REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1908/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1640/2022-2 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4817/2021-11 od 25. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1640/2022-2 od 7. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4817/2021-11 od 25. kolovoza 2022.
2. Tuženik je u prijedlogu postavio više pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pitanja glase:
1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?
2. Može li sud utvrditi kako je odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita neodređena i/ili neodrediva ako je visina te naknade određena ugovorom u točno određenom postotku iznosa kredita?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
4. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
6. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da prvo, treće i četvrto postavljena pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-43/22 od 14. lipnja 2022., Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu, što je ovaj sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-838/2024-2 od 5. ožujka 2024., Revd-3108/2024- 2 od 3. rujna 2024. i dr.).
7. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ističe se da je u pobijanim presudama utvrđeno da je odredba o ulaznoj naknadi ništetna iz razloga što se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik dokazao koji su troškovi obrade kredita obuhvaćeni čl. 5. Ugovora o kreditu pa tako koncipirano pitanje kojim se problematizira visina te naknade također nije važno pravno pitanje.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
