Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-387/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ..., zastupana po punomoćniku Peri Tolić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grad Visa, Trg 30. svibnja 1992. broj 2, OIB:76486299480, zastupan po punomoćniku Vinku Samardžić, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-9305/2015-56 od 22. travnja 2025., 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-9305/2015-56 od 22. travnja 2025..

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe istog suda poslovni broj P- 9305/2015-52 od 31. ožujka 2025.

2. Navedeno rješenje pravodobno uloženom žalbom pobija tužiteljica navodeći kako rješenje nije na zakonu osnovano, te tvrdi kako postoji kontradiktornost između obrazloženja pobijanog rješenja i određenog iznosa pristojbe budući prvostupanjski sud navodi kako iznos pristojbe ne može biti viši od 663,61 eura, dok određuje pristojbu u visini od 753,86 eura. Ističe i kako je iznos pristojbe određen u previsokom iznosu obzirom na vrijednost predmeta spora, žalbu predlaže uvažiti, pobijano rješenje preinačiti i naložiti tužiteljici plaćanje pristojbe u nižem iznosu.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Rješenjem poslovni broj P-9305/2015-52 od 31. ožujka 2025. naloženo je tužiteljici platiti sudsku pristojbu za izjavljenu reviziju u iznosu od 753,86 eura. Protiv navedenog rješenja prigovor je podnijela tužiteljica, te je ista odbijena pobijanim rješenjem i to pozivom na odredbe članka 4. točka 1. u svezi sa člankom 14. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. – dalje ZSP), s time da je navedeno i kako je u prvostupanjskom postupku u vrijeme kada je tužiteljica izjavila reviziju 24. lipnja 2021. vrijednost predmeta spora iznosila 1.023.237,50 kn, odnosno 135.806,95 eura, a da je u konkretnom predmetu ista pozvana na plaćanje sudske pristojbe na reviziju uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 249.000,00 kuna koja je važila do podneska tužiteljice kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev gdje je došlo do povećanja vrijednosti predmeta spora.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Odredbom članka 4. točka 1. ZSP-a je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drugačije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik - kada je zapisnik dovršen, dok je prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19., 92/21.) i to Tar. br. 1. stavak 1. jasno navedena visina sudske pristojbe koja se plaća prema visini predmeta spora, s time da se za tužbu plaća najviše do 5.000,00 kuna (663,61 eur), dok je Tar. br. 3. stavak 1. propisao da se za reviziju plaća iznos pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. uvećan za 100 %.

7. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe kao neosnovan, jer je ista pozvana na plaćanje sudske pristojbe na reviziju prema vrijednosti predmeta spora koja je bila početna (249.000,00 kuna) i značajno manja od one kojom je kasnije tužiteljica označila vrijednost predmeta spora (1.023.237,50 kn), te time, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud, nije se išlo na štetu tužiteljice.

8. Obzirom na navedeno nisu osnovani žalbeni navodi da je iznos sudske pristojbe previsoko određen, kao niti paušalni žalbeni navod da bi tužiteljica trebala biti pozvana na plaćanje sudske pristojbe u nižem iznosu, s time da ne navodi koji bi to iznos trebao biti, kao niti da postoji kontradiktornost u obrazloženju prvostupanjskog rješenja kada se navodi kako iznos pristojbe ne može biti viši od 663,61 EUR, dok određuje pristojbu u visini od 753,86 EUR.

8.1. Naime, u tom dijelu tužiteljica proizvoljno tumači obrazloženje prvostupanjskog rješenja iako joj je istim jasno naznačeno kako iznos sudske pristojbe za tužbu ne može biti viši od 663,61 eur, dok je za izjavljenu reviziju na presudu potrebno platiti iznos pristojbe koji se odnosi na tužbu uvećan za 100%.

9. Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Vukovaru, 10. lipnja 2025.

Sudac

Ana Bosančić