REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-557/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-35/2021-6 od 2. veljače 2023., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-298/2019-13 od 25. studenoga 2020., te rješenje istog suda poslovni broj Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-35/2021-6 od 2. veljače 2023. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 1.130,88 EUR bruto (preko iznosa od 1.130,88 EUR bruto do iznosa od 2.261,77 EUR bruto) sa zateznim kamatama te u dijelu točki III. izreke za iznos od 2.239,70 EUR (preko iznosa od 398,17 EUR do iznosa od 2.637,86 EUR na ime naknade troškova parničnog postupka), te se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-298/2019-13 od 25. studenoga 2020.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 572,62 EUR u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e :

I. Preinačava se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 35/2021-6 od 2. veljače 2023. pod točkom I. izreke, kao i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,74 EUR te se rješava:

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-298/2019-13 od 25. studenoga 2020. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 2.261,77 eura/17.041,35 kn bruto sa zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos kako je pobliže navedeno u točki I. izreke. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće (točka II. izreke), te je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.637,86 eura/19.875,00 kn (točka III. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020. naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 82,95 eura/625,00 kn.

2.1. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke za iznos od 143,83 EUR/1.083,67 kn (preko nepobijanog iznosa od 987,06 EUR/7.437,00 kn do iznosa od 1.130,88 EUR/8.520,67 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tako da je tuženica pored nepobijenog iznosa od 987,06 EUR/7.437,00 kn dužna isplatiti tužitelju s osnove razlike naknade plaće i iznos od 143,83 EUR/1.083,67 kn, ukupno 1.130,88 EUR/8.520,67 kn, te u točki III. izreke za iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn; dok je u točki II. izreke preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke za iznos od 1.130,88 EUR/8.520,68 kn s kamatama (preko iznosa od 1.130,88 EUR/8.520,67 kn do iznosa od 2.261,77 EUR/17.041,35 kn) i točki III. izreke za iznos od 2.239,70 EUR/16.875,00 kn (preko iznosa od 398,17 EUR/3.000,00 kn do iznosa od 2.637,86 EUR/19.875,00 kn) na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.130,88 EUR/8.520,68 kn s kamatama na pojedine iznose kao i tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.239,70 EUR/16.875,00 kn.

2.2. Drugostupanjskim rješenjem u točki I. izreke preinačeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-298/2019-15 od 25. studenoga 2020. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 82,95 EUR/625,00 kn, u točki II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,74 EUR/834,37 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu tog troška odbijen je kao neosnovan, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1572/2023-2 od 27. rujna 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv točke II. izreke presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-35/2021-6 od 2. veljače 2023., u odnosu na pitanje:

„Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije upućivanja na granični prijelaz kao i nakon dolaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja i predaje službe te prijevoza do policijske postaje, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv dijela drugostupanjske presude podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati podnesenu reviziju i preinači pobijane presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu, uz naknadu troška postupka, podredno da drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava revizije u iznosu od 372,62 EUR te sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 200,00 EUR.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatom razlike plaće za vrijeme nakon završetka smjene radi prijevoza i razduženja službe.

8. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zaposlen u Policijskoj postaji Dalj Graničnom prijelazu Erdut, da je njegov rad bio organiziran u turnusima po 12 sati, da je tužitelj morao doći u Policijsku postaju Dalj pola sata ranije radi primopredaje službe i zaduživanja nakon čega bi bio prevezen na granični prijelaz [adresa], a nakon završetka rada ponovno se morao vratiti u Policijsku postaju Dalj radi razduženja, slijedom čega je imao obvezu biti na raspolaganju tuženici dodatnih sat vremena.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 153/13 i 71/16 - dalje: KU) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti. Pritom se pozvao i na zaključak br. 10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013.: "da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca". Dakle, tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19, tj. od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema KU, osim dodatka za prekovremeni rad i rad noću, a koji su također predviđeni KU.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je tužitelj proveo nakon završetka smjene radi prijevoza i razduženja službe. Taj sud pri tome zaključuje da tužitelju za vrijeme provedeno u prijevoznim sredstvima ne pripada naknada plaće po osnovi duljeg rada u turnusu te iz navedenog razloga odbija tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.

11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

12. Tužitelj postavljenim pitanjem problematizira ima li on pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe. Poziva se na više odluka ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno od onog iz pobijane odluke te navodi kako se radno vrijeme tijekom kojega je tužitelj prisutan u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije, odnosno nakon što je završio s obavljanjem poslova svoje smjene na graničnom prijelazu, ne može smatrati prekovremenim radom, ali mu se treba honorirati kao redovan rad preko formalno propisanog radnog vremena.

13. Osnovani su revizijski navodi tužitelja s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama broj Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., broj Rev 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022., broj Rev 1130/2020-2 od 19. travnja 2023. i broj Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024.).

14. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaća za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.

15. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 1.130,88 EUR/8.520,68 kn bruto na ime razlike plaće sa zateznim kamatama, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.239,70 EUR/16.875,00 kn, te u tom dijelu odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima postupka donosi se na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak sastava revizije i prijedloga za dopuštenje revizije prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je odlučeno kao u točki. II. izreke ove presude.

17. S obzirom na to da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti i drugostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pr- 298/2019-15 od 25. studenoga 2020., te odlučiti kao pod točkom I.1. izreke ovog rješenja.

18. S istim razlozima je valjalo preinačiti i drugostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 110,74 EUR/834,37 kn te u tom dijelu na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odbiti zahtjev za naknadom troška sastava žalbe tuženice, te odlučiti kao pod točkom I.2. izreke ovog rješenja.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije prihvaćen, s obzirom da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi sa čl. 166. ZPP, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil