Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2162/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić mr.sc., predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vizentin, Brnabić & Rus iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-449/2024-19 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-449/2024-19 od 6. veljače 2025. u točki I., II., III. i u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.706,94 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-449/2024-19 od 6. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

" p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. i 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 19. listopada 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: ".......... u kunskoj protuvrijednosti

iznosa

od

97.785,00

CHF

(slovima: devedesetsedamtisućasedamstoosamdesetpet švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita........" „Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 623,93 CHF (slovima: šestodvadesettri švicarskih franaka i 93/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan plaćanja, kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke...”

II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 6.915,89 eura preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 6,26 eura od dana 31.10.2008. godine

- 9,09 eura od dana 31.12.2008. godine

- 2,80 eura od dana 05.01.2009. godine

- 9,65 eura od dana 31.01.2009. godine

- 5,21 eura od dana 05.02.2009. godine

- 9,56 eura od dana 28.02.2009. godine

- 7,64 eura od dana 05.03.2009. godine

- 6,02 eura od dana 31.03.2009. godine

- 4,78 eura od dana 06.04.2009. godine

- 4,52 eura od dana 30.04.2009. godine

- 7,48 eura od dana 05.05.2009. godine

- 1,15 eura od dana 31.05.2009. godine

- 4,82 eura od dana 05.06.2009. godine

- 0,04 eura od dana 30.06.2009. godine

- 1,78 eura od dana 06.07.2009. godine

- 3,46 eura od dana 04.08.2009. godine

- 5,17 eura od dana 04.09.2009. godine

- 2,18 eura od dana 05.10.2009. godine

- 2,11 eura od dana 05.11.2009. godine

- 5,08 eura od dana 04.12.2009. godine

- 9,18 eura od dana 05.01.2010. godine

- 13,62 eura od dana 05.02.2010. godine

- 12,51 eura od dana 05.03.2010. godine

- 17,86 eura od dana 06.04.2010. godine

- 17,87 eura od dana 05.05.2010. godine

- 38,98 eura od dana 25.05.2010. godine

- 22,41 eura od dana 04.06.2010. godine

- 37,40 eura od dana 05.07.2010. godine

- 35,69 eura od dana 04.08.2010. godine

- 54,48 eura od dana 06.09.2010. godine

- 49,37 eura od dana 05.10.2010. godine

- 6.507,72 eura od dana 28.10.2010. godine

pa do isplate, počam od 31.11.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 19. listopada 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, odnoseći na način promjene kamatne stope koja glasi: “ ........sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.706,94 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan".

r i j e š i o  j e

II. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja".

2. Protiv dijela te presude pod točkom I., II, III., te dijela IV. kojim je naloženo tuženiku tužiteljima naknaditi parnični trošak kao i protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2., 3. i 6. ugovora o kreditu od 19. listopada 2005. u dijelu kojim je ugovorena kunska protuvrijednost iznosa od 97.785,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita te protuvrijednost mjesečnog anuiteta od 623,93 CHF koji se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan plaćanja kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke te je ugovoreno da je način promjene kamatne stope sukladno odlući o kamatnim stopama banke te da korisnik kredita potpisom na ugovor izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i prvostupanjsko rješenje nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelji kao korisnici kredita te tuženik kao banka zaključili ugovor o kreditu 19. listopada 2005. kojim je odobren od strane tuženika kredit u iznosu od 97.785,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te ugovorena otplata prema srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 623,93 CHF koji se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke za devize na dan plaćanja kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke, da je ugovorena kamatna stopa sukladno odluci o kamatnim stopama banke te da korisnik kredita potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan, prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve kasnije njezine izmjene i dopune, da je ugovor o kreditu otplaćen, da je namjena kredita kupovina stana, da je u spornom razdoblju došlo do promjene visine stope zatezne kamate te promjene anuiteta, da se radi o standardnom, tipskom ugovoru, da su tužitelji potrošači, i da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo između stranaka.

8. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

10. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

11. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih i iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

12. Sud dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja, cijeneći ono što je tužitelj trebao platiti da u tom razdoblju nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

13. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

17. Također treba reći da tuženik tijekom postupka i ponovo u žalbi neosnovano ističe prigovor zastare, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isteklo je 14. lipnja 2023. godine obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018. godine dok je tužba podnesena 16. ožujka 2021. godine.

14. U odnosu na žalbene prigovore da u postupku nije saslušan javni bilježnik treba reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio saslušati javnog bilježnika jer saslušanje javnog bilježnika u postupku nije potrebno jer isti pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizika fluktuacije tečaja švicarskog franka niti imao bile kakve zakonske ovlasti za to prema mjerodavnom zakonu. Također treba reći da je tuženik odustao od saslušanja svjedoka – zaposlenika banke JĆ i LĆH te MĆ.

15. Neosnovani su i tuženikovi prigovori provedenom financijskom vještačenju u ovom postupku jer su isti pravne prirode, a vještačenje je provedeno u skladu s pravilima struke – savjesno i stručno te sukladno odredbama ZPP.

16. Također neosnovano ističe tuženik prigovore u svezi tzv. negativne razlike navodeći da je istaknuo prigovor prijeboja a obzirom je prvostupanjski sud pravilno donio pobijano prvostupanjsko rješenje pri čemu valja reći da tužitelj kao potrošač u onom razdoblju kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početno ugovorenog tečaja nisu ništa stekli od tuženika pa da bi bili dužni temeljem pravila o stjecanja bez osnova vratiti neki iznos tuženiku odnosno da bi temeljem toga tuženik mogao osnovano potraživati neke iznose. Žalitelju se ukazuje i na odredbu čl. 288.a st. 6. ZPP.

17. Žalitelj neosnovano prigovara i da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP a to stoga jer mu u postupku nije onemogućeno raspravljanje. Na žalbene prigovore koji se odnose na dosuđenu zateznu kamatu valja reći da je ista dosuđena u skladu s čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) jer se radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi pa je on zbog toga nesavjesni stjecatelj i dužan platiti tužiteljima zateznu kamatu na svaki iznos preplate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

18. Također neosnovano ističe žalitelj da tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenje u ovom postupku a to obzirom na to da tužitelji sukladno svemu naprijed iznesenom imaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu od 19. listopada 2005. godine koje se odnose na valutu švicarski franak kao i na stopu zatezne kamate.

19. O parničnom trošku odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava, a u odnosu na žalbene navode valja reći da žalitelj nije zatražio donošenje dopunskog rješenja u odnosu na isto.

20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te prvostupanjsko rješenje (čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Iris Gović Penić, mr.sc.