Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2450/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Mrzljak kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u postupku tužitelja GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Grada Kutjevo, OIB: 51418894400, [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-174/2021- 33 od 10. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-174/2021-33 od 10. ožujka 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 51418894400, isplatiti tužitelju KS s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 55.870,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2020. godine pa do isplate, po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
2. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 51418894400, nadoknaditi tužitelju KS s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzrokovani parnični trošak u roku od osam dana od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da županijski sud usvoji žalbu te ukine pobijanu prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da ispravno odluči o troškovima postupka jer su rasprave za koje je tuženik priznat trošak bile odgađane zbog njegove krivice, također i podnesci za koje je tuženiku priznat trošak nisu podnesci za koje bi tuženiku pripadalo pravo na trošak.
3. Na žalbu se očitovao tuženik te u odgovoru na žalbu ističe kako smatra da su žalbeni navodi tužitelja u potpunosti promašeni, kao i da je prvostupanjski sud u potpunosti poštivao odredbe parničnog postupka, pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje izvršio i pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da viši sud odbije tužitelja s podnesenom žalbom, kao i da ga obveže na naknadu daljnjih troškova nastalih odgovorom na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za oduzeto zemljište. Naime tužitelj je vlasnik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], a na kojoj je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi broj Z-747/2020 od 21. svibnja 2020. godine dopušten upis promjene površine tako da je površina nekretnine umanjena za 232 m2 na temelju Odluke o uknjižbi prava vlasništva na nerazvrstanim cestama na području Grada Kutjeva od 7. prosinca 2019. godine, Odluke o utvrđivanju nerazvrstane ceste u [adresa] NC [adresa] od 4. veljače 2020. godine te na temelju čl. 7. st. 3. i čl. 131. st. 4. ZC/11. Tužitelj smatra da mu je provedbom tog upisa povrijeđeno pravo vlasništva, da je izvlašten bez provedenog postupka izvlaštenja te smatra da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu za oduzeti dio nekretnine u iznosu od 55.870,24 kuna (7.419,68 eura) sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
6. Ispitujuću pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Prilikom ispitivanja presude u granicama razloga navedenih u žalbi a u kojoj se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su takvi žalbeni navodi tužitelja neosnovani jer presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi ili razlozima presude. Također u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Uočava se da tužitelj žalbu temelji na tvrdnji da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pogrešno prihvaćajući prigovor tuženika da je tražbina tužitelja zastarjela, da u obrazloženju presude nema razloga o trenutku od kojeg bi tužitelj imao pravo na naknadu zbog oduzetog dijela nekretnine, odnosno od kojeg je trenutka počeo teći rok za računanje zastare. Tužitelj ponavlja da je imao pravo tražiti naknadu za oduzeto zemljište od dana kada je saznao za štetu i štetnika, a to je u konkretnom slučaju primitak rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi broj Z- 747/2020 od 21. svibnja 2020. godine te da stoga njegova tražbina nije zastarjela. Ističe i nepostojanje ujednačene sudske prakse o početku tijeka zastarnog roka, a u prilog tome navodi i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), Revd-3327/2022-4 od 10. svibnja 2023. Na koncu se poziva i na sadržaj odluke VSRH Revt-298/2015-2 te tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu početka tijeka zastarnog roka. Nadalje, tužitelj tvrdi i da je pogrešno utvrđena vrijednost predmetne nekretnine jer se visina naknade za oduzeto zemljište prosuđuje prema vrijednosti u trenutku zaključenja glavne rasprave, a žali se i na odluku o troškovima postupka.
7. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj kupio nekretninu 1991. godine kada je i stupio u posjed iste,
- da je oduzeti dio nekretnine u naravi asfaltirani put koji je istih mjera od trenutka kada je tužitelj kupio nekretninu,
- da taj asfaltirani put, kao cestu, koriste i drugi susjedi te su to činili i prije no što je on kupio tu nekretninu,
- da je tužitelj znao, u trenutku kupoprodaje, da se na njegovoj nekretnini nalazi put, što mu je rekao i prodavatelj kada ga je uvodio u posjed,
- da tužitelj tvrdi da je saznao da su mu oduzeli dio nekretnine i to asfaltirani put površine 232 m2 kada je dobio poziv Hrvatskih cesta, a koji je primio otprilike unazad 5 godina, kojim je obaviješten da je taj dio nekretnine oduzet i da ima pravo na žalbu,
- da se taj asfaltirani put koristi kao cesta i da se na istom mjestu nalazi već desetljećima te da nije vršena nikakva rekonstrukcija, ulaganje ili dogradnja toga puta,
- da je prema izjavama tuženika, tuženik bio dužan, sukladno uputi Ministarstva, sve nerazvrstane odnosno neupisane ceste sukladno Zakonu o cestama geodetski elaborirati te upisati u katastar i gruntovnicu,
- da tužitelj tvrdi da je primitkom rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi broj Z-747/2020 od 21. svibnja 2020. godine saznao da je izvlašten bez provedenog postupka izvlaštenja te se zbog toga 9. studenog 2020. godine prvo obraća tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenja spora, a nakon što je tuženik odbio taj zahtjev, 6. svibnja 2021. podnosi tužbu prvostupanjskom sudu,
- da je tuženik u postupku istaknuo prigovor zastare tužiteljeva potraživanja te prigovara visini postavljenog zahtjeva.
8. Prvostupanjski sud odluku donio primjenom sljedećih odredbi:
- odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11. - dalje: ZC/11) koja propisuje da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste; čl. 131. st. 6. ZC/11 koji propisuje da su nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze,
- odredbe čl. 101. st. 1. ZC/11 prema kojoj je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi a u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi,
- odredbe čl. 133. st. 1. ZC/11 koja propisuje da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste i da su javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe,
- vezano za zastaru prvostupanjski sud je primijenio čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojim je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema st. 2. istog čl. u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala te odredbe čl. 214. st. 2. ZOO a kojom je propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze i odredbu čl. 215. st. 1. ZOO kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka ocijenio da je tražbina tužitelja zastarjela te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a u obrazloženju je naveo da je takva odluka u skladu s prihvaćenom i ustaljenom praksom VSRH, prema kojoj je za početak tijeka roka zastare za tražbinu isplate naknade za oduzeto zemljište, odlučan trenutak kada je nekretnina oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja korisnika. Dakle, u konkretnom slučaju, trenutak od kojeg se računa početak tijeka roka za zastaru je bio prije više od 30 godina, odnosno kada je tužitelj postao vlasnik nekretnine jer i sam tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka priznaje da je prilikom stupanja u posjed, dio njegove nekretnine, u naravi asfaltirani put, korišten kao cesta od strane susjeda. Stoga, budući da je tužitelj kupio nekretninu na kojoj je već postojao put koji se koristio kao cesta, on se u trenutku kada je stupio u posjed nekretnine mogao koristiti svojim pravima koja proizlaze iz vlasništva nekretnine te zaštiti svoj posjed od neovlaštenog pristupa trećih. S obzirom na to da tužitelj tada nije ništa poduzeo, kada je na snagu stupio ZC/11, sukladno čl. 131. st. 6. tog zakona, a s obzirom na to da je taj asfaltirani put bio u uporabi kao nerazvrstana cesta i prije 1. siječnja 1997., taj je asfaltirani put postao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Dakle, time je vlasništvo tog dijela nekretnine na temelju samog zakona postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Slijedom navedenog početak tijeka zastarnog roka u ovom se slučaju računa od stupanja tužitelja u posjed predmetne nekretnine, dakle od 1991. godine.
10. Vezano za tvrdnje tužitelja o neujednačenoj praksi, te pozivanje tužitelja na presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1001/2020-2 od 6. listopada 2020. godine, potrebno je reći da je protiv te presude podnesen zahtjev za dopuštenje revizije koja je dopuštena rješenjem VSRH poslovni broj Revd 790/2021-3 od 19. siječnja 2022. „zbog pravnih pitanja: "1. ...da li trenutkom izgradnje ceste na zemljištu u privatnom vlasništvu koje je oduzeto bez propisanog postupka eksproprijacije/izvlaštenja ili je oduzeto iz posjeda po nekom drugom pravnom osnovu, dospijeva zahtjev vlasnika za naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta i da li od tada počinje teći rok za naknadu štete zbog oduzetog zemljišta? 2. ...da li se trenutak izgradnje ceste na zemljištu u privatnom vlasništvu, koje je oduzeto bez propisanog postupka eksproprijacije/izvlaštenja ili je oduzeto iz posjeda po nekom drugom pravnom osnovu, smatra trenutkom saznanja vlasnika oduzetog zemljišta za štetu i štetnika?". VSRH je presudom Rev-787/2022-2 od 19. lipnja 2024. godine preinačio presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 1001/2020-2 od 6. listopada 2020. godine i presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-212/2019-36 od 16. srpnja 2020. U obrazloženju te presude VSRH kao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje upućuje na obvezujuće pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. godine koje glasi: "Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je navode tužitelja o neujednačenoj praksi ocijenio neosnovanima.
11. U odnosu na pozivanje tužitelja na rješenje VSRH Revd-3327/2022-4 od 10. svibnja 2023. a kojim je dopuštena revizija zbog podnošenja pravnog pitanja koje glasi: "Od kada u slučaju faktičnog izvlaštenja nekretnine zbog izgradnje nerazvrstane ceste vlasnicima počinje teći zastarni rok za tražbinu po osnovi naknade vrijednosti te nekretnine?", treba istaknuti da se pitanje odnosi na izgradnju nerazvrstane ceste, a u konkretnom slučaju nije bila riječ o izgradnji, dogradnji niti bilo kakvim drugim zahvatima već o cesti koja se desetljećima koristi kao nerazvrstana. Budući da je u prvostupanjskom postupku sud utvrdio da u ovom slučaju nije bilo faktične prenamijene jer se asfaltirani put oduvijek koristio kao cesta, zaključuje se da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom zakona donio odluku koja je u skladu i sa sudskom praksom te pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela VSRH.
12. U žalbi se tužitelj poziva i na rješenje VSRH Revt-298/2015-2, ali isto selektivno citira, a na isto se rješenje u obrazloženju odluke pozvao i prvostupanjski sud, a u kojem je rješenju VSRH naveo da zastara potraživanja naknade štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta, pa tako i naknade štete zbog neovlaštenog upotrebljavanja nekretnine, počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, a to je u tom predmetu bio trenutak kada je na nekretnini izgrađena cesta koja služi za javni promet i koja je na upravljanju i održavanju tuženika. Stoga prema shvaćanju VSRH od tog trenutka počinje teći zastarni rok potraživanja naknade na ime oduzetih nekretnina.
13. Na koncu, vezano za žalbeni prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog odbijanja dokaznog prijedloga za dodatnim izjašnjenjem vještaka o sadašnjoj vrijednosti nekretnine, budući da je zahtjev tužitelja neosnovan, ocjena vrijednosti nekretnine nije od odlučnog značaja za ovaj postupak, što je ispravno u svom obrazloženju naveo i prvostupanjski sud.
14. Vezano za žalbene navode tužitelja kojima traži da se u ovom postupku podredno ispravno odluči o troškovima postupka jer su rasprave za koje je tuženiku priznat trošak odgađane zbog njegove krivice a i podnesci koji su priznati kao trošak nisu podnesci za koje bi tuženiku pripadalo pravo na trošak, treba istaknuti da je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o troškovima postupka. Naime tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: Tarifa). Tako je sud tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova, prema Tbr. 8.1. Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 18. srpnja 2022. i 18. kolovoza 2023. za svako 100 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 27. travnja 2022., 8. prosinca 2023., 20. ožujka 2024. te 7. veljače 2025. za svako 100 bodova prema Tbr. 9.1. Tarife, za nazočnost i zastupanje na očevidu 6. ožujka 2023. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9.7. Tarife. Vrijednost boda je 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife, a konačan iznos dobiven nakon obračuna vrijednosti boda s iznosom bodova uvećan je za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife. Nadalje suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan zahtjev za naknadu sljedećih troškova: trošak za sastav podneska od dana 18. kolovoza 2023. te trošak za sastav dva podneska od 22. rujna 2023. a koje je odbio jer je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP ocijenio da nisu bili potrebni za vođenje parnice, za pristup na ročište 12. srpnja 2022. koje je na prijedlog tuženika odgođeno, punomoćniku tuženika je priznato 50 bodova, odnosno 100 eura bez PDV-a, umjesto traženih 200 eura bez PDV-a, sukladno Tbr. 9. t. 5 Tarife, a trošak za pristup ročištu za objavu presude tuženiku nije priznat jer punomoćnik tuženika nije niti pristupio na navedeno ročište. Slijedom navedenog ovaj je sud takve žalbene navode tužitelja ocijenio neosnovanima.
15. Stoga je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom odredaba ZC/11 i ZOO, pravilno i zakonito odlučio kada je zbog zastare tužitelje tražbine, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
16. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
17. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. lipnja 2025. godine
Predsjednica vijeća
Vlasta Mrzljak
