REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4588/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Laliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-131/2024-3 od 4. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2360/2021-45 od 10. studenoga 2023., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prvo naznačeno pravno pitanje ne temelji se na činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, pa samim time ni odgovor na to pravno pitanje ne može utjecati na odluku u sporu.
6. U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja koje se odnosi na mogućnost primjene utvrđenja iz postupka vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na ovaj individualni predmet, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
7. U trećem naznačenom pravnom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.). Pobijana je presuda usklađena sa tim pravnim shvaćanjem.
8. U pogledu četvrtog i petog naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
9. U pogledu šestog naznačenog pravnog pitanja kojima se pita je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
10. U odnosu na sedmo i deveto pravno pitanje, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
11. U pogledu osmog naznačenog pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
12. Zbog svega navedenog – u pogledu prijedloga za dopuštenje podnesenog zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
13. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda drugostupanjski sud počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenio materijalno pravo čime su ujedno povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije tj. čl. 29. st. 1. Ustava.
14. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
15. Ovaj sud ocjenjuje da iz sadržaja nižestupanjskih odluka i prijedlogu priloženih dijelova spisa ne proizlazi da bi tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne strane, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje (niti na razini vjerojatnosti) na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje, niti na
16. Zbog navedenog – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
