REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1282/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića kbr. 33 (OIB: 26187994862), zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, Radnička kbr. 22, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 86/2022-2 od 18. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4101/15-52 od 25. studenoga 2021., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-86/2022- 2 od 18. svibnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe i sudi:

1. Prihvaća se žalba tužitelja te preinačuje točka II. i III. Izreke Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4101/15-52 od 25. studenoga 2021. i sudi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.547,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 9.74 eur/ 73,37 kn od 15. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 3.09 eur/23,26 kn od 15. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 1.43 eur/10,79 kn od 15. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5.41 eur/40,76 kn od 15. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 0.08 eur/ 0.59 kn od 15. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 2.47 eur /18,64 kn od 15. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 3.37 eur /25.37 kn od 15. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 13.22 eur/ 99,63 kn od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 10.01eur/ 75,45 kn od 15. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 7.78 eur/ 58,63 kn od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 5.99 eur/ 45,12 kn od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,62 eur/ 19,75 kn od dana 15. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 3.48 eur/ 26,21 kn od dana 15. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 8.38 eur/ 63,14 kn od dana 15. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7.82 eur/ 58,93 kn od dana 15. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 13.46 eur 101,44 kn od dana 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11.30 eur/85,14 kn od dana 15. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.61eur/12,16 kn od dana 15. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 6.46 eur/48,64 kn od dana 15. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 11.15 eur/83.99 kn od dana 15. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 9.33 eur/70,28 kn od dana 15. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 11.19 eur/84,33 kn od dana 15. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 5.85 eur/ 44,09 kn od dana 15. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 3.21 eur/24,15 kn od dana 15. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 13.26 eur/ 99,90 kn od dana 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9.41 eur/70,92 kn od dana 15. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 16.78 eur/ 126,42 kn od dana 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6.15 eur/ 46,31 kn od dana 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.33 eur/ 10,04 kn od dana 15. rujna 2011. do isplate,

i to sa zateznim kamatama osim zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, obračunatima po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet/osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri/pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri/osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri/osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, osim zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 675,56 eur / 5.090,00 kn i daljnji trošak u iznosu od 379,59 eur /2.860,00 kn sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 78,39 eur/590,62 kn u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 212,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.368,40 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate (točka I. izreke). Nadalje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati daljnji iznos od 1.547,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.090,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2021. pa do isplate (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 5.603,72 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Nadalje je utvrđeno da nepobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim je utvrđeno da je povučena tužba u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 5.603,72 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ostaje neizmijenjeno (točka II. izreke). Ujedno je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe, troška sudske pristojbe na žalbu, troškova sastava odgovora na žalbu i troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i troška sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 3815/2022-2 od 8. svibnja 2024., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

„Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika, pripada li takav iznos naknade štete (koji radnik potražuje od osiguratelja) prema bruto ili neto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete nastale povredom ugovorne obveze, propustom odvjetnika, da u ime tužitelja, u skladu s nalogom, u zakonskom roku protiv poslodavca tužitelja, Republike Hrvatske, podnese tužbu, što je imalo za posljedicu zastaru potraživanja za isplatu razlike plaće zbog neisplaćenog dodatka za smjenski rad za razdoblje od mjeseca listopada 2008. do srpnja 2011., koja bi tužitelju u sudskom postupku bila dosuđena da je odvjetnik podnio tužbu.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je pripada li tužitelju naknada štete u bruto ili neto iznosu razlike plaće zbog propusta punomoćnika-osiguranika tuženika, da podnese tužbu za potraživanje iz radnog odnosa, odnosno pripada li tužitelju naknada štete prema onom istom zahtjevu koji bi mu bio dosuđen, da je tužba podnesena protiv poslodavca tužitelju.

10. Na okolnost visine utužene tražbine prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju za utuženi period sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13) za rad u drugoj smjeni trebao biti isplaćen bruto dodatak u ukupnom iznosu od 3.915,34 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno navedeni iznos, tekućom od 15-og dana u mjesecu pa do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka prvostupanjski sud je prihvatio, ali polazeći od činjenice da tužitelj traži naknadu štete zbog izgubljene zarade koja šteta mu je nastala zbog toga što njegov punomoćnik nije podnio tužbu radi ostvarenja te tražbine od tužiteljeva poslodavca, to sud zaključuje da takva šteta može biti dosuđena tužitelju isključivo kao razlika između neto iznosa plaće koju je tužitelj primio i neto iznosa plaće koju bi primio da mu je na pravilan način obračunata plaća priznavanjem dodatka na plaću za smjenski rad.

11. Drugostupanjski se sud potvrđujući prvostupanjsku presudu suglasio sa zauzetim pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda.

12. Ovaj sud je u istovjetnoj pravnoj situaciji o naznačenom pitanju, radi kojeg je ova revizija dopuštena, već je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-953/2023-2 od 25. ožujka 2025. koje glasi:

"Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, radniku koji potražuje od osiguratelja naknadu štete u toj situaciji pripada naknada prema bruto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo." (tako i u odluci Rev-744/24 od 18. rujna 2024.)".

13. Potvrđujući izneseno pravno shvaćanje, ocjenjeno je da je revizija osnovana jer shvaćanje u pobijanoj presudi glede postavljenog pravnog pitanja nije skladu sa navedenim shvaćanjem ovoga suda te je primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na koji se odnosi revizija i to za odbijajući dio tužbenog zahtjeva razlike naknade štete od dosuđenog neto iznosa do zatraženog bruto iznosa, na način da je i taj zahtjev prihvaćen sa zatraženim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

13.1. Kamate su odmjerene sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) ( toč. I. 1. izreke).

14. Budući je drugostupanjska presuda djelomično preinačena te je izmijenjen uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo ju je preinačiti i u dijelu odluke o troškovima postupka i na temelju odredbi čl. 151. st. 1., čl. 154. i čl. 155. ZPP dosuditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu 379,59 eur /2.860,00 kn, sukladno odmjeri prvostupanjskog suda, a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa), uzevši u obzir da je tužitelj sada u potpunosti uspio u sporu (obzirom da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji je bio postavljen u trenutku zaključenja glavne rasprave).

14.1. Na dosuđeni daljnji trošak tužitelju su dosuđene i zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55 /16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. S obzirom da je tužitelj preinakom drugostupanjske odluke uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

16. Tužitelju je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2., u svezi čl. 155. ZPP-a, a u visini određenoj Tbr. 10. toč. 6. al. 2. Tarife, priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije u ukupnom iznosu od 199,08 eura /1.499,96 kuna/ sa uračunatim porezom na dodanu vrijednost pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, kako u valuti eura, tako i kune, pri čemu je preračunavanje kunskog iznosa troška u eurski izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn).

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil