REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-574/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-856/2022-4 od 18. rujna 2024., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3022/2020 od 14. srpnja 2022. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-856/2022- 4 od 18. rujna 2024. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.941,17 kune sa zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na taj iznos od 15. ožujka 2020. pa do isplate.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.900,00 kn.".

1.1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Uvažava se žalba tuženice te ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3022/2020 od 14. srpnja 2022. godine i tužba odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 637,50 eura.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-5224/2024-2 od 6. veljače 2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Mora li tužitelj za isplatu za razdoblje koje je dospjelo nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, podnositi novi zahtjev iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku nadležnom ODO, ako se zahtjev temelji na istom činjeničnom i pravnom osnovu, izuzev izmijenjenih okolnosti u pogledu visine štete, u odnosu na koji osnov je ODO zahtjev odbilo zbog osporavanja njegove osnovanosti?".

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju. Tužitelj zahtijeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 788,53 eur sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova razlike tržišne i zaštićene najamnine za predmetni stan i to za mjesec ožujak 2020. godine.

7. Prvostupanjski sud prihvaća taj tužbeni zahtjev tužitelja.

7.1. Drugostupanjski sud pak odlučujući o žalbi tužene ukida prvostupanjsku presudu i tužbu odbacuje jer da tužitelj prije utuženja nije postupio sukladno čl. 186.a st. 1. ZPP (jer da se prije podnošenja tužbe nije obratio nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora).

8. Navedeni zaključak drugostupanjskog suda nije pravilan.

8.1. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj 18. ožujka 2014. podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zahtjev za mirno rješenje spora kojim traži od tuženika isplatu naknade štete: "...za razdoblje koje je zahtjevom bilo izričito određeno: "počevši od 18. ožujka 2009. pa nadalje... te da i ubuduće plaća", dakle, sve dok povreda ne prestane, u visini koja je također bila izričito određena: "najmanje 5.000,00 kn mjesečno" kao razlika između tržišne i zaštićene najamnine za takav stan u to vrijeme",

- da je 27. ožujka 2014. Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu "...odbilo opisani zahtjev, osporavajući samu njegovu pravnu osnovu, jer da ne postoji obveza

Republike Hrvatske za naknadu štete",

- te da je tužitelj već uz predmetnu tužbu priložio takav dopis od 27. ožujka 2014. kao odgovor na njegov zahtjev za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe koju je tužitelj podnio 2014., obuhvaćajući tužbenim zahtjevom po istoj pravnoj osnovi isplatu za dio 2009. i 2010. godine; u tom je dopisu tuženik obavijestio tužitelja da je njegov zahtjev "neosnovan u cijelosti" te da "nema, naime, temelja ni u propisima, a niti u bilo kakvim ispravama da bi Republika Hrvatska bila obvezna isplaćivati razliku između tržišne najamnine stana i iznosa koji predstavlja zaštićenu najamninu".

9. U odnosu na predmetno pravno pitanje mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 186.a st. 1. ZPP, koja glasi:

"Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.",

- odredba čl. 186.a st. 2. ZPP, koja glasi:

"Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovog članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci.",

- odredba čl. 186.a st. 5. ZPP, koja glasi:

"Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.",

- te odredba čl. 186.a st. 6. ZPP, koja glasi:

"Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.".

10. Kod odgovora na predmetno pravno pitanje treba prvenstveno poći od toga da je svrha postupka iz čl. 186.a ZPP izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se on može riješiti na miran način. Zato ovaj sud smatra da se tužitelj koji je u parnici pokrenutoj tužbom sa zahtjevom za isplatu određene novčane svote prije podnošenja zahtjeva kojim se obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom iz čl. 186.a ZPP, koje je zahtjev otklonilo kao neosnovan, povećao zahtjev za isplatu novčane svote, ali je i povećani tužbeni zahtjev utemeljio na istoj pravnoj osnovi kao i onaj izvorni iz tužbe, ne bi prije takve preinake bio dužan ponovno obratiti državnom odvjetništvu sa zahtjevom iz čl. 186.a ZPP. No, i u situaciji kakva je predmetna, kada tužitelj ne preinačuje tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu na temelju iste pravne osnove, već po istoj osnovi podnosi protiv Republike Hrvatske novu tužbu, ali isplatu zahtjeva za drugo razdoblje, te tužbi priloži odgovor nadležnog državnog odvjetništva na njegov zahtjev za mirno rješenje spora podnesen prije podnošenja tužbe za prijašnje razdoblje, kojim se on otklanja kao neosnovan uz shvaćanje da tužitelj ni za koje razdoblje nema pravo na isplatu, te istim shvaćanjem Republika Hrvatska kao već u odgovoru na tužbu ospori novi tužbeni zahtjev, valja smatrati da je tužitelj prilaganjem novoj tužbi prijašnjeg odgovora na njegov zahtjev ispunio svoju obvezu iz čl. 186.a ZPP, odnosno da se ne mora državnom odvjetništvu prije podnošenja nove tužbe ponovno obratiti s novim zahtjevom o kojemu je ovdje riječ, jer je izvjesno da će taj zahtjev biti odbijen. Navedeno je odgovor na predmetno revizijsko pitanje. Naime, uz već prethodno opisanu svrhu postupka iz čl. 186.a ZPP, besmisleno bi bilo inzistirati na podnošenju takvog zahtjeva kada je poznat stav Republike Hrvatske s njim u vezi. U ovoj je parnici tuženik već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev istim argumentima kojim ga je osporio i u odgovoru na zahtjev tužitelja prije pokretanja prethodne parnice, tužitelj je taj odgovor priložio predmetnoj tužbi, prvostupanjski sud je proveo postupak i izvođenjem dokaza utvrdio činjenice koje smatra odlučim, pa je protivno svrsi postupka iz čl. 186.a ZPP shvaćanje iz pobijanog drugostupanjskog rješenja da nakon već provedenog postupka i donošenja meritorne odluke o tužbenom zahtjevu, tužbu valja odbaciti iz razloga na koje se on pozvao (tako i ovaj revizijski sud u rješenju broj Rev-813/2024-3 od 15. siječnja 2025.). Dakle, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 186.a i čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP.

11. Kako je pobijano drugostupanjsko rješenje temeljeno na shvaćanju protivno navedenom shvaćanju ovog revizijskog suda, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak (gdje će drugostupanjski sud ponovno odlučiti o žalbi tužene protiv prvostupanjske presude).

12. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug