Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-457/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ane Jeleč Pecirep, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidović&Vidović iz Varaždina, protiv tuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Tafra, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7931/2021 od dana 29. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-7931/2021 od dana 29. travnja 2024. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odluku će donijeti prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate (toč. I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 3.033,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2024. godine do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a podredno, preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj nije u pravu kada se žali iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. toč. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, te izreka nije proturječna razlozima presude.

6. Osnovana je, međutim, žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Tako bi iz obrazloženja pobijane presude proizlazilo da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik, sin pokojne ĐL, promijenio bravu na vratima stana u kolovozu 2005. godine, pa je zbog toga tužitelj podnio tužbu radi smetanja posjeda stana, u kojem postupku je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pp-341/05 potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-983/14 od 19. svibnja 2015. godine);

- da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja izvanbračne zajednice sa pok. ĐL, da je presudom prvostupanjskog suda br. P-1665/06 od 5. srpnja 2013. godine odbijen njegov tužbeni zahtjev, dok je presudama Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6351/13 od 27. svibnja 2014. godine i Gž-3094/15 od 9. lipnja 2015. godine prihvaćena žalba tužitelja, te preinačena prvostupanjska presuda i utvrđeno da je tužitelj bio izvanbračni drug pokojne ĐL, zbog čega ulazi u krug zakonskih nasljednika i nasljeđuje ostaviteljicu kao zakonski nasljednik prvog reda sa sinom ostaviteljice ML;

- da je tužitelj nakon toga predložio nastavak ostavinskog postupka podneskom od 11. prosinca 2014. godine te je prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem br. O-1928/17 od 3. ožujka 2017. godine utvrdio da ostavinu pok. ĐL sačinjava suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 16-katnog stambenog objekta popisani broj 20632 oznake 10-16/11 s jednim stubištem u Zagrebu, naselje Utrine, sagrađena na čestici 710/6 k. o. [katastarska općina] površine 490 m[2] na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to dvosobnog stana broj 36 u III katu površine 57,20 m[2] i kojeg je ostaviteljica vlasnica u cijelosti, te su proglašeni nasljednicima tužitelj i tuženik svaki za ½ dijela.

8. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude bi proizlazilo da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik tek 9. lipnja 2015. godine, dakle, donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3094/15, postao nepošteni posjednik stana, odnosno najkasnije dan nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju br. O- 1928/17 od 3. ožujka 2017. godine, pa kako je tužitelj tražio isplatu za razdoblje od prosinca 2009. godine do prosinca 2014. godine odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nastavno je ovakav zaključak obrazložen i time da tužitelj nije zahtijevao predaju stana u suposjed nakon 9. lipnja 2015. godine.

9. Ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda se, za sada, ne može prihvatiti kao pravilno i utemeljeno.

10. Naime, s pravom tužitelj ukazuje u žalbi da je zbog osporavanja statusa izvanbračnog partnera pok. ĐL od strane tuženika bio rješenjem ostavinskog suda upućen u pokretanje parničnog postupka. Ovu činjenicu, međutim, prvostupanjski sud ne ocjenjuje u pobijanoj presudi niti utvrđuje kada je do toga došlo, iako je ista od značaja radi utvrđenja od kada je tuženik postao nepošteni posjednik predmeta spora, tim više, jer je člankom 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano da ostaviteljevom smrću prelazi njegova imovina na nasljednika.

10.1. Tužitelj je zbog toga, jer mu je tuženik osporavao nasljedno pravo bio primoran pokrenuti parnični postupak, pa se ne može prihvatiti kao pravilno i utemeljeno stanovište suda da bi tuženik postao nepošteni posjednik predmeta spora tek donošenjem odluke drugostupanjskog suda br. Gž-3094/15. Naime, tuženik je imao saznanje o postojanju prava tužitelja na nasljeđivanje još u trenutku pokretanja ostavinske parnice, pa iako je to pravo u tom trenutku po ocjeni suda bilo manje vjerojatno naknadno donesenom deklaratornom presudom drugostupanjskog suda potvrđeno je njegovo postojanje.

10.2. Što se tiče obrazloženja suda u dijelu u kojem navodi da tužitelj nije tužbom tražio predaju predmetnog stana u suposjed, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda već podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda 2005. godine, tužitelj je na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem predmeta spora.

11. Prvostupanjski je sud, osim svega naprijed navedenog, propustio utvrditi i obrazložiti je li pravni osnov potraživanja tužitelja članak 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) ili članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) te u skladu s time raspraviti prigovore iznijete tijekom postupka.

12. Stoga je temeljem članka 370. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke.

13. U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi kad je tuženik postao nepošteni posjednik, te će u tom pravcu izvesti sve do sada provedene dokaze, nakon čega će pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka (toč. II. izreke) temelji se na članku 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku, 10. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč Pecirep