i opširne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, primjerena naknada za štetu (za pretrpljeni strah, duševne boli zbog naruženja i smanjenja životne aktivnosti od 23% za pretrpljene fizičke boli i naknadom za tuđu pomoć i njegu od 4,64 eura po satu) predstavlja upravo iznos od 15.860,00 eura kao i priznati iznosi materijalnih troškova liječenja i izgubljene zarade zbog bolovanja u visini od ukupno 5.787,67 eura, koje iznose je tužiteljica i potraživala.

10. Imajući u vidu navedeno te činjenicu, koja u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporna među strankama, da je tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade štete koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, prije pokretanja ovog postupka, isplaćen iznos od 21.733,36 eura, dakle veći iznos od onog kojeg je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari priznao tužiteljici da joj pripada zaključak suda prvog stupnja da je isplatom u mirnom postupku tužiteljica u cijelosti namirena u pogledu štete koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, a koji je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari, ukazuju se pravilnim i zakonitim.

11. Opširni žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava navedeno utvrđenje smatrajući da se tuženik trebao izjasniti da li je isplatom navedenog iznosa naknadio tužiteljici naknadu s naslova povrede prava osobnosti ili naknadu imovinske štete te da ga je sud trebao pozvati da isto specificira nisu osnovani. To iz razloga što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja, a što prihvaća ovaj sud drugog stupnja, utvrdio da tužiteljici na ime cjelokupne naknade štete i imovinske i neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja pripada pravo na isplatu sveukupnog iznosa od 21.647,67 eura a koji iznos je tuženik tužiteljici nesporno namirio u mirnom postupku (u iznosu od 21.733,36 eura) prije pokretanja ovog sudskog postupka, koju činjenicu potpunog namirenja je tuženik tijekom cijelog postupka i isticao. Pri tome činjenica da u mirnom postupku tužiteljica nije od tuženika niti potraživala isplatu izgubljene zarade koju štetu je tužiteljica i naknadno pretrpjela (na bolovanju se nalazila u razdoblju od 3. lipnja 2011. do 29. veljače 2020.) ne dovodi u pitanje naprijed navedeno utvrđenje budući je tuženik tužiteljici isplatio, prije pokretanja sudskog postupka, iznos koji predstavlja cjelokupnu štetu u visini koju je kao osnovanu utvrdio sud u ovoj pravnoj stvari da joj s te osnove pripada.

12. Slijedom navedenog na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenjeno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP sud prvog stupnja utvrdio je obvezu tužiteljice, koja nije uspjela sa svojih zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, da podmiri troškove postupka tuženiku koje troškove je sud prvog stupnja odredio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22). Neosnovano tužiteljica ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tužiteljica nije mogla djelomično povući tužbu i na taj način sniziti svoj zahtjev bez pristanka tuženika imajući u vidu da je odredbom čl. 193. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Nisu osnovane niti tvrdnje da plačanje sudskih troškova u okolnostima konkretnog slučaja a budući tuženik nije pristao na povlačenje tužbe tužiteljice bilo posebno opterećujuće za tuženicu imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka isticao prigovor da je tužiteljica potpuno namirena sa svojim zahtjevom za naknadu štete prije pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari, u mirnom postupku, koji pirgovor je tužiteljica pobijala, a sud utvrdio osnovanim. Zbog činjenice da je tuženik tužiteljici isplatio u cijelosti naknadu štete povodom predmetnog štetnog događaja prije pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari što je tijekom cijelog postupka i isticao ne mogu se prihvatiti navodi tužiteljice, koja je pri tome bila zastupana po punomoćniku odvjetniku, da njen postavljeni tužbeni zahtjev nije bio nerazumno visok te da je tužiteljica opravdano očekivala uspjeh u sporu odnosno da bi u tim okolnostima nalaganje plaćanja troškova bilo u odnosu na nju nepravično odnosno da bi joj bilo posebno opterećujuće.

14. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica