Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-167/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, Zagreb, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2266/2019-40 od 12. siječnja 2024., i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2266/2019-51 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2266/2019-40 od 12. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-266/2019-40 od 12. siječnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naloženo, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.813,46 Eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2024. do isplate.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-266/2019-40 od 12. siječnja 2024. na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 52,61 Eur, na ime sastava podneska od 23. veljače 2021.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2266/2019-51 od 19. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženiku naloženo, na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplatiti tužiteljici 2.040,61 Eur sa zateznim kamatama od 5. rujna 2019. do isplate (toč. I); odbijen je zahtjev za naknadom daljnjih 613,84 Eur na ime tuđe pomoći i njege, te zahtjev za isplatom zateznih kamata od 18. srpnja 2019. do 4. rujna 2019. (toč. II); naloženo je tuženiku, na ime izgubljene zarade, isplatiti tužiteljici 5.308.00 Eur sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. do isplate (toč. III); naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.866,07 Eur sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. do isplate (toč. IV), dok je zahtjev za više traženo od dosuđenog odbijen (toč. V), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (toč.VI).

2. Tuženik u žalbi navodi kako, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) pobija točku IV u pogledu troškova postupka preko iznosa od 1.528,84 Eur, predlažući prihvatiti žalbu, preinačiti sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija i u odluci o glavnoj stvari u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (toč. I i III), pri čemu obrazloženo osporava samo tijek zateznih kamata. Predlaže preinačiti presudu, odbiti tužbeni zahtjev preko nepobijanog iznosa (koji nije naznačio) te naložiti tužiteljici naknaditi mu troškove postupka.

3. Pored toga, navodi u žalbi i kako sud nije odlučio o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 2.654,45 Eur čemu se nije protivio ali je zatražio trošak. Stoga predlaže donošenje dopunskog rješenja kojim će se utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena, te naložiti tužiteljici naknaditi mu troškove nastale uslijed povlačenja tužbe.

4. Dopisom od 11. travnja 2024. ovaj je sud vratio spise predmeta prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunskog rješenja, a prvostupanjski je sud donio rješenje posl.br. Pn-2266/2019-51 od 19. studenog 2024., kojim je utvrdio da je tužiteljica, podneskom od 27. svibnja 2020. djelomično povukla tužbu za iznos od 2.654,46 Eur (toč. I), te je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (toč. II).

5. Tuženik pobija rješenje pod točkom II zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 ZPP, predlažući prihvatiti žalbu, preinačiti rješenje, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

6. Na žalbe tuženika nije odgovoreno.

7. Žalba tuženika na presudu djelomično je osnovana i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a žalba na rješenje nije osnovana.

U pogledu žalbe na presudu posl.br. Pn-2266/2019-40 od 12. siječnja 2024 :

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, ovaj sud nalazi kako donošenjem presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP koju tuženik ističe, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presuda je razumljiva, nije proturječna sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni onom što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika. Isto tako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba čl. 365 st. 2 ZPP. Nadalje, kako tuženik nije obrazložio svoju tvrdnju da je osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđena nezakonito i pogrešno sud je presudu u tom dijelu ispitao, samo pazeći po službenoj dužnosti, u smislu odredaba čl. 365 st. 2 ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava, te utvrdio da donošenjem presude materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete, kao posljedice prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika ČV, **.**.2019., a koja se šteta sastojala od povrede duševnog i tjelesnog zdravlja, potrebe za tuđom pomoći i naknade za izgubljenu zaradu.

10. Među strankama nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, činjenica da je tuženik isplatio tužiteljici na ime nespornog dijela neimovinske štete 663,61 Eur (5.000,00 Kn), ni visina izgubljene zarade od 40.000,00 Kn.

11. Prvostupanjski je sud u postupku, temeljem provedenih vještačenjem, po vještacima medicinske struke, utvrdio:

- da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljedu istegnuća mišića vrata i vratne kralježnice te nagnječenje gornjeg dijela leđa oko lijeve lopatice, te je bila privremeno radno nesposobna od 19. travnja do 23. srpnja 2019.;

- da je pretrpjela bolove jakog intenziteta sumarno 1 dan, da je sumarno 7 dana trpjela bolove srednjeg intenziteta, a sumarno 45 dana bolove slabijeg intenziteta;

- da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta pri samom događaju, a sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana; srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan;

- da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 5% što uključuje i povremene bolove manjeg intenziteta;

- da joj je bila potrebna tuđa, nestručna pomoć, ukupno 35 sati.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava temeljem čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), dosudio je tužiteljici pravičnu novčanu naknadu i to po kriteriju pretrpljenih bolova 995,42 Eur, po kriteriju pretrpljenog straha 597,25 Eur, zbog smanjenja životne aktivnosti 995,42 Eur; temeljem čl. 1095 ZOO naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 116,13 Eur, što sveukupno iznosi 2.040,61 Eur. Isto tako, temeljem čl. 1095 ZOO tužiteljici je dosuđeno na ime izgubljene zarade 5.308,91 Eur (40.000,00 Kn).

13. Nadalje, temeljem odredaba čl. 1103 ZOO prvostupanjski je sud naložio tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na neimovinsku štetu i naknadu za tuđu pomoć od dana kad je tuženik odgovorio na odšetni zahtjev tužiteljice (5.9.2019., jer tužiteljica nije dokazala kad mu je uputila odštetni zahtjev), te zateznu kamatu na izgubljenu zaradu od donošenja prvostupanjske presude (12.1.2014.).

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je konačan opseg štete utvrđen tek provedenim vještačenjem, da je visina štete temeljna pretpostavka postojanja odgovornosti za naknadu štete i da se ista utvrđuje odlukom suda, radi čega da zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu može teći tek od dana presuđenja. Ovo zato jer je odredbama čl. 1103 ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je nastala nakon toga. Osim toga, prema odredbama čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/02, 36/09, 75/09, 76/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva (st.5.), a u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st.6.).

15. Slijedom svega navedenog, žalba tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari nije osnovana radi čega je, pozivom na odredbe čl. 368 st.1 ZPP, odbijena, a presuda u pobijanom dijelu pod točkama I i III potvrđena.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je trošak sastava odštetnog zahtjeva nepotreban trošak koji tužiteljici nije trebalo priznati. Ovo zato jer je odredbama čl. 11 st. 1 ZOOP propisano da je oštećenik ovlašten podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja vlasnika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama neposredno odgovornom osiguratelju, pa trošak sastava odštetnog zahtjeva kojeg je tužitelj uputio tuženiku prije pokretanja ovog postupka, suprotno navodima žalbe, predstavlja izdatak učinjen u povodu ovog postupka, te se smatra dijelom parničnih troškova u smislu odredaba čl. 151. st. 1. ZPP.

17. Nadalje, neosnovano tuženik smatra kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer je prvostupanjski sud vrijednost boda obračunavao primjenom odredaba Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj 126/2022, i za razdoblje prije njena stupanja na snagu (5. studenog 2022.). Naime, T.br. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a koju je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci i primijenio.

18. Međutim, osnovano prigovara u pogledu tužiteljici priznatog troška za sastav podneska dostavljenog sudu 23. veljače 2021. Naime, prema odredbama čl. 14 ZPP ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu poduzeti stranke poduzimaju parnične radnje u pisanom obliku izvan ročišta ili usmeno na ročištu. U smislu navedenih odredaba, neutemeljeno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak sastava podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev, predan sudu 23. veljače 2021. u 10,19 sati, obzirom da je istoga dana u 11,45 sati održano ročište u ovoj pravnoj stvari, pa je tužiteljica tužbeni zahtjev mogla urediti i na ročištu, radi čega joj takav podnesak nije bio potreban.

19. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 380 toč. 1 ZPP, žalba tuženika je odbijena, a rješenje o troškovima postupka sadržano u točki IV izreke presude potvrđeno u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2,813,46 Eur, dok je temeljem odredaba čl. 380 toč. 3 ZPP žalba prihvaćena a rješenje preinačeno na način da je zahtjev za daljnjih 52,61 Eur, na ime troška sastava podneska od 23. veljače 2021., odbijen kao neosnovan.

U odnosu na žalbu protiv rješenja posl.br. Pn-2266/2019-51 od 19. studenog 2024.:

20. Tuženik je uslijed djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 2.654,46 Eur zatražio naknadu troškova postupka i to po 100 bodova, uvećano za PDV na ime sastava odgovora za tužbu te zastupanja na ročištu 3. ožujka 2020.

21. Prvostupanjski je sud, pobijanim rješenjem odbio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, obrazlažući da je presudom koja je prethodila tom rješenju odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka, pa bi, odlučivanje o zahtjevu tuženika u dopunskom rješenju, predstavljalo ponovno odlučivanje o istoj stvari.

22. Prvenstveno treba reći kako, suprotno navodima tuženika, donošenjem rješenja, u pobijanom dijelu, pod točkom II, nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, jer izreka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, neproturječna sebi i razlozima rješenja te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

23. Obzirom da je prvostupanjskom presudom od 12. siječnja 2024. tužbeni zahtjev prihvaćen u ukupnom iznosu od 7.348,61 Eur odbijen za daljnjih 613,84 Eur, te da je dopunskim rješenjem od 19. studenog 2024. utvrđeno kako je tužba povučena za iznos od 2.654,46 Eur, što zbrojeno iznosi 10.616,91 Eur, vrijednost predmeta spora iznosi upravo 10.616,91 Eur. Uz takvu vrijednost predmeta spora trošak sastava odgovora na tužbu iznosi 100 bodova (uvećano za PDV), a jednako toliko i trošak zastupanja na ročištu održanom 3. ožujka 2020. Nadalje, uslijed djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva za 2.654,46 Eur, vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva o kojem je meritorno odlučeno iznosi 7.962,45 Eur, uz koju vrijednost predmeta spora trošak sastava odgovora na tužbu također iznosi 100 bodova (uvećano za PDV), a jednako toliko i za zastupanje na navedenom ročištu. Stoga, kad je prvostupanjski sud točkom VI izreke presude odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka, koji zahtjev je u sebi sadržavao i trošak sastava odgovora na tužbu te zastupanja na ročištu od 3. ožujka 2020. (2x100 bodova), to doista ne može ponovno odlučivati o tom zahtjevu. Osim toga, za reći je kako, u konkretnom slučaju, a obzirom da je naknada za pojedinu sudsku radnju jednaka, neovisno od tog je li vrijednost predmeta spora 10.616,91 Eur ili 7,962,45 Eur, jer se radi o istom tarifnom razredu, to prema ocjeni ovog suda tuženiku u svakom slučaju ne bi pripadalo pravo na naknadu troškova od po 100 bodova za ranije navedene radnje kojim je radnjama obuhvaćen i odgovor na tužbu te zastupanje na ročištu u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva o kojem je meritorno odlučeno i u odnosu na koje je utvrđen uspjeh tužiteljice u postupku u omjeru od 84,58%, sukladno čemu je odlučeno o troškovima postupka.

24. Slijedom navedenog temeljem odredaba čl. 380 toč. 1 ZPP žalba tuženika odbijena je, a točka II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 2266/2019-51 od 19. studenog 2024. potvrđena.

U Šibeniku, 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić